DOK SE GENERATIVNA umjetna inteligencija uvlači u gotovo svaki aspekt naših života – od posla i zabave do prehrane – postavlja se pitanje postoji li itko tko nije oduševljen ovom tehnološkom revolucijom. Odgovor je, čini se, potvrdan, a strah od dominacije umjetne inteligencije sve je prisutniji, osobito među mlađim generacijama.
Scott Anthony, bivši analitičar u McKinseyju, a danas profesor na Sveučilištu Dartmouth, izjavio je za Fortune kako među studentima sve više primjećuje osjećaj užasa, a ne uzbuđenja zbog budućnosti s umjetnom inteligencijom.
“Jedna od stvari koja me dosljedno iznenađuje jest koliko se naši studenti boje koristiti ih”, rekao je Anthony govoreći o velikim jezičnim modelima (LLM). Naglasio je kako se taj strah ne odnosi samo na uobičajene akademske probleme poput varanja već na dublju zabrinutost zbog gubitka vještina kritičkog razmišljanja prepuštanjem zadataka stroju. Studenti su, prema njegovim riječima, “potpuno prestrašeni”.
“Postoji nešto u vezi s umjetnom inteligencijom zbog čega se ljudi, mislim, brinu da će izgubiti svoju ljudskost ako se previše oslone na nju”, objasnio je Anthony. “Povijest me vrlo jasno uči da je usred ovakve promjene sve vrlo kaotično.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Generacijski jaz u percepciji
Profesor s Dartmoutha usporedio je tjeskobu svojih studenata s entuzijazmom svojih kolega, redovitih profesora, koji su uglavnom željni isprobati najnovije AI alate. Razlog za ovu razliku nije teško razumjeti – dok profesori imaju sigurne poslove na elitnim sveučilištima, studente koji tek ulaze na tržište rada čeka daleko neizvjesnija budućnost u jeku procvata umjetne inteligencije.
Znanost potvrđuje strahove
Zabrinutost studenata da bi ih pretjerano korištenje umjetne inteligencije moglo učiniti manje inteligentnima nije neutemeljena. Jedna studija s MIT-a podijelila je sudionike u tri skupine koje su imale zadatak pisanja eseja: prva je koristila velike jezične modele, druga uobičajene internetske tražilice, a treća je bila “skupina samo s mozgom”.
U usporedbi s drugima, istraživači su otkrili da je skupina koja je koristila LLM-ove lakše pisala eseje, iako je to “došlo s kognitivnim troškom, smanjujući sklonost korisnika da kritički procjenjuju izlaz ili ‘mišljenja’ LLM-a”. U suštini, korisnici umjetne inteligencije bili su skloniji prihvatiti informacije bez kritičkog promišljanja.
S druge strane, sudionici u skupini “samo s mozgom” izvijestili su o “većem zadovoljstvu” svojim esejima i “pokazali veću povezanost mozga” od ostalih. Čini se, dakle, da generacija Z ima puno pravo na svoj strah.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
