Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Da budem iskren nisam vjerovao da će Amerika ponovo napasti Iran. Tako nisam vjerovao ni da će Rusija napasti Ukrajinu. U ovim pogrešnim procjenama rukovodio sam se analizama svjetskih analitičara koji su također bili skeptici glede otpočinjanja ova dva rata.
Iako, moram priznati, intuitivno sam znao da će kad-tad cionističko-američka kolaicija napasti Islamsku Republiku. Zapravo sam se čudio kako to do sada nisu učinile jer je Islamska Republika, kao takva, posljednje što cionisti nisu uspjeli dovesti pod svoj jaram, ili srušiti do temelja.
“Malo Trumpu Bibijeva glava”
Oni koji su imali durgačije procjene rukovodili su se više profilom Vladimira Putina i DonaldaTrumpa kao vladara nego rezonima zbog kojih bi Rusija i Amerika imale interes da pokrenu tako opsežne vojne operacije na druge zemlje. Po njima, u pitanju je više ego dvojice predatora hegemona nego interes nacija koje predstavljaju. prema navodima je Putin bio toliko ohrabren vojnom interevencijom u Siriji da je povjerovao da će takakv vojni uspjeh polučiti i u Ukrajini, to jeste da će za samo nekoliko sedmica osvojiti Kijev i ščepati Volodimira Zelenskog. Trump je opet opijen uspjehom intervencije u Vencueli kada je njenog predsjendika Nicolasa Madura spenjgao u spavačoj sobi, tako da je povjerovao da će za samo nekoliko dana obezglaviti iranski režim.
Navršila se četvrta godina rata u Ukrajini, a Rusi nisu osvojili Kijev, niti su uklonili Zelenskog.
Za sada je Trumpu pošlo za rukom da ubije iranskog vjerskog vođu Alija Khamneia, zbog čega se hvali prednacijom demosntrirajući američku vojnu superiornost nad Iranom.
Za sada niko ne zna kad bi se i kako bi se ova dva rata mogla završiti, ako se ikad i završe. U Ukrajini su Rusi počinili ratne zločine (Buča), kao i Amerikanci, odnosno Izrael u Iranu (Minab). Nema sumnje da će iranski gradovi biti razoreni kao i oni u Ukrajini.
Pa ipak koliko god imaju poveznica ova rata mnogo više je razlika među njima. Zapravo, najveće poveznica ova dva rata je odnos Putina i Trumpa. Mada na prvi pogled ne izgleda tako, realno bi se moglo zaključiti da koliko Trump pomaže Putinu u Ukrajinu, toliko Putin pomaže Trumpu u Iranu. Tako Trump u svom obraćanju naciji nije ni spomuno rat u Ukrajini, a Putin, osim verbalnih osuda agresije na Iran, kao proklamirani njegov saveznik, još se drži po strani. Kao što se držao po strani u vrijeme svrgavanja Beshira Asada u Siriji, a potom i u vrijeme izraelske okupacije Gaze, kao i u vrijeme majskih napada Izraela i Amerike na Iran. Zbog svega zapadni analitičari s pravom Putina proglašavaju pobjednikom rata protiv Irana.
Onaj ko je kumovao ovakvom odnosu Putina i Trumpa zapravo i vuče sve konce u svojim rukama kad su svjetski ratovi u pitanju.To je izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Da se razumijemo, Netanyahu niti je posebno obdaren lider, niti vizionar da bi osmislio takvu strategiju. Iako pripada najdubljim slojevima izraelske “duboke države”, jer je kao cionistički pionir i kadet prošao sve specijalne obuke Mossada, on je kao premijer Izraela samo formalni izvršilac cionističkih ratnih agendi i ciljeva. Isti je slučaj i sa američkim predsjednikom za kojeg sve ubjedljivije zvuči izreka “malo Trumpu Bibijeva glava”. Blago je reči da iza njihovih političkih kerijera stoji samo cionistički lobi. Ima tu religijskih kultova, masonjerije, raznih tajnih organizacija i društava. Jedno takvo cionističko Mossadovo društvance je vodio pedofil Jeffrey Epstein, na primjer. Razotkrivanjem Epsteina svijet je ostao konsterniran, ali on nikako nije bio usamljen slučaj.
Epstein i “Safari klub”
Tako je guru cionizma Henry Kissinger, arhitekt američke diplomatije, okupio je Francusku i konzervativne monarhije Perzijskoga zaljeva kako bi se nastavila borba protiv širenja sovjetskog utjecaja, osobito u Africi i na Bliskome istoku.
Osnovao je „Safari klub“, neslužbeni savez koji je ujedinio obavještajne službe Saudijske Arabije, Francuske, Irana šaha Reze Pahlavija, Egipta Anvara el-Sadata i Maroka kralja Hassana II. Taj je pakt djelovao izvan dosega bilo kakvih demokratskih institucija i nadzora. Godinama je taj krug orkestrirao najprljavije operacije hladnoga rata na dvama kontinentima. Nisu se bavili samo špijunažom nego i rušenjem neželjenih vlada, financiranjem paravojnih skupina i uspostavom paralelnih struktura moći koje su djelovale posve nekažnjeno. Taj je povijesni kontekst ključan za razumijevanje zašto se figure poput Epsteina uopće mogu pojaviti i djelovati unutar takvog sistema.
U cijeloj toj priči seksualno iskorištavanje djevojaka nije sporedna ili slučajna pojava. To je za cioniste bio sistemski alat, sredstvo trgovine i valuta moći. Kada se analizira povijest ‘Safari kluba’, otkriva se da su raskošne zabave i dovođenje mladih djevojaka bile u domeni utjecajnih posrednika poput Jamala Khashoggija, čiji je ujak bio jedan od glavnih organizatora tih susreta. Te djevojke nisu bile tek gošće na zabavama nego dio aranžmana, način da se sklapaju poslovi, ušutkaju partneri i stvori ozračje potpune kontrole.
Taj arhitekta modernog Ciona svoje posljednje godine svog života posvetio je Rusiji. Tako se u pet posljednjih godina 25 puta sastajao sa Putinom u Kremlju. Malo ko zna šta su sve bile teme njihovih dugih razgovora, ali je rezultat bio da su cionisti amnestirali Kremlj kao neprijatelja broj jedan za Zapad, a na njegov mjesto pozicionirali islam. Ovaj cionistički benifit posrenuloj velesili Putin nikako ne može zaboraviti. To je vrijeme i vrlo srdačnih odnosa Putina i Netanyahua.
Zbog toga ako postoje slabe tačke u odbrani Ukrajine i Irana to su njihovi licemjreni saveznici.Koliko će Zelenskog koštati oslanjanje na Trumpa u borbi protiv Rusije, toliko će Irance koštati oslanjanje na Putina u borbi protiv Amerike.
Ovu slabu tačku Zelenski nikada neće ni otkloniti jer je prekasno za njega da bilo što učini potom pitanju. Njega su njegovi saveznici već žrtvovali i on neće biti taj koji će okončati rat u Ukrajini.
Dok su Iranci samim činom izbora sina Alija Khamneija Mojtabe za novog vjerskog vođu pokazali da cionistička srednjovjekovna strategija “odsjecanja glave” vladaru ima kontra efekat.
Ponos i bijes
Na koncu motivi agresije Rusije na Ukrajinu i rat Izralea i Amerike protiv Irana ni izdaleka nisu slični. Cionističko-američki motiv rušenja iranskog režima, kako oni pravdaju motiv svoje agresije, je u stvari rušenja Islamske Republike. Da je još negdje u svijetu uspostavljena islamska republika cionistički režim bi je srušio. Kao što je to učinio sa Sudanom, na primjer. Kao što je postnato, dolaskom Hasana Turabija na vlast u Sudanu je vladao šeriat. Turabija su zvali afričkim Khomeinijem. U Sudanu su cionisti projektirali dva genocidna građanska rata kako bi ovu zemlju bukvalno raskomadali.
Dakle, cionistička strategija borbe protiv utjecaja islamske revolucije u Iranu bila je “sasjeći zlo u korijenu”. Ma gdje se osjetio iranski utjecaj na svijetu tamo su bačene bombe, ili su nastala masovna hapšenja muslimanskih intelektualaca i proislamskih lidera.
Stoga nijedan izgovor i razlog za svrgavanje iranskog režima kojeg Trump javno spominje nije dovoljno ubjedljiv. Možda je najubjedljiviji bio da se režim krvavo obračunao sa naoružanim demonstrantima koje su javno i izravno podržavali Mossad i CIA.
Ali, veći je zločin počinila agipatska vojska kada je napala mirne demonstrante na trgovima Rabi’a i en-Nahda u Kairu. Na hiljade ljudi je ubijeno i ranjeno. Ne da Amerikanci nisu ukorili egiptaskog dželata Fataha Al Sisija, već ga je Trump oslovio kao svog “omiljenog diktatora”.
Priča o dvostrukim standardima Zapada je već izanđala. No, sveopće raskrinkavanje geopolitičke cionističke arhitekture koje je uslijedilo pojavom interneta, a kulminiralo sa genocidom u Gazi, otvorilo je nove procese posebno u islamskom svijetu.
Prvo, ovo je treći Ramazan zaredom u kojem cionisti serviraju krvave iftare muslimanima diljem svijeta.
Zapravo, nije treći, već trideseti treći Ramazan muslimani iftare uz slike masakra bespomoćne i nezaštićene muslimanske nejači u nekoj muslimanskoj zemlji, posebno na Bliskom istoku.
Ono što razlikuje ovogodišnje krvave iftare od predhodnih jeste činjenica da su Iranci uzvratitili krvolocima koji su pobili njihove djevojčice u jednoj školi.
Zamislite stotine miliona ožalošćenih muslimana kako preziru svoje vladare, kraljeve i sultane, koji ne samo da nisu imali empatije za svoj ucviljeni ummet, kako se muslimani doživljavaju kao zajednica, već su kukavički nastavili služiti njihovim tlačiteljima. Ništa manji prezir muslimani ne gaje prema svojoj inteligenciji/ulemi koja ih desetljećima dezavuirala i manipulirala kako bi tako ucviljeni bili pokorni omraženim vladarima. Nisu islamski mediji, niti ulema raskrinkali cionizam kao pokret koji je na pozajmljenim krilima kršćanskih evangelista i islamskih selefista pokrenuo globalnu islamofobiju kako bi stanizirali muslimane i ujedno unijeli sektaški razdor i mržnju među njih.
I što su ih više satanizirali, terorzirali i ubijali muslimani su sve više tražili utjehu u vjeri. U osami su šaputali molitve Gospodaru da ih zaštiti od nasilnika. Stoga je pitanje dana kad će taj ocean islamskog bola kriknuti. Do tada će svoje molitve, bar šapatom, usmjeriti prema Irancima koji su se drznuli uzvratiti udarac tlačiteljima. Koliko god islamski ummet bio vjerski, nacionalno, ideološki, politički, pa čak i kulturološki podjeljen, njihovi tlačitelji su jedinstveni. Njih ujedinjuje mržnja prema islamu.
Iranci su pak sami podnijeli velike žrtve od osmogodišnjeg rata sa Irakom, kojeg je pomagalo još šest arapskih zemalja. Potom su podnijeli zločinačke sankcije cionističke alijanse kako se ekonomski ne bi mogli oporaviti od rata. Uz sve to zapadni mediji su ih satanizirali i dehumanizirali kao varavare iako je njihova nacija dala genija ljudskoj civilizaciji koliko cijela Evropa.
Stoga će taj ponos i bijes, koji su zapadnjaci potakli u njima, neminovno rezultirati žestokim otporom na kakav agresori do sada nisu naišli, bar kad su u pitanju muslimanske nacije.
Epska pobjeda
Iako ove teze u sebi imaju dosta emotivnog naboja, možda su i sujektivne jer sam musliman, sa dosta idealističkim očekivanjima, ja plediram na ovakvom pristupu sagledavanja situacije baš stoga što kreatori haosa u islamskom svijetu nisu uzimali u obzir duhovnost kao nesalomivu komponentu islamskog svijeta. Iako ih je Napoleon upozori da je nemoguće kolonizirati i asimilirati muslimane dok im ne oduzmete Kur’an, kao izvor njihovog duhovnog života.
Zato oni, na primjer,kanididraju sina Muhameda Pahlavija, kao novog vođu Iranaca. A njegov otac Reza je, na primjer, sebe proglasio “šahom šahova” i u svojoj palati držao portet tog istog Napoleona, a nije imao nijednu levhu, niti bar malu sliku Kabe kao ukrasni predmet u palati. Nasuprot njemu Iranci su izabrali sina Ali Khamneija koji je intelektualac, a u mladosti je bio borac u ratu protiv Iračana.
Pošto Iranci imaju kult imama, od njih dvanaestorice svi su pobijeni, kao i Khamnei, oni koji su ubili Khamneija na neki način su mu učinili uslugu, jer su ga stavili na isti pijadestal mučenika/šehida njegovih prethodnika.
Iako je zapadana propaganda blasfemično pokušavala satanizirati iranske vjerske vođe, kako Ruhulaha Khomenija tako i Khamtemija, imputirujući im gnusne objede kako bi ih predstavili da su vladari poput njihovih lakeja arapskih monarha i diktatora, Khamnei ih je demantirao svojom smrću. Nije se krio u bunkerima, kako su to mjesecima tvrdili zapadni mediji, već je ubijen u svom domu lišen straha od atentata. Dakle, nisu ga ulovili kao Sadama Huseina koji se skrivao u nekoj rupčagi.
Svi msulimanski diktatori koji su svrgnuti unazad par desetljeća završili su tako poniženi, i umrli su tako jezivom smrću. Toga su naravno svjesni svi živi islamski vladari da bi mogli okončati poput njih zbog čega traže zaštitu i utočište kod tlačitelja muslimana. Baš tako je zaprijetio Netanyahu turskom predsjedniku Racepu Tayipu Erdoganu da će “okončati kao Sadam, ukoliko ne skrati jezik”. Valjda zato danas dok iranske raketa nadliječu Izrael, u vrijeme iftara Istanbulom odjekuju topovi uz ceremoniju i salutiranje osmanlijskog askera, nakon čega će se turski milet sladiti jemecima.
Malo ko se smije odvažiti i prognozirati pobjedu Irana nad cionističko-američkom alijansom. To je sa stanovišta vojnih potencijala ravno usporedbi borbe Davida protiv Golijata. Ali sama činjenica da još neke zapadne vojne sile, poput Njemačke, razmatraju mogućnost učešća u ovom ratu više je nego očit znak panike među agresorima, posebno u Izraelu. Neobjašnjiovo je da je njemačkom kancelaru Friedrichu Mezu važnije da Izrael i Amerika dobiju rat protiv Irana, nego odbrana Ukrajine.
Dakle, nema sumnje da će cionističko-američka alijansa biti potpomognuta vojnim angažmanom nekih evropskih zemalja, pa čak i nekom od arapskih zemalja. Dok nema naznaka da će Iranu stići vojna pomoć od bilo koga, posebno ne od Rusije i Kine kako su mnogi očekivali i od toga strahovali. Svega su ovog Iranci bili svjesni prije napada, pa su ipak odlučili braniti se i uzvratiti udarac. Sam taj čin je ravan pobjedi. Ako Iranci ne pokleknu, to će biti njihova epska pobjeda nad cionizmom. Takva jedna pobjeda će s razlogom izazvati “Epski bijes” na Zapadu kao i među cionističkim satelitima na Bliskom istoku. U takvom ozračju će se odvijati procesi na geopolitičkoj sceni.
(TBT)
The post EPSKA POBJEDA IRANA Latić: Ishod cionističko-američke agresije na Iran zaista će izazvati ‘epski bijes’ i razočarenje na Zapadu appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
