Iako se predizborna kampanja bitno ne razlikuje od mnogih prethodnih izbornih ciklusa, kako zbog istih lica, tako i istovjetnih političkih stranačkih narativa, ipak bi ovi izbori mogli biti drugačiji u odnosu na sve predhodne.
Dobro jutro, dijasporo!
To nikako ne znači da će izborni rezultati biti takvi da će probuditi optimizam, na način da će pobjedti nešto bolji kandidati spremniji na dijelog I kompromis, kakvi su zaista nasušno potrebni ovoj zemlji. Ne, naprotiv, izborna kampanja pokazuje letargiju i nezainteresiranost građana za izbore. To su već pokazali rezultati prijavljenih glasača u dijaspori. Prema informacijama koje je saopćio CIK, samo 60 hiljada će koristiti svoje pravo glasa.
Dodamo li tome još neke informacije iz CIK-a koje se tiču inovacija prilikom glasanja, za očekivati je da će bi manje krađe glasova, ali isto tako je za očekivati da će biti manje i glasača.
Naprosto, biračka tijela se mijenjaju. Ne čini biologija samo svoje, koja utječe na promjenu demografske slike glasačkog tijela u dijaspori, čine to i mnogi drugi društveni procesi koji izravno utječu na volju I svijest građana, odnosno birača.
Za prepostavitje da je ovakvim lošim brojkama prijavljenih glasača iz dijaspore najdirektnije pogođena SDA, jer je ta stranka jedina imala svoje ekspoziture u dijaspori koje su djelovala u sadejstvu sa džematima.
Nikad nijedna druga stranka nije uspjela konkurirati, a kamoli oponirati SDA-u u dijaspori. Iako su visoki funkcioneri SDA bili rado viđeni gosti na raznim ceremonijama i tribinama diljem dijaspore, eto nisu uspjeli razviti svijest i animirati glasače da ispunjavaju svoju “svetu građansku dužnost”. Oni očito svoj odnos sa domovinom iskazuju kroz materijalnu pomoć siromašnim i starim rođacima. Dok mlađe populacije svoju nostalgiju liječe dolaskom preko ljeta na koncerta, teferiče i koride.
Tkavu spoznaju je sigurno zadobio i Bakir Izetbegović na svojoj velikoj turneji prije četiri godine, nakon čega je očito definitvno digao ruke od dijaspore.
Neke nove inicjative vezane za (re)organizaciju dijaspore dolazile su od Elmedina Konakovića i Denisa Bećirovića, ali izgleda da su sve “pale u vodu” i da nisu dale nikakve rezultate.
Tako da će dijaposra ostati sociološki fenomen na koji još niko nema odgovor. Najvjerovatnije da se radi o golom pragmatizmu I komformizmu kojem pribjegavaju ljudi koji su osigurali sebi i svojoj familiji kakvu-takvu egzistenciju u zemljama mnogo bogatijim od njihove domovine, te da se ne žele vraćati belajima i problemima zbog kojih su napustili svoja ognjišta. A to je opet pokazatelj da se ne žele vraćati ni u domovinu dok u njoj haraju takvi belaji i nedaće.
Ako se nacionalni i vjerski bošnjački prvaci, sa svom svojom pratećom intelektulanom elitom, nisu uspjeli nametnuti dijapsori kako bi ostavili dojam da su kadri nositi se sa problemima i nedaćama, odnosno rješavati ih radi budućnosti nadolazećih generacija, kako uopće vjeruju da su kadri ubjediti domicijelne stanovnike najsiromašnije zemlje u Evropi koje svakodnevno pogađa neimaština i oskudica elementarnih potrebština za život.
Ipak, postoji nešto što se kod Bošnjaka zove kismet, ili neumitnost života, iz koje nastaje kolektivan letargija, šutnja i sabur.
U takvom ambijentu borbe za preživljvanje dominantan motiv političkog interesa je koristoljublje i uhljebljenje preko stranačkih veza i poznanstava. Te motive građani prikrivaju velikim izljevom patriotizma i naklosti stranačkom vođi tokom kampanje.
Sve se to u potpuno realnoj, sirovoj i surovoj formi artikulira kroz društvene mreže i medije gdje se i odvija predizborna kampanja.
Bećirović pobjeđuje smao zato što Izetbegović gubi
Iako je kampanja još davno počela, još je ostalo par mjeseci, teško je razlučiti konačan ishod utrke. Vidno je da neke stranke nisu prošle ‘nokaut fazu’ i da je vrlo neizvjesno hoće li preći izborni prag. To su Snaga naroda, Rame Isaka, BHI, stranka Fuada Kasumovića, pa i “Crvene linije”, stranka Kemala Ademovića itd. Neke stranke su napravile zajedničke izborne liste, poput NESS-a, Naprijed i PDA, što se može ocijeniti pragmatičnim i pametnim potezom. Čak je NiP uradio nešto slično koalirajući sa nekim lokalnim strnkama, ali je to dosta neuvjerljivo. To sigurno nije zaustavilo strmoglav pad rejtinga NiP-a kojeg je skrivio lider ove stranke Elmedin Konaković.
Sabina Ćudić je kao liderica naprosto personalizirala Našu stranku – stranka to sam ja – tako da će njen osobni rezultat biti i rezultat stranke.
S za BiH će vjerovatno biti parlamentarna i na svim nivoima će imati ruke u parlamentima. Ali rezultat njenog lidera Semira Efnedića u utrci za člana državnog Predsjedništva bit će mizeran.
Nešto slično će se desti i sa Demokratskom frontom (DF) strankom Željka Komšića. Potpuna je neizvjesnot kad je u pitanju SBB Fahrudina Radončića. Ništa za sada ne obećava veliki povratak ove stranke u vlast, osim vrlo dobre pozicije koju je Radončić zauzeo u kampanji, a to je jednaka ekvidistanca od SDA i SDP-a, dvije stranke koje najozbiljnije pretendiraju da budu imale glavnu riječ u sastavljanju vlasti.
SDA će sigurno ponoviti raniji rezultat, a sasvim je moguće da i njen kandidat Bakir Izetbegović bude ponovio svoj (loš!) rezultat kojim će izgubiti utrku za člana državnog predsjedništva.
Tako da bi pravi sretnik izbora mogao biti Nermin Nikšić, lider SDP-a. Svojom taktikom distanciranja od NiP-a, pa i Naše stranke, u onoj mjeri u kojoj se primaknuo SDA-u, zauzeo je centrističku poziciju koja mu omogućava da bude nezaobilazan faktora u sastavljanju postizobrne većine. Kampanja Denisa Bečirovića, kao kandidata za državnog člana Predsjedništva od strana petnaestak manjih stranaka, niti pomaže, niti odmaže SDP-u u kampanji. Bećirovićeva eventualna pobjeda će biti jednostavno rezultat poraza Izetbegovića, kao lošeg protivkandidata.
To bi otprilike bila gruba procjena ishoda predstojećih izbora.
(TBT, Tim za analitiku)
The post AKO SE PO JUTRU DAN POZNAJE: Dijaspora šalje sumornu prognozu za oktobar appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
