Prošlo je tačno 50 godina od strašne avionske nesreće koja se dogodila iznad Vrbovca kod Zagreba. Dva aviona su se sudarila 10. septembra 1976. godine, a život je izgubilo 176 ljudi
Na današnji dan prije točno 50 godina, 10. septembra 1976. godine, nebo iznad Vrbovca postalo je poprište najveće avionske nesreće u hrvatskom zračnom prostoru. Svih 176 putnika i članova posade poginulo je u sudaru British Airwaysa i Inex-Adria Avioprometa. Ponavljamo tekst koji je ranije objavljen u Expressu.
Kasno je ljeto 1976. Nebo nad Splitom i Zagrebom je bez oblaka, i Jože Krumpak sjedio je u kokpitu svog McDonell Douglas DC9 na splitskom aerodromu. On kontroliše letelicu na relaciji za Keln, sa 108 putnika, uglavnom Nemaca koji se vraćaju sa letovanja.
Tačno u 09:48 poleteo je prema Kelnu, a manje od pola sata kasnije Jože će poginuti u jednoj od najgorih avionskih nesreća u evropskoj istoriji.
“Dobro jutro Zagrebe, ovdje Bealine 476”, rekao je pilot britanskog aviona Trident-3 koji je letio u pravcu Istanbula i ništa ne sumnjao. Vrijeme je bilo dobro, vidljivost odlična, sva oprema oba aviona je bila u funkciji, a posada je bila zdrava, certificirana i dobro obučena za upravljanje svojim avionima. Ništa u avionu DC9 i Trident nije moglo ukazivati na nesreću koja će se dogoditi.
Međutim, u zagrebačkoj Kontroli zračnog prometa, koji je u to vrijeme bio jedan od najprometnijih vazdušnih koridorasituacija nije bila tako idealna. Oprema koju su imali bila je ispravna, ali već pomalo zastarjela – čak ni radar nije radio kako treba. Zbog hroničnog nedostatka zaposlenih, mladi kontrolor leta Gradimir Tasić radio je treći dan zaredom u smjeni od 12 sati.
UPUTSTVA
Život
Ovako izgleda avionska nesreća iznutra i kako se spasiti
Vazdušni prostor je podijeljen po visini na tri sektora: donji sektor ispod 25.000 stopa (7,62 km), srednji sektor između 25.000 i 31.000 stopa (7.62 – 9.45 km) i gornji sektor iznad 31.000 stopa (9.45 km).
Važan faktor u razvoju kritične situacije bila je činjenica da pomoćnik kontrolora gornjeg sektora nije bio na svom radnom mjestu. Bio je zauzet radio komunikacijom sa još 4 aviona i telefonskim razgovorom sa Beogradom u vezi sa dva aviona koji su letjeli preko Sarajeva za Kumanovo. Postoje oprečne izjave o tome šta je šef smjene radio u trenutku nesreće i da li je uopće bio svjestan da pomoćnik kontrolora nije bio na njegovom mjestu.
Nije učinio ništa da pomogne. Trebao je primijetiti da nema pomoćnika i da kontrolor leta sam radi cijeli posao.
Parametri leta su pokazali da su oba aviona pratila plan leta.
Pretpostavlja se da su oba aviona bila na autopilotu, a kako ni jedna nije učinila ništa da izbjegne pad, najvjerovatnije se nisu vidjeli.
Konačni rezultat ovih okolnosti i nepoštivanja pravila kontrole letenja bila je avionska nesreća.
– Zagreb! Moguće je da vidim avionsku nesreću! Dvije letjelice padaju, skoro ispod nas – javio je kapetan Kröse zagrebačkoj kontroli letenja.
U 10:15 sudarili su se Krumpakov DC9 i Trident kompanije British Airways na putu za Istanbul na visini od oko 10 kilometara. Svih 176 putnika i članova posade u oba aviona je poginulo.
– Čuli smo grmljavinu i požurili na livadu po sijeno kada je nekoliko metara ispred mene palo tijelo djevojčice. Iza nje su padali lijesovi, a malo dalje i muškarac – svjedočio je svojevremeno za Večernji list Ljuba P..
– Ljudi su radili u polju. Sušili su travu, kopali krompir kada je jedan od aviona pao u Dvorišću. Bila je to velika eksplozija i plamen. Prvi su stigli vatrogasci iz Rakovca, a za njima oni iz Vrbovca i Preseke. Sam pad vidio je pilot aviona koji leti u blizini i sve prijavio kontroli. Nešto poslije podneva na mjesto nesreće stigao je helikopter. Policija, vojska i vatrogasci su već bili tamo. Krhotine su bile u blizini 200 metara. Policija je bila tamo više od nedelju dana. Sve to vrijeme tražili su mrtve i stavljali ih u vreće, a potom ih odvozili – opisao je Drago Gasparić u blizini čije kuće se avion de facto srušio.
– On je oborio mnogo drveća, ali na sreću eksplozija i požar nisu zapalili šumu. Samo su spasilačke službe mogle doći do ostataka, a vojska je opkolila cijelo područje. Ostaci aviona Inex godinama su bili razbacani po okolini, a na kraju su ih odnijeli sakupljači sekundarnih sirovina – rekao je on.
– Ne volim čak ni da se sećam toga. Godinama sam imao noćne more zbog scena koje sam video – rekao je tada Željko Koretić iz Vrbovca, jedan od svjedoka sudara.
Koretić je sa kolegom na terenu obavljao geodetska mjerenja kada je čuo eksploziju i vidio kako padaju dva aviona.
– Jedan je pao u šumu pravo kao cigla, a drugi je kružio nebom dok nije udario u polje – ispričao nam je Koretić, koji je kasnije napravio mapu nesreće na kojoj je snimio sve predmete koji su ispali iz aviona. Lijesovi, odjeća i pribor za jelo bili su razbacani sve do Koprivnice i Križevaca.
– U pomoć su stigli helikopteri i tridesetak vozila hitne pomoći, ali niko nije spašen. Rodbina i prijatelji poginulih putnika i članova posade često su dolazili na mjesto nesreće, ali godinama niko ne dolazi – naveo je on. Ivan Klepac.
– Stanovnici su izvlačili tijela. Kabina se zabila u stablo bukve, a jedina netaknuta tijela pronađena su u repu aviona. po njihovom položaju se vidjelo kako se ljudi grčevito drže za ručke i sjedišta u nadi da će i to spasiti – rekao je Klepac.
U potrazi i evakuaciji tokom naredna tri dana učestvovalo je 1.200 policajaca, medicinskog osoblja, vatrogasaca i lokalnog stanovništva, ali putnicima nije bilo spasa. Dijelovi letjelice, opreme, prtljaga i ljudskih tijela razbacani su na površini od 10 kilometara, a misiju spašavanja otežavali su močvarni teren, šuma i druga vegetacija.
– Sedeli smo u kući i spremali se da idemo na teren. Odjednom je nešto zatutnjalo i mi smo istrčali da vidimo da li je možda grmljavina. Kad ono… na nebu iznad nas, jasnije koliko te sada vidim, avion koji se vrti, pada i raspada. Uplašili smo se, koliko smo mogli, i odmah utrčali u kuću. Ubrzo je počela padati kiša po nama, po krovu iu dvorištu. Kao kiša… udarala je na sve strane a mi nismo znali šta je to. Čim se smirilo, izašli smo… Nije bila kiša. Na nas su padali ljudi, torbe, sedišta iz aviona – rekla je ona Marica Brlečić za Jutarnji list prije nekoliko godina, prisjećajući se trenutka o kojem i danas često sanja.
prema navodima je mnogo ljudi dolazilo na livade da pokušaju da opljačkaju leševe ili pokupe nešto vrijedno iz aviona.
Zajedničkom istragom britanskih i jugoslovenskih vlasti utvrđeno je da velika većina krivice pada na leđa zagrebačke kontrole letenja. Utvrdili su da je do pada aviona došlo jer kontrolori nisu održavali adekvatan razmak između letjelica, nisu na vrijeme prepoznali katastrofalnu situaciju u kojoj su se našli, te se nisu pridržavali preciznih mjera za sprječavanje sudara aviona.
Pilot Jože Krumpak pronađen je mrtav s teškim povredama cijelog tijela zadobijenih prilikom pada aviona.
G-AWZT, avion British Airwaysa viđen na aerodromu u Edinburgu oko 1974. ili 1975. godine.
Posebno je zastrašujući razgovor između pilota i kontrolora leta, jer postaje jasno da se katastrofa mogla izbjeći za dlaku.
10:14:04 JP550 Dobar dan, Zagreb, Adria 550.
10:14:07 Zagreb Gornji Adria 550, Zagreb, dobar dan, samo naprijed (“molim”).
10:14:10 JP550 325 prelazi Zagreb u jedan četiri. (“325, prolazi Zagreb na jedan četiri.”).
10:14:14 Zagreb gornji Koji je vaš trenutni nivo? (“Koja je tvoja trenutna visina?”)
10:14:17 JP550 327.
Kada je Tasić shvatio da će se avioni sudariti, automatski je, vjerovatno iz panike, prešao na hrvatski, što je protivno pravilima. Pilot nije mogao da shvati o čemu se radi.
10:14:22 Zagreb Gornji (mucanje) …pa…ostani na toj visini i prijavi prolazak Zagreba.
10:14:27 JP550 Na kojoj visini?
10:14:29 Zagreb gornji na koji se sada penjete jer… ovaj… imate avion ispred sebe na… (ne koherentno) 335 s lijeva na desno.
10:14:38 JP550 OK, ostajemo na tačno 330.
U tom trenutku je došlo do sudara, a kada je kontrolor pola minute kasnije pokušao doći do pilota, kontaktirala ga je potpuno druga letjelica.
10:15:06 Zagreb gornji Bealine 476, Zagreb… dojava prolaska Našica (“prijava prolaska Našica”).
10:15:12 BE778 Beatours 778, jesi li zvao…? (“Beatours 778, jeste li nas zvali…?”)
10:15:14 Zagreb gornji Negativno. (“Ne.”)
Nastavio je, bezuspješno, da imenuje imena BA476 i JP550 istovremeno ignorirajući sve ostale pozive, ali je u međuvremenu kapetan Lufthanse Josef Kroes Ono što je vidio prijavio je Erjavcu, kontroloru srednjeg sektora.
prema navodima, kada je Erjavec pogledao Tasića, on je sedeo bled, u šoku, sa slušalicama na konzoli ispred sebe.
Tasić je jedini na sudu proglašen krivim i osuđen je na sedam godina zatvora, od čega je izdržao dve godine i tri meseca. Na njegovo oslobađanje uticala je i peticija koju su potpisali drugi kontrolori letenja u kojoj su ga nazivali “žrtvenim jarcem”.
Poljak koji se, pored Vrbovca, prvi našao na mjestu pada, rekao je da je jedna beba i dalje davala slabe znakove života, ali da je potpuno siguran da je hitna pomoć ne bi spasila.
U izvještaju o zračnoj nesreći se navodi da: “Posljednjih pet metara lijevog krila DC-9 odsjeklo je kokpit Tridenta i prednju putničku kabinu. Eksplozivna dekompresija Tridenta izazvala je kolaps prednjeg trupa; Trident je pao, udarivši repom o tlo i klizeći na kratko. tlo, udarajući prvo desno krilo.”
Britanski avion završio je 7 kilometara dalje u polju kukuruza kod sela Gaj, delimično se raspao još u vazduhu.
