Kada se donosi odluka o preseljenju u inostranstvo, fokus je često samo na plati. Ipak, jedan Hrvat iz Zagreba, koji već četiri godine živi u Austriji, tvrdi da je to jedna od najboljih odluka u njegovom životu i da se ne planira vratiti, čak ni u penziju. Iako ne radi “wow posao iz snova” i plata mu je tek neznatno viša od minimalca u branši, Austriju ne bi mijenjao zbog stabilnosti, kvaliteta života, sigurnosti i bolje organizacije sistema. On ističe da mu najviše odgovara “dosadan” život bez stresa i kaže da tek kada dođe u Zagreb shvati koliko su ljudi u Hrvatskoj “nervozni i agresivni”.
Finansijska stabilnost i jednaka pravila za sve
Hrvat je svoje iskustvo detaljno opisao na Redditu, naglašavajući da, iako mu ponekad fale ljudi i prijatelji iz Zagreba, u Austriji ne planira ostati samo privremeno.
“Ne radim neki ‘wow’ posao iz snova (prodaja), i ponekad mi fale ljudi i prijatelji, ali kad se zaželim Hrvatske, sjednem u auto i u Zagrebu sam za par sati – brže nego npr. relacija Zagreb–Split,” napisao je on.
Kao glavne razloge zašto mu je u Austriji dobro i zašto se ne namjerava vratiti, naveo je finansijsku sigurnost. “Zadovoljan sam platom koja je tek neznatno viša od minimalca u mojoj branši, ali ipak dovoljno da si mogu plaćati stan, režije, a na kraju mjeseca mi ostane oko 500 eura za štednju. To su cifre o kojima bih u Hrvatskoj mogao samo sanjati,” piše on. Zahvaljujući tome, više ne mora da kalkuliše hoće li “preživjeti idući mjesec” ako mu nešto hitno zatreba.
Tvrdi da živi relativno skromno i rutinski, kao i većina Austrijanaca, bez potrebe za čestim izlascima. “Pruštim si godišnje odmore, vikendima odem na izlete ili neka kućna druženja. Imam ovdje uski krug lokalnih prijatelja, većinom Austrijanaca, ali sve u svemu mi paše taj ‘dosadan’ život. Više me ne privlači satima sjediti po kavama u zadimljenim prostorima i kukati kako ništa ne funkcioniše.”
Zadovoljan je zaštitom na poslu i generalno se osjeća finansijski, pravno i socijalno zaštićeno. “Istina, moraš paziti na hrpu pravila i dobro se informirati oko svega, ali meni je to OK dokle god se svi pridržavaju istih pravila – koja vrijede za sve podjednako. Oni koji ih ne poštuju bivaju sankcionirani. Naravno, nije ni ovdje sve bajno, ali ljudi su puno demokratičniji i nisu skloni otvoreno kršiti pravila, za razliku od Hrvatske.”
“Hrvatska agresija me smeta odmalena”
Austrija je, kaže, dosta socijalna država, što ga privlači da tamo ostane na duže staze. Po pitanju zdravstva, problem nije dobiti adekvatnu medicinsku njegu, a ne mora se čekati “dvije godine kao u Hrvatskoj” niti platiti bogatstvo.
Iako je svjestan da će tamo uvijek biti stranac, shvatio je da, ako se poštuje lokalna kultura, pokaže interes i respekt, niko ga neće krivo gledati.
Kao jedan od ključnih razloga zašto se ne vraća, naveo je atmosferu u domovini: “Kad god se vratim u Zagreb, skužim koliko su ljudi u Zagrebu (i u Hrvatskoj općenito) često nervozni i agresivni. Toga ovdje nema, barem ne u toj mjeri.”
Kaže da je u Zagrebu bio pod stresom i kod kuće, i na ulici gdje ljudi voze kao da nema sutra, dok u Austriji: “Ljudi poštuju saobraćajna pravila, javni prevoz je funkcionalan, firme transparentne i fokusirane na tvoje sposobnosti.”
Zaključuje da se zbog svega toga ne bi vraćao u Hrvatsku, jer mu “hrvatska agresija i manjak poštovanja prema drugima smetaju odmalena”. Dodaje da mu se Austrija stvarno sviđa jer je životni standard osjetno viši nego u Hrvatskoj, a priroda lijepa, te da “nisam požalio dolazak ovdje niti najmanje.”
