“Preživio sam Potočare, a danas me ubija tišina”: Adel Šabanović ogorčen zbog zaborava društva i simbolične pomoći države.
Adel Šabanović, civilna žrtva rata i preživjeli iz Potočara iz jula 1995. godine, oglasio se potresnom porukom u kojoj govori o teškom životu nakon rata, osjećaju usamljenosti i razočaranju u one koji se, kako kaže, javno predstavljaju kao “patriote”, dok u stvarnosti ne pokazuju minimum ljudske brige piše Crna-Hronika.
Uz objavljenu fotografiju rješenja o mjesečnom primanju koje mu pripada po osnovu statusa civilne žrtve rata, Šabanović navodi da mu država mjesečno isplaćuje 119,13 KM, što smatra nedovoljnim u odnosu na sve što je prošao i posljedice koje danas nosi.
„Rijetki su oni koji bar nešto učine. Dok većina važi, drži govore i patriote… Pa da iko od takvih nazove, da upita kako sam… Nažalost nema. Suvišne su riječi“, napisao je Šabanović.
U emotivnoj ispovijesti dodaje da ga posebno boli činjenica da ga se mnogi sjete tek “dva-tri dana u julu”, dok ostatak godine, kako tvrdi, ne postoji ni za koga.
„Za mnoge sam živ samo ono dva-tri dana jula i to je sve. Niko nit’ da nazove, da obiđe, da vidi… Ne znam dokle više. Ponavljam, žalim što sam došao živ iz Potočara jula 1995. godine“, stoji u njegovoj poruci.
Rješenje o primanju: 119,13 KM mjesečno
Prema dokumentu koji je Šabanović objavio, Općina Hadžići donijela je rješenje kojim mu se priznaje pravo na invalidninu kao civilnoj žrtvi rata, uz mjesečni iznos od 119,13 KM, s početkom korištenja prava od 1. februara 2024. godine.
Šabanović ističe da nije riječ samo o novcu, već o osjećaju da je potpuno zaboravljen i prepušten sam sebi.
Preživio masakr u Zaklopači, izgubio 22 člana porodice
Podsjećamo, Adel Šabanović imao je samo osam godina kada su 16. maja 1992. godine četničke snage u selu Zaklopača kod Vlasenice ubile 59 civila. Sa nanom je uspio pobjeći u šumu, nakon čega je uslijedila agonija skrivanja po šumama i pećinama koja je trajala gotovo godinu dana.
Nakon toga, put ga je odveo u Srebrenicu, gdje je dočekao juli 1995. godine i genocid u Potočarima.
Prema njegovim ranijim svjedočenjima, ispred jedne kuće nadomak mjesta gdje su bile žene, starci i djeca, pred njegovim očima je zaklano nekoliko Bošnjaka, a potom mu je naređeno da donese vodu kako bi se oprali krvavi noževi.
Adel je, kako navodi, preživio brojne teške situacije tokom rata, ali je ostao bez gotovo cijele porodice – ukupno 22 člana.
Njegov otac je, prema dostupnim informacijama, radio u Beogradu pred agresiju i nikada se nije vratio. Sumnja se da je ubijen na mostu kod Zvornika pri pokušaju ulaska u BiH. Ni sudbina njegove majke nije poznata, dok je nana preselila 1997. godine.
“Sam sa bolom i tišinom”
Danas, decenijama nakon rata, Šabanović kaže da ga najviše lomi tišina – izostanak podrške, ljudskog kontakta i osjećaj da se društvo sjeti preživjelih samo kada dođu godišnjice, kamere i izjave.
„Sve kad mi se skupi – bol, suze i teško breme… u ovoj samoći i brizi…“, poručio je.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama, a mnogi su u komentarima izrazili podršku i pozvali institucije i društvo da se odgovornije odnose prema preživjelima i civilnim žrtvama rata, koje i danas žive sa traumama i teškim uslovima.
POMOZIMO ADELU ŠABANOVIĆU – Hadžići (Miševići bb)
Adel Šabanović je preživio ono što mnogi ne bi mogli ni zamisliti.
Kao dijete je prošao stradanja, gubitke i tragedije, a danas živi sa teškim posljedicama i u velikoj borbi – praktično sam.
Nažalost, pomoć koju prima nije dovoljna ni za osnovne potrebe, a ono što mu najviše nedostaje je podrška ljudi.
Ako ste u mogućnosti, pomozite Adelu uplatom – svaka marka znači mnogo.
Podaci za uplatu:
Domaće uplate:
1613000058368641
Inostrane uplate:
SWIFT: RZBABA2S
IBAN: BA391612000010249416
Primalac: Adel Šabanović
Adresa: Miševići bb, Hadžići
Kontakt: +387 62 157 976
Hvala svima koji podijele i pomognu.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
