Evo kako izgleda ožiljak na Mjesecu nakon udara rakete

Objavljene su prve fotografije mjesta na Mjesečevoj površini gdje se srušio dio rakete Falcon 9 tvrtke SpaceX. Nepredviđeni udar dogodio se 5. kolovoza 2026. godine, stvarajući novi krater koji su zabilježili sateliti u Mjesečevoj orbiti i potaknuo znanstvene analize te ponovno pokrenuo raspravu o problemu svemirskog otpada.

Korejski institut za zrakoplovna i svemirska istraživanja (KARI) podijelio je prve fotografije koje je snimio njegov lunarni orbiter. Južna Koreja jedna je od rijetkih nacija koje trenutno imaju satelite u orbiti oko Mjeseca, na visini od oko 100 kilometara iznad površine. Njihov orbiter Danuri preletio je područje udara nedugo nakon sudara i zabilježio ključne promjene.

Snimke “prije i poslije” potvrđuju sudar

Iz KARI-ja su objasnili da su fotografirali mjesto sudara i prije i poslije samog događaja. Usporedba snimki jasno pokazuje znakove nedavnog udara, za koji su astronomi predviđali da će stvoriti krater promjera do 30 metara i dubine do pet metara. Udar se dogodio u blizini većih kratera Einstein i Bell. Orbiter Danuri započeo je s promatranjem tridesetak minuta prije predviđenog vremena udara te je u osam preleta zabilježio promjene na terenu i tragove izbačenog materijala, takozvane ejekte.

Ovi dokazi iz orbite nadopunjuju opažanja sa Zemlje. Koristeći Vrlo veliki teleskop (VLT) u Čileu, astronomi su detektirali oblak natrija i litija kako se diže s Mjesečeve površine neposredno nakon udara, što je definitivno potvrdilo da je fragment rakete zaista udario u Mjesec. Znanstvenici vjeruju da natrij potječe s Mjesečeve površine, dok bi litij mogao potjecati iz same rakete. Očekuje se da će i NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) u narednim danima snimiti područje kako bi se dobile slike veće rezolucije i precizniji podaci o dimenzijama kratera.

Zašto se raketa srušila?

Dio rakete Falcon 9 nekontrolirano se srušio nakon što je proveo više od godinu dana u nestabilnoj orbiti. Raketa je lansirana u siječnju 2025. godine, uspješno dovršivši svoju misiju dostave lunarnih lendera. Više od godinu dana, gravitacijski utjecaji Zemlje, Mjeseca i Sunca polako su mijenjali njezinu putanju sve dok nije završila na Mjesecu.

Iz SpaceX-a su pojasnili situaciju u pisanom priopćenju. “Za većinu naših misija planiramo kontrolirano deorbitiranje drugog stupnja Falcona tako da sigurno uđe u atmosferu iznad oceana. Kod misija s višom energijom, poput onih koje idu prema Mjesečevoj transfernoj orbiti, gotovo sva snaga vozila posvećena je uspješnom postavljanju tereta u namjeravanu orbitu, pa kontrolirani manevar deorbitiranja nije uvijek moguć.”

“Aktivno radimo na tome da budemo što odgovorniji s hardverom ostavljenim u svemiru i da osiguramo svemirsku sigurnost, čak i na složenijim misijama. U ovom slučaju, s vremenom su solarna aktivnost i gravitacija skrenule drugi stupanj prema Mjesecu. Udari poput ovog su rijetki, ali se mogu dogoditi s objektima u ovakvim vrstama orbita, i surađujemo s NASA-om na pronalaženju optimalnog rješenja za odlaganje”, dodali su iz tvrtke.

Rastući problem svemirskog otpada

Ovaj incident ponovno je stavio u fokus rastući problem svemirskog otpada. Iako je Mjesečeva orbita trenutno znatno manje zagušena od Zemljine, ubrzani tempo lunarnih misija, kako državnih tako i privatnih kompanija, povećava rizik od nakupljanja otpada. Stručnjaci upozoravaju da bi bez boljeg praćenja i međunarodnih propisa o odlaganju buduće misije mogle biti izložene većem riziku od sudara, ali i od kontaminacije znanstveno važnih lokacija na Mjesecu.

Događaj potiče raspravu o potrebi za uspostavom sustava za nadzor Mjesečeve orbite i međunarodno prihvaćenih pravila za svemirske operacije. Europska svemirska agencija (ESA) već je ažurirala svoje smjernice za smanjenje svemirskog otpada, skraćujući dopušteno vrijeme za odlaganje satelita s 25 na pet godina. U Sjedinjenim Američkim Državama regulatorni okvir se još razvija, a stručnjaci se boje da bi nekontrolirano širenje otpada moglo dovesti do takozvanog “Kesslerovog sindroma”, lančane reakcije sudara koja bi određene orbite mogla učiniti potpuno neupotrebljivima.