Aktuelni potpredsjednik SDA Mirsad Zaimović nije objavio kandidaturu za predsjednika stranke. Nije zatražio ostavku Bakira Izetbegovića, nije kritizirao njegovu politiku, niti je pokušao sebe predstaviti kao predvodnika unutarstranačke pobune, piše Senka Kurt, urednica portala Interview.
No, njegova je samo jedna rečenica tokom intervjua za Raport imala veću političku težinu nego da je održao čitav govor.
Podsjećamo, na pitanje da li bi u određenim okolnostima prihvatio mjesto predsjednika SDA, Zaimović je odgovorio:
“ Neću reći da u nekim okolnostima to ne bih prihvatio.
No, budimo iskreni. To nije kandidatura. Ali nije ni odbijanje kandidature.
I možda je upravo to najvažnija novost u priči o budućnosti SDA. Jer u stranci koja je posljednju deceniju izgradila snažnu hijerarhiju oko Bakira Izetbegovića, samo javno priznanje da postoji mogućnost života poslije njega predstavlja politički signal.
Izvori bliski SDA kažu da je upravo ta samo jedna rečenica snažno uzdrmala Izetbegoviće i okupljene oko njega. Tvrde kako su na Zaimovićev račun upućene salve kritika ( i još ponešto žešće), kao upozorenje svakome ko se ubuduće usudi i pomisliti da isto ili slično kaže.
Istovremeno je Izetbegović, da dever bude veći, neslužbeno ponudio premijeru ZDK Neziru Piviću mjesto federalnog premijera, a Nerminu Mandri, premijersku poziciju u ZDK.
Zaimović, Pivić i Mandra dolaze iz istog kantona, pa će se boriti za tri različite visoke funkcije. Pa ko izdrži!
Izgubio sve sam bitke, al’ još vodim rat
No, formalno, Izetbegović nema razloga da se za sada brine. Niti da nakon izbora, kakvi god rezultati bili napusti čelo SDA.
Na 8. kongresu stranke, u oktobru 2023. godine, izabran je za predsjednika i bio je jedini ovjereni kandidat. Kongres je najviši organ SDA i upravo tu se bira i razrješava predsjednik. Zato eventualni izborni poraz Bakira Izetbegovića u oktobru ove godine ne znači njegovu automatsku smjenu iz SDA.
No, politika rijetko funkcionira samo kroz formalne mandate. Pa je zato pravo pitanje šta bi eventualni poraz ili pobjeda mogli značiti unutar stranke.
Izetbegović je naučio na poraze na izborima, prije četiri godine izgubio je utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, pobijedio je Denis Bećirović. Situacija je bila kao u partizanskoj pjesmi “11 na jednoga”, što je i Izetbegović često znao naglašavati. Ali, ko mu je kriv što je okrenuo protiv sebe (ponegdje i stranke) sve i svakoga. Zato mu je izborna pobjeda na oktobarskim izborima izuzetno važna.
Izgubiti, zna i sam, ne smije. Jer tada se otvara prilično neugodno pitanje: Koliko puta lider SDA može izgubiti najvažniju pojedinačnu izbornu utrku, a da to ne proizvede zahtjev za promjenom unutar stranke?
Još važnije, SDA će morati pogledati vlastiti rezultat.
“ Ako Izetbegović izgubi Predsjedništvo, ali SDA ostane uvjerljivo najjača bošnjačka stranka i osvoji dovoljno mandata da bude nezaobilazna u formiranju vlasti, Bakir će imati snažan argument da je izgubio ličnu utrku, ali ne i političku bitku. Ako, međutim, izgubi Predsjedništvo i SDA oslabi u Parlamentu BiH, Parlamentu FBiH i kantonima, tada će se dvije stvari spojiti u jednu političku činjenicu: lični poraz lidera i pad stranke pod njegovim vodstvom. To je trenutak u kojem se mijenjaju odnosi snaga – kaže naš izvor blizak SDA.
Poslao me Asim i Grabovica
Grčevita je to borba. Trgovina, bolje rečeno, vrbovanje, nagovaranje, l”kupovina” ljudi po kantonima. To se radi potajno i diskretno.
Otvoreno?
“ Pa jasno je da se Izetbegović nudi SDP-u. To mu je sigurnija matematika jer je vidio kako su nepredvidivi Semir Efendić i Stranka za BiH ili Željko Komšić i DF. “Oficir za vezu i pomirenje” je Asim Sarajlić, koji pokušava da se održi politički živim, te približava SDA sa SDP. Zajednička veza im je Elmedin Grabovica, intimus predsjednika SDP-a Nermina Nikšića. Savezom SDA i SDP Asim Sarajlić vratio bi se u stranku s mirazom. Druga opcija je SBB i Fahrudin Radončić , što je isto otvoren put prema SDP-u i Nikšiću– navodi naš izvor.
No, vratimo se aktuelnim pričama o odlasku Izetbegovića. Treba napomenuti da najveći argument za postbakirovsku nije izgovorio Zaimović već sam Izetbegović prije tri godine, kada je ponovo izabran za predsjednika stranke.
Tada je govorio o tranziciji, odlasku „ratne generacije“ i prebacivanju težišta stranke na mlađe kadrove. Direktnije – naglasio je da je ovo vjerovatno njegov posljednji mandat i da nema namjeru birati nasljednika, nego da se budući lider treba „izboriti na terenu, među članstvom“.
“ To je jedna od ključnih ključnih kontradikcija današnje SDA. Iako je najavio tranziciju Izetbegović je, zajedno sa suprugom Sebijom istovremeno ostao njen centralni politički autoritet. SDA je na Kongresu dobila mlađe potpredsjednike, ali nije dobila novi centar političke moći – ističe naš izvor.
Podsjećamo, na Kongresu za potpredsjednike izabrani Mirsad Muhić, Ramiz Salkić, Fadil Novalić, Mirsad Zaimović, Edin Ramić, Muamer Zukić, Šerif Špago, Aida Obuća i Haris Zahiragić. Drugim riječima, potencijalni nasljednici već sjede u prostoriji. Pitanje je samo ko će prvi dobiti dovoljno snage da ustane.
U nekim okolnostima – da
A ustao je prvi Mirsad Zaimović. Iskusni potpredsjednik, dugogodišnji parlamentarac, aktualni predsjednik Kluba zastupnika SDA u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.
“ Nisam začuđen, nisu začuđeni mnogi u stranci. Zaimović već dugo ima stabilan rezultat, bio je lider pobjeda SDA u Zeničko dobojskom kantonu. Ima dobar odnos sa drugim kantonima To je dobra baza. Ni u stranci ne kotira loše. Istina, karizma mu baš nije na zavidnom nivou. Nema stav lidera. Ali, svašta čovjek promijeni kad dobije veću vlast i funkciju – navodi naš izvor.
Dodaje da kombinacija Zaimovićevih funkcija i trenutka u kojem je izgovorio svoju rečenicu daje cijeloj priči novu dimenziju.
“ Posebno i zato što Zaimović nije rekao da Izetbegović treba otići ili da SDA treba novog predsjednika ili da on osobno želi biti predsjednik – ističe.
Dapače, njegova kratka izjava bila je relativno sigurna za aktuelno rukovodstvo SDA. U maniru iskusnog političara i diplomate hvalio je stranku, kritizirao Trojku i nije otvarao pitanje odgovornosti vlastitog rukovodstva.
No, kada je uz put ostavio mogućnost izjavom: “U nekim okolnostima“ – da poslao je puno sofisticiraniji signal od otvorene pobune. Jer onaj ko danas javno kaže da želi smijeniti Izetbegovića mora računati na posljedice.
A onaj ko kaže da možda ne bi odbio funkciju predsjednika ako se okolnosti promijene, ne ruši postojeću strukturu, ali joj istovremeno šalje poruku da postoji SDA i poslije Izetbegovića. I da postoji mogućnost da baš on bude njen dio.
Zaimović nije novi SDA – i to je njegova najveća slabost
Upravo ovdje treba biti oprezan sa stvaranjem narativa o Zaimoviću kao „reformatoru“. Za sada nema dovoljno dokaza da on predstavlja novu ideološku ili političku liniju unutar SDA. Naprotiv. Njegov javni nastup pokazuje mnogo više kontinuiteta nego raskida s Izetbegovićevom SDA. To je njegova prednost, ali i njegova slabost.
Prednost zato što bi u slučaju promjene mogao biti prihvatljiv velikom dijelu postojeće strukture. On nije čovjek koji dolazi izvana da ruši sistem. On je dio rukovodstva koje je Izetbegović sam izabrao.
Slabost zato što promjena predsjednika sa Zaimovićem na čelu sama po sebi ne bi značila promjenu političkog modela SDA. Mogla bi značiti samo: Bakir bez Bakira.
Drugim riječima, ako članstvo nakon izbora bude tražilo samo novu osobu na vrhu, Zaimović je vrlo ozbiljan kandidat.
Ako bude tražilo stvarnu promjenu politike, načina komunikacije, odnosa prema javnosti i unutrašnje demokratizacije stranke, tada će se otvoriti mnogo šira utrka.
Zahiragić i generacija koja želi više
Tu dolazimo do Harisa Zahiragića, koji je direktniji, konfliktniji i medijski agresivniji političar. I ono što je posebno važno: on više ne krije da ima ambiciju.
U intervjuu za Klix od prije nekoliko dana rekao je da ima ambiciju biti predsjednik SDA, ali istovremeno podržava Izetbegovića „dok god je u mogućnosti da to bude“.
To otvara potpuno drugačiju mogućnost. Zaimović je institucionalni kandidat. Zahiragić bi mogao biti kandidat generacijske mobilizacije.
Kapidžić i Zahiragić: Najbliži Izetbegovićima
Prvi bi mogao ponuditi smirivanje i kontinuitet. Drugi bi mogao ponuditi energiju, oštriji politički nastup i novu generaciju.
Zato je previše pojednostavljeno postaviti stvari kao: Izetbegović ili Zaimović. Prava postizborna jednačina mogla bi biti: Izetbegović – tranzicija – Zaimović ili Zahiragić i drugi kandidati – borba za oblik buduće SDA.
No, pitanje je o čemu se ovdje radi i da li SDA pred izbore svjesno gradi dvije moguće postbakirovske figure – institucionalnog Zaimovića i politički mnogo agresivnijeg Zahiragića
A gdje su Faruk Kapidžić i Sebija Izetbegović?
Treće ime koje ne treba prerano otpisati jeste Faruk Kapidžić, predsjednika Kantonalnog odbora Sarajevo, koji je osobni Izetbegovićev favorit.
KO SDA Sarajevo je prva u maju ove godine prva jednoglasno podržala Bakira Izetbegovića kao kandidata za Predsjedništvo BiH. No, to također može biti potencijalni faktor unutar postbakirovske borbe.
U slučaju poraza Izetbegovića, Sarajevo će biti jedno od ključnih mjesta na kojima će se mjeriti spremnost SDA na promjenu. A Kapidžić je trenutno čovjek koji kontrolira jednu od najvažnijih kantonalnih organizacija.
Na stranu njegova gotovo patološka privrženost supruzi Bakira Izetbegovića, Sebiji, za koju se također šuška i nagađa da bi mogla postati prva dama SDA.
Sebija Izetbegović: Ne krije političke ambicije
Ideja da bi ona mogla biti treća s prezimenom Izetbegović na liderskoj poziciji u SDA stara je već nekoliko godina. Danas se ta mogućnost ponovo pojavljuje kroz tvrdnje da je „narod želi“, ali za takvu tvrdnju zasad nema provjerenih dokaza, niti postoji njena javno potvrđena kandidatura za predsjednicu SDA.
Naprotiv, Bakir Izetbegović je u martu 2026. izričito odbacio mogućnost da Sebija bude kandidatkinja SDA za člana Predsjedništva BiH. Ipak, politički je ne treba potpuno zanemariti: ako bi nakon izbora unutar SDA prevagnula struja koja želi kontinuitet Izetbegovićeve politike i porodičnog političkog utjecaja, Sebija bi predstavljala upravo takav model – ne „SDA nakon Bakira“, nego potencijalno SDA nakon Bakira, ali i dalje pod Izetbegovićima.
Najvažniji ljudi neće biti oni koji prvi progovore
Ako nakon izbora želimo znati da li se u SDA zaista događa promjena, ne treba prvo gledati naslovnice.Treba gledati kantone.
SDA je organizacijski decentralizirana stranka i stvarna snaga predsjednika ne počiva samo na javnom autoritetu nego na mreži organizacija koje sudjeluju u izboru delegata. Zato će prvi ozbiljan znak promjene biti ko će nakon izbora početi govoriti o „novoj generaciji“, hoće li i ko tražiti vanredni ili pripremati redovni kongres, koji kantonalni odbori će prvi promijeniti ton, hoće li potpredsjednici ostati uz Izetbegovića, hoće li se Zaimović aktivirati i početi obilaziti organizacije, odnosno pojačati svoju kampanju. I možda najvažnije, hoće li se pojaviti kandidat koji može okupiti i Sarajevo i Zeničko-dobojski kanton i druge ključne organizacije.
Tek tada će se znati da li je Zaimovićeva izjava bila samo odgovor na neugodno pitanje ili prvi javni signal neke buduće političke konfiguracije.
SDA više ne može beskonačno odgađati pitanje nasljedstva
Ovdje se vraćamo na Bakirovu vlast.
Izetbegović je predsjednik SDA od 2015. godine, kada je prvi put izabran na 6. Kongresu, a zatim je reizabran 2019. i 2023. godine. Njegova era je, dakle, već dovoljno duga da se njeni rezultati mogu politički ocjenjivati.
Kritičari mu pripisuju odgovornost za gubitak vlasti na državnom i federalnom nivou, pad utjecaja SDA u Sarajevu, snažnu personalizaciju stranke i političku polarizaciju koja je dio birača udaljila od SDA.
S druge strane, SDA i njegovi zagovornici tvrde da je stranka i dalje najjača organizirana bošnjačka politička struktura, da je opoziciona pozicija posljedica prije svega koalicijskog preslagivanja i da Izetbegović ostaje simbol kontinuiteta državotvorne politike. Sama SDA je posljednjih godina upravo na tome gradila svoju odbranu od kritika Trojke.
Zato će 2026. biti važan test ne samo Bakira nego i cijele političke filozofije koju predstavlja.
Dva scenarija su zato pogodna za analizu. Onaj prvi – ako Izetbegović pobijedi. Koji također ne isključuje priču o tranziciji, ali bi otežalo svaku ozbiljnu pobunu protiv njega.
No, to ne bi riješilo osnovni problem i činjenicu da je tranzicija potrebna. Dakle, čak i pobjeda 2026. samo bi odgodila pitanje.
A ako izgubi, dobijamo potpuno drugu političku situaciju, ovisno o tome kakve rezultate ostvari SDA.
Ako Izetbegović izgubi, a SDA ojača – promjena neće biti nužna. Međutim u slučaju poraza i Izetbegovića i slabijih rezultata stranke pritisak značajno raste.
Prvi put se realno može govoriti o tome da pitanje predsjednika preraste u pitanje odgovornosti čitavog rukovodstva tek u slučaju poraza Izetbegovića i ozbiljnog pada SDA.
Tada više neće biti pitanje da li Zaimović, Zahiragić, Kapidžić… žele biti prvi u stranci nego ko može preuzeti SDA nakon političkog poraza Izetbegovića i spriječiti da stranka izgubi još više?
Duh je pušten iz boce
Zato Zamovićeva izjava od samo nekoliko riječi i zahtjeva dublju analizu. Jer SDA može promijeniti predsjednika, a ostati ista stranka. Može promijeniti retoriku, ali zadržati iste centre moći. Može dovesti mlađeg lidera, a zadržati stare političke obrasce. Može čak napraviti generacijsku smjenu koja će biti samo personalna, a ne stvarna.
Dobili bi odgovor na pitanje da li SDA nakon Bakira želi kontinuitet bez Izetbegovića ili stvarnu političku rekonstrukciju. Ako je odgovor prvo, Zaimović je vrlo logičan kandidat. Ako je odgovor drugo, utrka će biti mnogo neizvjesnija.
Šta će biti nakon Izetbegovića odgovor je teško dati u ovom trenutku. I to mogu samo snage unutar SDA, nikakvi pojedinci, potpredsjednici, supruga, oni koji ga hvale, veličaju ili potajno kritiziraju.
No, duh je pušten iz boce i teško da će se vratiti.
(TBT)
The post PREDSJEDNIK (NE) SMIJE PASTI: Let iznad Bakirovog gnijezda appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
