Ukrajinske jedinice koriste snimke dronova kako bi napravile kratke, brutalne snimke ruskih vojnika koji pokušavaju pobjeći. Za neke je to psihološko oružje, za druge neukusan i nemoralan sadržaj
Ruski vojnik trči, krije se među drvećem, pokušava štapom udariti dron koji se približava. Kamera ga ne pušta iz kadra. Poslednja slika je često krupni plan njegovog lica. Sam trenutak smrti nije prikazan. Ukrajinci kažu da ovi video snimci imaju vrlo jasnu svrhu – da pokažu Rusima šta ih čeka ako krenu u rat.
Rat u Ukrajini je odavno postao rat slika, videa i društvenih mreža. Ali u posljednjih godinu i po, na ukrajinskoj strani razvio se posebno brutalan žanr: kompilacije snimaka dronova koji progone ruske vojnike do posljednjih sekundi prije napada. Za mnoge izvan Ukrajine, takvi snimci su uznemirujući, dehumanizujući i moralno problematični. Njihovi autori odgovaraju da to nije samo ratna zabava, već psihološko oružje.
Iza koncepta stoji Robert Browdypoznat pod nadimkom rat Mađarskikomandant ukrajinskih snaga bespilotnih sistema i osnivač čuvene jedinice Magyar's Birds. Njegova 414. udarna brigada bila je među prvima koja je počela sistematski pretvarati snimke s bojnog polja u pažljivo montirane kratke filmove za društvene mreže, piše on. Guard.
Sami Ukrajinci ove video snimke nazivaju “yoblyks”, što je izraz izveden iz ukrajinske psovke i umanjenice. Svako jutro vojni urednik koji nosi nadimak Catman pregledava snimke snimljene prethodnog dana. On bira najdramatičnije scene iz mora snimaka, kombinuje ih u otprilike dvominutne kompilacije i dodaje muziku – nekad ritmičnu i agresivnu, nekad gotovo mističnu. Postoji čak i duža sedmična kompilacija.
NEMAŠ ŠUMSKIH BOBICA
Politika i društvo
Ukrajina nastavlja da napada ‘ruski Amazon’, skladišta gore, a Putin ima veliki problem
Snimci gotovo uvijek imaju sličnu dramaturgiju. Ruski vojnik prvi shvata da ga dron prati. Počinje da trči. Ponekad se pokušava sakriti u šumi ili u kući, ponekad baca predmete na letjelicu, maše puškom ili pokušava da je sruši granom. Neki se spotaknu i padaju dok trče. Prati ih dron. Ukrajinski urednici namjerno biraju scene u kojima ruski vojnici izgledaju nemoćno, pa čak i groteskno. Smrt se po pravilu ne prikazuje direktno: video se završava neposredno prije udara, često krupnim planom lica čovjeka koji je shvatio šta slijedi.
Catman otvoreno priznaje da je ruganje dio koncepta. Logika je, kaže, da smeh ubija strah. Ako neprijatelja prikažete kao zbunjenog i bespomoćnog čovjeka koji bezuspješno pokušava pobjeći iz malog drona, ukrajinskom vojniku u rovu prestaje izgledati strašno.
Istovremeno, to je i poruka namijenjena Rusima. Catman objašnjava za Guardian da želi da potencijalni ruski regruti vide kako odlazak u Ukrajinu može postati “karta u jednom smjeru”. Drugim riječima, cilj je zastrašiti ljude prije nego što potpišu ugovor sa vojskom.
Mnogi ruski vojnici na snimcima uopšte ne liče na iskusne borce. Često prevoze hranu, gorivo i druge potrepštine do prvih linija pješice ili motociklima, polažu komunikacijske kablove ili se jednostavno kreću između pozicija. Ukrajinci tvrde da neki ruski vojnici očigledno nisu ni svjesni koliko su izloženi dronovima. Neki umiru već nekoliko sedmica nakon odlaska u vojsku. Jedinica je do sada prikupila arhivu od oko 3.600 takvih video zapisa. Prema njegovim riječima, među njima su samo dvije žene, u vojnoj uniformi i naoružane.
UŽASNA ISPOVIJEST
360°
Rusija šalje žene iz zatočeništva u rat: ‘Ono što su mi uradile tamo nije za ljude…’
Za ukrajinsku vojsku ovi snimci imaju samo propagandnu vrijednost. Oni takođe služe kao jedan od načina dokumentovanja i potvrđivanja ruskih gubitaka. Kijev tvrdi da Rusija posljednjih mjeseci bilježi više od 30.000 mrtvih i ranjenih vojnika mjesečno, iako se brojke o gubicima na obje strane u ovom ratu ne mogu nezavisno potvrditi.
Istovremeno, Robert Brovdi nema puno razumijevanja za zamjerke Zapada da su takvi snimci neukusnog.
– Ljudima koji rat gledaju sa sigurne udaljenosti lako je razgovarati o granicama dobrog ukusa. Ukrajinci žive sa fizičkim bolom, mrtvima i svakodnevnim posledicama invazije – rekao je on.
Brovdi u svojim objavama često namjerno koristi ponižavajući jezik. Ruske vojnike naziva “crvima”, dok su njegovi avioni “ptice” koje ih pronalaze i kljucaju. On kaže da se takav ratni folklor prirodno razvijao nakon početka ruske invazije – sa novim izrazima, crnim humorom i potrebom da se neprijatelj ponizi.
Čak je stvorio poseban internet fenomen. Ruskinje na društvenim mrežama ponekad objavljuju fotografije oproštaja od svojih muževa koji idu na front. Ukrajinski korisnici zatim pokušavaju identificirati muškarce sa tih fotografija. Ako se kasnije pojavi snimak njihove smrti dronom, vraćaju se na stare postove i postavljaju ih tamo. Morbidno je, ali pokazuje koliko je rat duboko prodro u internet.
Catman tvrdi da publika ovih kompilacija nije samo Ukrajinaca. Snimci se gledaju i u Rusiji, gdje porodice često imaju vrlo malo informacija o vojnicima koji nestaju na bojnom polju.
– Neke majke i supruge pretražuju video zapise, prave snimke ekrana i pokušavaju prepoznati svoje sinove ili muževe. Nekima od njih upravo takav snimak može biti prvi znak da se muškarac kojeg traže možda neće vratiti – kaže Ketman.
Ni ruska strana nije van ovog propagandnog rata. proruski Telegram kanal redovno objavljuju video snimke pogibije ukrajinskih vojnika, a internetom se šire i propagandne montaže i lažni sadržaji koje stvara vještačka inteligencija.
