Poruke koje ovih dana stižu sa Samita NATO-a u Ankari teško da mogu biti jasnije. Prema informacijama sa Samita, zemlje članice NATO-a od 2025. godine uložile su čak 37 milijardi dolara u proširenje kapaciteta odbrambene industrije, od čega je 21 milijarda dolara usmjerena u proširenje postojećih proizvodnih pogona, a 16 milijardi u otvaranje novih proizvodnih linija. Fokus investicija je na proizvodnji municije za kopnene i zračne operacije, koja se smatra najkritičnijom u trenutnom sigurnosnom okruženju. Rezultati tih ulaganja već su vidljivi. Kombinovani proizvodni kapacitet NATO saveznica za artiljerijsku municiju kalibra 155 i 152 milimetra prošle godine iznosio je oko 2,5 miliona granata godišnje, ove godine očekuje se rast na više od 2,7 miliona, dok je cilj da do 2027. godine proizvodnja dostigne približno četiri miliona granata godišnje – gotovo dvostruko više nego prošle godine.
Međutim, možda je još važnija poruka koju su predstavnici NATO-a poslali proizvođačima naoružanja. Za razliku od prethodnih godina, kada je fokus bio na povećanju izdvajanja za odbranu, ovogodišnji Samit NATO-a obilježila je sasvim drugačija poruka – novca ima, politička odluka je donesena, a sada je najveći problem kako dovoljno brzo proizvesti količine municije i vojne opreme koje saveznici traže.
Prema podacima predstavljenim na Samitu, trenutno postoji gotovo 200 milijardi dolara neugovorene potražnje, uz jasnu poruku industriji da saveznici žele kupovati brzo, u velikim količinama i dugoročno, zbog čega proizvođači trebaju ubrzati proizvodnju i širiti kapacitete. Istovremeno, među učesnicima ovogodišnjeg Samita u Ankari nema predstavnika Bosne i Hercegovine. Domaći zvaničnici nisu pozvani na skup na kojem se praktično odlučuje o budućnosti evropske i transatlantske odbrambene industrije, što dovoljno govori o poziciji BiH u trenutku kada se oblikuje novo tržište vrijedno stotine milijardi dolara. Dok NATO saveznici ulažu desetine milijardi dolara u nove fabrike, otvaraju proizvodne linije i praktično mole svjetsku industriju da povećava proizvodnju jer narudžbi neće nedostajati, dvije najveće kompanije namjenske industrije u Federaciji BiH bore se sa višemilionskim gubicima i zastarjelom proizvodnjom.
Vogošćanski Pretis je godinama važio za jednu od najvećih uzdanica domaće namjenske industrije. Međutim, nakon posljednje revizije finansijskih izvještaja pokazalo se da je stvarno stanje bilo znatno drugačije od onoga koje je predstavljano javnosti i investitorima. Kompanija je u revidiranim finansijskim izvještajima priznala da je poslovanje za 2024. godinu završila sa gotovo 33 miliona maraka gubitka, iako je prethodno bila prikazana dobit od oko 39 miliona KM. Istovremeno su prihodi korigovani na oko 129,2 miliona KM, dok su rashodi dostigli približno 162 miliona KM, što predstavlja jednu od najvećih korekcija finansijskih izvještaja posljednjih godina među kompanijama u većinskom državnom vlasništvu.
Nakon objave revidiranih izvještaja dionicama Pretisa bilo je privremeno obustavljeno trgovanje na Sarajevskoj berzi, da bi se trgovina nastavila tek nakon objavljivanja korigovanih podataka i novih finansijskih izvještaja. Iako je kompanija, prema posljednjim objavljenim podacima u 2025. godini, ponovo ostvarila dobit od oko 10,7 miliona KM, ostala su otvorena pitanja o uzrocima tako velikih odstupanja u ranije objavljenim finansijskim izvještajima, ali i o kvalitetu upravljanja kompanijom u periodu rekordne globalne potražnje za municijom.
Ni situacija u Igmanu nije mnogo bolja. Prema posljednjim finansijskim izvještajima, kompanija iz Konjica prošlu godinu završila je sa gubitkom od 15,3 miliona KM, iako je riječ o jednom od najvećih proizvođača municije u Bosni i Hercegovini. U obrazloženju negativnih poslovnih rezultata, uprava navodi nekoliko razloga za ovakav pad poslovanja – negativne kursne razlike zbog slabljenja američkog dolara, realizaciju ranije ugovorenih poslova po nepovoljnim cijenama, prekid isporuke baruta iz Srbije, uvođenje američkih carina, ali i zastarjelu proizvodnu opremu koja je dovodila do zastoja u proizvodnji.
Finansijski problemi odrazili su se i na trgovanje dionicama ovih kompanija na Sarajevskoj berzi. Nakon što je zbog objave korigovanih finansijskih izvještaja trgovanje dionicama Pretisa bilo privremeno obustavljeno, promet je nastavljen, ali uz znatno nižu cijenu nego ranije. Posljednja trgovina obavljena je 29. juna ove godine po cijeni od 40,50 KM po dionici, dok je najviša cijena u posljednjih 12 mjeseci iznosila gotovo 64 KM. To znači da je vrijednost dionice u međuvremenu pala za više od trećine.
Dionicama Igmana posljednji put trgovano je još 28. oktobra 2025. godine, nakon čega nije zabilježena nijedna transakcija. Posljednja ostvarena cijena ostala je 174 KM po dionici, dok se trenutno na prodajnoj strani nude dionice po 195 KM, ali bez kupaca. Takva situacija ukazuje na izuzetno slabu likvidnost dionice i oprez investitora nakon objavljenih finansijskih rezultata.
Posljednjih mjeseci Vlada Federacije BiH više puta je najavljivala nova ulaganja u namjensku industriju, predstavljajući ovaj sektor kao jednu od najvećih razvojnih prilika domaće ekonomije. Premijer Nermin Nikšić i resorni ministri govorili su o modernizaciji proizvodnih pogona, povećanju proizvodnje i jačanju izvoznog potencijala, dok su pojedine kompanije predstavljane kao primjeri uspješnog poslovanja. Međutim, finansijski izvještaji Pretisa i Igmana pokazuju da stanje u najvažnijim preduzećima nije ni približno onakvo kakvim je predstavljano u javnosti. U slučaju Pretisa tek je nakon revizije postalo jasno da je kompanija godinu ranije poslovala s gotovo 33 miliona maraka gubitka, dok je Igman prošlu godinu završio u minusu od 15,3 miliona KM. Ako se upravo u periodu najveće svjetske potražnje za municijom i vojnom opremom bilježe ovakvi finansijski pokazatelji, kako će onda domaća namjenska industrija odgovoriti na još veće zahtjeve tržišta koji tek dolaze? I Pretis i Igman kompanije su u kojima većinski vlasnički udio ima Vlada Federacije BiH, zbog čega se neizbježno postavlja pitanje efikasnosti upravljanja državnim kapitalom, strateškog planiranja i sposobnosti da se iskoristi geopolitički trenutak kakav se rijetko pojavljuje. Pretis i Igman, zajedno s još nekoliko proizvođača, naslijedili su tehnološku osnovu nekadašnje vojne industrije bivše Jugoslavije i godinama bili među prepoznatljivim izvoznicima na međunarodnom tržištu. A danas, domaća namjenska industrija, uprkos proizvodima za kojima vlada rekordna svjetska potražnja, ostaje tek nijemi posmatrač procesa od kojeg drugi već ostvaruju milijarde dolara prihoda.
Preuzeto sa: istraga.ba
