Napao Elektrostal, gdje se proizvodi više od dvije hiljade vrsta visokokvalitetnog čelika. I “Mašinostroiteljnij Zavod” (skraćeno Elemash), specijalizovan za proizvodnju gorivih šipki za nuklearne elektrane
Fotoreporter Beregaruske zadruge nezavisnih novinara, posjetili su Elektrostal, grad u kojem su dronovi ukrajinskih oružanih snaga napali skladište Wildberryja, svojevrsnog ruskog Amazona. Ako zanemarite nebo, zaklonjeno dimom od vatre, u Elektrostalu se čini kao običan ljetni vikend: jedni odlaze u prirodu, drugi u šetnju sa porodicom. Evo kako je grad izgledao 18. jula.
Gorući grad čije ime znači “električni čelik”
U ratu u kojem je svijet navikao da prati mapu bojišta, vijest o požaru u skladištu u predgrađu Moskve ne bi trebala izgledati kao naslovna stranica strateške težine. Pa ipak, upravo je to dovelo do napada na Elektrostal globalne vijesti. Cilj nije bila kasarna ili aerodrom, već logističko čvorište duboko utkano u svakodnevni život, mjesto koje pretvara online narudžbe u kartonske kutije na kućnom pragu, a isporuku sljedećeg dana u svojevrsnu političku garanciju normalnosti.
10 GODINA NA ČELU HDZ-a
Politika i društvo
Nepoznati život Andreja Plenkovića: Djed je bio stolar, komunisti su uzeli hotele obitelji
Ukrajinski dronovi su 18. jula 2026. pogodili ogroman logistički i distributivni centar Wildberriesa u Elektrostalu, industrijskom gradu pedesetak kilometara istočno od Kremlja. Tako je rat na najdirektniji način ušao u ekonomski krvotok ruske prijestolnice, a grad čije ime znači “električni čelik” postao je simbol jedne nove, neugodne stvarnosti.
Ljudi možda ne razumiju vojni značaj oštećenog radarskog položaja, ali razumiju kada paket kasni ili je narudžba otkazana.
Teško je povjerovati da je na mjestu gdje se danas nalazi moderan grad sa skoro 150 hiljada stanovnika nekada postojao potpuno nenaseljen prostor. Prekretnica se dogodila 1885. godine, kada je kroz to područje prolazila željeznička pruga. Na toj pruzi je izgrađena mala stanica Zatišje. Upravo je postojanje željeznice i blizina Moskve podstaklo istaknutog ruskog industrijalca Nikolaja Aleksandroviča Vtorova da 1916. godine, u jeku Prvog svjetskog rata, na toj lokaciji započne izgradnju dvije velike fabrike: jedne za proizvodnju artiljerijskih granata i druge, metalurške, za topljenje visokokvalitetnog čelika.
RUSIJA U PLAMU
360°
VAŠ PAKET NIJE ISPORUČEN Detalji operacije Šumsko voće: Pola milijarde eura štete
Već 28. februara 1917. fabrika municije isporučila je prve granate, a 17. novembra iste godine metalurški kombinat je proizveo prvu talinu čelika. Pored fabrika nikla su i radnička naselja. Ljudi su pristizali sa svih strana, a 1928. godine ova naselja su ujedinjena pod novim, simboličnim imenom – Elektrostal, po jednoj od tvornica. Deset godina kasnije, 26. decembra 1938. godine, kada je broj stanovnika premašio 40 hiljada, Elektrostal je zvanično dobio status grada. Njegov strateški značaj dodatno se povećao tokom Drugog svjetskog rata.
Firme su radile danonoćno, proizvodeći municiju i granate, uključujući i one za čuvene raketne sisteme “Kaćuša”. Svakodnevno se sa stanice u Elektrostalu na ratište kretalo 500 vagona sa vojnom opremom. Godine 1942. Fabrika mašina Novokramator, sada poznata kao Fabrika teških mašina (EZTM), evakuisana je iz Donbasa u grad. Zbog ogromne koncentracije vojne i strateške industrije, Elektrostal je tokom većeg dijela sovjetske ere bio zatvoren grad, nedostupan strancima i većini sovjetskih građana bez posebne dozvole.
Uživanje u rijeci, Wildberries gore u pozadini
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, mnogi gradski industrijski divovi zapali su u krizu, ali je posljednjih godina Elektrostal doživio ekonomski preporod, repozicionirajući se kao ključni industrijski centar. Danas u gradu rade četiri ogromne fabrike. Metalurški institut “Elektrostal” nastavlja tradiciju proizvodnje više od dvije hiljade vrsta visokokvalitetnog čelika. Ipak, najistaknutiji lokalni privredni subjekt je “Mašinostroiteljnij Zavod” (skraćeno Elemash), koji je specijalizovan za proizvodnju gorivih šipki za nuklearne elektrane. Njegova matična kompanija, TVEL, isporučuje oko 17 posto svjetskog komercijalnog nuklearnog goriva, što Elektrostal čini neprimjetnim, ali vitalnim igračem na globalnoj energetskoj sceni. Pored njega, tu su već spomenuti EZTM i Elektrostalski hemijsko-mehanički institut koji proizvodi sredstva za hemijsku zaštitu.
Priroda i dronovi
Industrijski karakter grada je također utkan u njegove simbole. Na grbu Elektrostala, usvojenom 1996. godine, prikazan je lik Hefesta u zlatnoj odjeći, koji crnim čekićem udara u zlatni nakovanj, iz kojeg izlaze dvije zlatne munje okružene orbitalnim putanjama zlatnog atoma. To je jasna aluzija na uniju metalurgije i nuklearne nauke. Grad je također krajnja stanica dalekovoda od 1150 kilovolti koji dolazi iz Ekibastusa u Kazahstanu, jednog od najviših dalekovoda ikada izgrađenih u svijetu, iako trenutno radi na nižem naponu od 400 kV.
Elektrostal je za vrijeme komunizma smatran zabranjenim gradom
Napad od 18. jula 2026. nije bio na meti ni čeličane ni postrojenja za nuklearno gorivo, već simbol modernog potrošačkog društva. Wildberries je za Rusiju ono što je Amazon za Zapad – okosnica e-trgovine putem koje milioni ljudi svakodnevno kupuju sve, od odjeće do elektronike. Skladište Elektrostal je bilo jedno od najvećih, ako ne i najveće, u cijeloj mreži. Takav distributivni centar nije samo zgrada; to je koncentracija ogromne količine robe, automatizovani sistemi za sortiranje, desetine utovarnih rampi i složeni softver koji orkestrira kretanje svake pojedinačne pošiljke. Njegovo uništenje ne znači samo gubitak zgrade i dobara u njoj. To uzrokuje talasanje u cijelom sistemu: pošiljke moraju biti preusmjerene u druge centre koji postaju preopterećeni, rokovi isporuke su produženi, a mala preduzeća koja zavise od te platforme odmah gube prihod.
Snimci koji su se proširili internetom pokazuju katastrofalnu štetu – ogromna oblaka crnog dima vidljiva kilometrima, a tri glavne magacinske hale su se potpuno urušile. Naglasak je bio na potpunom uništenju, što sugerira da je riječ o gubitku kapaciteta koji se neće moći zamijeniti mjesecima, ako ne i godinama. Strateška logika iza takvog napada je višeslojna. Prvo, to je direktan ekonomski pritisak koji degradira infrastrukturu koja podržava trgovinu. Drugo, prisiljava Rusiju da preusmjeri vrijedne sisteme protivvazdušne odbrane sa fronta na zaštitu domaćih, uključujući civilne, objekte.
TRUMP JAKO UDARA
Politika i društvo
Mostovi pucaju, ali i Iran puca iznutra: ‘Trećina bi pobjegla, ali ne može’
Treće, i možda najvažnije, to je simbolična poruka. Štrajk u moskovskoj regiji, na pragu glavnog grada, razbija narativ o neranjivosti i donosi osjećaj rata u domove onih koji su se nadali da će ih sukob zaobići. Ljudi možda ne razumiju vojni značaj oštećenog radarskog položaja, ali razumiju kada paket kasni ili je narudžba otkazana.
Dok su stratezi analizirali posledice po lance snabdevanja, ljudska neizvjesna završnica se odvijala na terenu. Prema zvaničnim izvještajima, u napadu na šire područje povrijeđena je 61 osoba, od čega 57 u samom Elektrostalu. Ali ubrzo nakon štrajka, pojavile su se uznemirujuće tvrdnje radnika skladišta. Kako prenose nezavisni ruski mediji, radnici u noćnim smjenama su rekli da su ih rukovodioci spriječili da napuste zgradu tokom napada i požara. Neki su tvrdili da su bili prisiljeni sami razbiti vrata tereta kako bi izbjegli požar koji se brzo širio. Jedan uposlenik je u anonimnoj izjavi naveo da je evakuacija počela prekasno, a danima nakon napada još uvijek nije poznata sudbina nekoliko radnika noćne smjene. Wildberries nije odmah komentarisao ozbiljne optužbe. Ove priče su napad iz čisto vojne operacije pretvorile u tragediju sa konkretnim ljudskim licima, postavljajući mučna pitanja o sigurnosnim protokolima i tretmanu hitnih radnika. Napad je tako razotkrio ne samo ranjivost ruske logistike, već i duboke pukotine u sistemu koji treba da štiti obične građane.
