Ko god u nedjelju 4. oktobra pobijedi na izborima i formira vlast u Federaciji BiH, čekaju ga teške glavobolje.
O težini posla i pritisku koji ga čeka mnogi i ne razmišljaju dok idu od grada do grada, od skupa do skupa, nudeći raznorazna obećanja građanima i boreći se za glasove.
Jer, za sve što je potrebno uraditi, potrebna su ogromna finansijska sredstva, a finansijska slika Federacije BiH nije nimalo dobra.
3,5 godine vlasti – 3,5 milijarde zaduženja
Krajem juna ove godine Vlada Federacije BiH je na prijedlog Federalnog ministarstva finansija usvojila Dokument okvirnog budžeta Federacije BiH na period od 2027-2029. godine.
U ovom dokumentu naveden je ukupan dug Federacije BiH na dan 31.12.2025. godine i on iznosi iznosi okvirno 7.7 milijardi KM.
Ali, ono što se ne navodi u ovom dokumentu a što je duboko zabrinjavajuće jeste da je od januara do kraja juna 2026. godine Vlada FBiH se zadužila ukupno oko 2,2 milijarde KM.
Ako tome dodamo i recentnija višekratna zaduženja kao i zaduženja kantona, ukupan dug FBiH na kraju 2026. godine iznosit će oko 10 milijardi KM.
Ukupni dug Federacije BiH 31. 12. 2022. godine bio je 6,5 milijardi KM, što znači da se u protekle nepune četiri godine povećao za oko 3,5 milijardi KM. U prosjeku ova vlast se svakih šest mjeseci zadužila oko pola milijarde KM.
ODOKATIVNE EKONOMSKE MJERE
Ali, ovo je poprilično mali problem u odnosu na sve druge loše trendove koji su sada prisutni u Federaciji BiH. Jer, svaka zemlja ima svoja dugovanja, i u odnosu na evropski prosjek BiH ne stoji tako loše. Barem za sada, ako se ovi trendovi ne nastave.
Ali i ove postojeće dugove neko će morati vratiti u skorije vrijeme. I baš tu dolazimo do ključnog problema. Jer su ostali pokazatelji su toliko loši da će pravi problem tek uslijediti.
Naime, u protekloj deceniji Federacija BiH je imala stabilan i značajan rast zaposlenosti sve do odluke Vlade FBiH iz decembra 2024. godine o fiksiranju minimalne plate na hiljadu KM.
Jedna suštinski administrativna odluka izazvala je dugoročno ogromne problem i zaustavila ekonomski rast FBiH. Jer minimalna ili bilo koja druga plata ne bi trebala ni u jednoj ekonomiji svijeta biti rezultat jedne administrativne odluke već realnih ekonomskih pokazatelja. Ako je to tako dobra odluka kao što je premijer Nikšić predstavlja, šta je onda sprečavalo bilo kojeg premijera i Vladu prije njega da minimalnu platu “odokativnom” metodom fiksira na određeni popularni iznos? Vjerovatno to što su vodili računa o posljedicama takve odluke.
U momentu kada je Vlada FBiH donijela odluku o fiksiranju minimalne plate na 1000 KM u FBiH je prema zvaničnim podacima bilo zaposleno 551.452 radnika.
Prema posljednjim podacima, na 31. august 2026. godine, broj zaposlenih iznosi 542.486 radnika.
Dakle, skoro 10 hiljada radnika manje nego u momentu donošenja odluke o minimalnoj plati FBiH.
Ako trenutni broj radnika u FBiH u poredimo sa danom kada je imenovana nova vlada FBiH, 28. aprila 2023. godine, broj radnika je veći tek za 3 hiljade.
Pošto se Nikšić i njegove kolege iz SDP-a vole hvaliti kako je ova vlada daleko uspješnija od prethodne, da uporedimo i te podatke: U aprilu 2015. godine, neposredno nakon izbora vlade Fadila Novalića, broj radnika u FBiH je iznosio 448.232. U aprilu 2019. godine, broj zaposlenih u FBiH iznosio je 530.466 radnika. Dakle, 82 hiljade više radnika nakon četiri godine.
Da je samo nastavila putem prethodne vlade, u FBiH bi danas radilo preko 560 hiljada radnika. Ali umjesto obećanog napretka dogodila se regresija, pa je FBiH prisiljena enormno se zaduživati da pokrije budžetske rupe.
Ali, ni tu problem ne staju.
Javnost u BiH se godinama zgražavala finansijskom politikom režima u Banjoj Luci. Milorad Dodik i njegovi saradnici su početkom ovog desetljeća za enormne finansijske problem “rješenje” pronašli u značajnom zaduživanju, pa je ukupni dug RS-a bio približno jednak dugu FBiH iako u je obim ekonomije skoro duplo manji.
3 HILJADE NOVIH RADNIKA i 38 HILJADA NOVIH PENZIONERA
No, još porazniji podatak za RS jeste da je broj penzionera nadmašio broj radnika. To je najcrnji scenarij za jednu ekonomiju jer to znači da jedan radnik izdržava svojim radom jednog penzionera.
Trenutno, u RS, prema podacima iz augusta ove godine, broj penzionera je porastao na 295 hiljada, dok je broj radnika 290 hiljada.
Prije rata u BiH je odnos broja penzionera i radnika bio izuzetno povoljan. Na 1 penzionera dolazilo je 3,3 radnika što ekonomiju čini vrlo potentnom.
To je davno prošlo vrijeme i nigdje u Evropi se više takvim parametrima ne mogu pohvaliti, ali sada se stanje rapidno pogoršava i u Federaciji BiH.
U august ove godine penzija je isplaćena za 472.288 penzionera u FBiH. Budući da u FBiH trenutno radi 542.486 radnika, to znači da na 1 penzionera dolazi približno 1,15 zaposlenih.
To je i dalje dosta bolji odnos nego u RS-u, ali statistika se iz dana u dan sve više pogoršava.
Broj penzionera u Federaciji BiH u januaru 2026. godine iznosio je 465.697. Dakle, za samo osam mjeseci broj penzionera se povećao za skoro 7 hiljada.
U aprilu 2023. godine, kada je Nermin Nikšić postao premijer, u FBiH je penziju primilo 434.403 penzionera.
Dakle, u konačnici, u period od aprila 2023. do septembra 2026. godine, broj penzionera se povećao za skoro 38 hiljada, dok se broj radnika povećao za 3 hiljade.
Preuzeto sa: istraga.ba
