Eurostat objavio cijene hrane u Europi. Gdje je najskuplje, a gdje najjeftinije?

DOK ŠVICARCI za istu košaricu hrane plaćaju i do 60 posto više od europskog prosjeka, cijene u Sjevernoj Makedoniji su najniže na kontinentu. Razlike u cijenama hrane diljem Europe su goleme, a najnoviji podaci Eurostata otkrivaju gdje je kupovina najpovoljnija, a gdje će najviše opteretiti kućni budžet, piše Euronews.

Hrana predstavlja jedan od najvećih troškova za europska kućanstva, čineći u prosjeku 11,9% ukupne potrošnje u Europskoj uniji, dok se u zemljama poput Rumunjske taj udio penje i na 20%. Usporedba cijena temelji se na Eurostatovom indeksu, gdje prosječna cijena košarice hrane u EU iznosi 100. Vrijednost iznad 100 označava više cijene od prosjeka, dok vrijednost ispod 100 ukazuje na povoljnije cijene.

Švicarska na vrhu, Sjeverna Makedonija na dnu ljestvice

Prema podacima za 2024. godinu, Švicarska je uvjerljivo najskuplja zemlja s indeksom od 161,1, što znači da su cijene hrane 61,1% više od prosjeka EU. Slijede je Island (146,3) i Norveška (130,6), zemlje koje također nisu članice Unije.

Unutar EU, najdublje u džep moraju posegnuti stanovnici Luksemburga, gdje su cijene 25,7% više od prosjeka. Visoke cijene bilježe i Danska, Irska, Francuska, Austrija i Malta. S druge strane, najjeftinija hrana u Europi je u Sjevernoj Makedoniji, s cijenama 27% nižim od prosjeka EU-a.

Unutar Unije, najpovoljnija je Rumunjska, gdje je ista košarica hrane jeftinija za 25,4%. Niske cijene hrane karakteristične su za jugoistočnu Europu i Zapadni Balkan, pa su tako znatno ispod prosjeka i Turska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Bugarska.

Među najvećim gospodarstvima EU, cijene u Njemačkoj i Italiji neznatno su iznad prosjeka, dok je Francuska osjetno skuplja. Španjolska je, s druge strane, 5,4% jeftinija od prosjeka Unije.

Ključni razlozi

Stručnjaci ističu nekoliko ključnih razloga za ovako velike razlike. “Najvažniji razlog su razlike u prihodima i plaćama”, rekao je za Euronews Business Alan Matthews, profesor s Trinity Collegea u Dublinu. U zemljama s višim prosječnim plaćama, poput Švicarske i Danske, viši su i troškovi rada u poljoprivredi, preradi i prodaji, što se na kraju odražava na maloprodajne cijene.

Matthews dodaje kako ulogu igraju i razlike u oporezivanju. “Razlike u oporezivanju, posebno PDV-u na prehrambene proizvode, također objašnjavaju neke od razlika”, naglasio je. Osim toga, na cijene utječu i navike potrošača, poput veće potražnje za organskim ili brendiranim proizvodima u bogatijim zemljama.

Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica sa Sveučilišta Tuscia, ističe i strukturne čimbenike poput troškova proizvodnje i izloženosti globalnim šokovima. “Manja i vrlo otvorena gospodarstva – često s valutama podložnim oštrijim fluktuacijama – doživjela su jači prijenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tijekom pandemije i sukoba Rusije i Ukrajine”, izjavila je.

Niske cijene ne znače i lakši život

Iako su cijene hrane u nekim zemljama nominalno niže, to ne znači nužno da je hrana pristupačnija. U zemljama istočne i jugoistočne Europe hrana čini više od 20% izdataka kućanstava, dok je u bogatijim ekonomijama taj udio obično ispod 12%. “Kao rezultat toga, isto povećanje cijena nosi mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži”, dodala je Benedetti.

Ove razlike imaju ozbiljne implikacije na sigurnost opskrbe hranom, upozorava Jeremiás Máté Balogh, izvanredni profesor sa Sveučilišta Corvinus u Budimpešti. “Dok zemlje s visokim prihodima mogu apsorbirati povišene razine cijena, kućanstva s nižim prihodima u Srednjoj i Istočnoj Europi suočavaju se s nerazmjernim teretom, čak i ako su nominalne cijene hrane niže”, rekao je.

Drugim riječima, iako je hrana u Danskoj skupa, stanovnici s višim raspoloživim dohotkom mogu si je lakše priuštiti nego stanovnici zemalja s nižim cijenama i znatno nižim primanjima.