8. mart u sjeni nasilja: Iza cvijeća i čestitki kriju se tihe priče žena koje godinama trpe nasilje
Međunarodni dan žena, 8. mart, u javnom prostoru često je pretvoren u simboličan praznik pažnje, poklona i cvijeća. Ulice se ispune karanfilima, političke partije organizuju susrete sa aktivima žena, a društvene mreže preplave poruke zahvalnosti i poštovanja.
Ipak, iza tog jednog dana pažnje često ostaje tišina o problemima sa kojima se mnoge žene suočavaju svakodnevno.
Tišina o nasilju koje se dešava iza zatvorenih vrata domova. O strahu, poniženju i godinama trpljenja. Upravo ta druga strana 8. marta često ostaje nevidljiva – ona koja nije slavlje, već borba za dostojanstvo i sigurnost.
U Bosni i Hercegovini mnoge žene i dalje žive sa svojim nasilnicima. Nasilje nije samo priča iz crne hronike, već realnost brojnih porodica. Žene koje ga trpe nerijetko ostaju bez podrške porodice, zajednice, ali i institucija.
Osamnaest godina nasilja
Jedna od njih je i Ana, koja je svoju potresnu životnu priču podijelila za „Nezavisne novine“.
Punih 18 godina živjela je u braku obilježenom nasiljem, strahom i poniženjem. Uprkos svemu, pronašla je snagu da ode i započne novi život – zbog sebe i svoje djece.
– Ni jedna žena ne treba da trpi nasilje, bilo to psihičko ili fizičko – poručuje Ana.
Danas živi sa djecom, radi tri posla kako bi ih školovala, platila kiriju i podmirila sve životne troškove. Iako još uvijek čeka alimentaciju koja joj nije isplaćena, kaže da je danas mnogo mirnija jer više ne živi u strahu.
Jedan period nakon odlaska od bivšeg supruga provela je i u Sigurnoj kući, gdje je započela novi život. Ipak, sjećanja na prošlost su i dalje bolna.
– Kada je mojoj curici bilo godinu i po dana, izudarao me na mrtvo ime. Tada sam pobjegla kod komšinice. Curica mi je ostala unutra, a mene je istjerao napolje, onako u donjem vešu – prisjeća se Ana.
Podršku porodice nije imala, zbog čega je, kako kaže, godinama bila primorana da ostaje u nasilnom braku.
Nažalost, njena priča nije usamljen slučaj.
Statistika koja upozorava
Podaci Agencije za ravnopravnost spolova BiH pokazuju zabrinjavajuće brojke. U periodu od 2015. do 2020. godine u Bosni i Hercegovini ubijeno je 56 žena.
U periodu od 2021. do 2022. godine ubijeno je 16 žena, dok je u periodu od 2023. do 2024. godine ubijeno još 35 žena.
Ukupno je od 2015. godine u BiH ubijeno 107 žena, a veliki broj tih slučajeva povezan je sa partnerskim nasiljem. Samo u posljednjem periodu 17 ubijenih žena bilo je u partnerskoj vezi sa počiniocem.
Posebno je potresao slučaj femicida iz Mostara kada je ubijena Aldina Jahić, za čije ubistvo je optužen Anis Kalajdžić, koji se trenutno nalazi u pritvoru.
Iza svake statistike stoji jedan izgubljeni život koji je mogao biti spašen.
Nasilje ima mnogo oblika
Nasilje nad ženama nije samo fizičko. Ono može biti i psihičko, ekonomsko ili seksualno.
Prijetnje, ponižavanje, kontrola, izolacija, zabrana rada ili uskraćivanje novca takođe su oblici nasilja koji često ostaju neprepoznati.
Zbog toga je važno o nasilju govoriti, prepoznati ga i reagovati na vrijeme.
Ako trpite nasilje – niste same
- Policija – 122
- SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Federaciji BiH – 1265
- SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Republici Srpskoj – 1264
Poziv može biti prvi korak ka zaštiti.
Nasilje nikada nije privatna stvar.
Prijavljivanje može spasiti život.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
