Kako neko u demokratskom društvu, u kojem je sloboda izražavanja jedna od temeljnih vrijednosti, može završiti u zatvoru zbog vrijeđanja drugih osoba na internetu? Pitanje koje posljednjih mjeseci izaziva oštre polemike javnosti u Bosni i Hercegovini, prvenstveno zbog procesuiranja i prvostepene presude koja je prošle sedmice izrečena Amiru Pašiću Faći, ovih dana našlo se i na dnevnom redu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u predmetu Kunstelj protiv Slovenije.
Sve je počelo još 2010. godine kada je Slovenac Mitja Kunstelj na svom privatnom blogu počeo objavljivati tekstove o dvoje novinara, V. V. i Š. P. Tokom narednih godina objavio je desetine tekstova u kojima je novinare nazivao najpogrdnijim imenima, optuživao ih za seksualno devijantna ponašanja, alkoholizam, prostituciju… (Kunsteljeve uvrede, koje ovdje nećemo navoditi, bile su gotovo identične onima koje je na TikToku iznosio Amir Pašić Faćo). Novinari su protiv njega prvo pokrenuli građanske postupke. Sud u Sloveniji mu je najprije zabranio daljnje objavljivanje takvih sadržaja, a kasnije su mu izrečene i dvije novčane kazne od po 10.000 eura zbog nepoštivanja sudskih odluka. Međutim, Kunstelj nije odustao, naprotiv. Nakon što su sporni tekstovi uklonjeni po nalogu suda, ponovo ih je objavio na drugom blogu. Tokom suđenja vrijeđao je oštećene čak i u sudnici, te izjavio da nikada neće platiti izrečene kazne i da neće prestati pisati o njima. Kada mu je ponuđena mogućnost da izbjegne zatvorsku kaznu ukoliko ukloni uvredljive objave i prestane s daljnjim pisanjem, odbio je i nastavio s istim ponašanjem.
SLUČAJ BEZ PRESEDANA
Slovenački sudovi na koncu su zaključili da više nijedna druga sankcija nema smisla i u slučaju bez presedana osudili su Kunstelja na šest mjeseci bezuslovnog zatvora zbog uvrede i klevete. Nakon što je izgubio apelacije pred svim domaćim sudovima, Kunstelj se obratio Evropskom sudu za ljudska prava, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz člana 10 Evropske konvencije. Međutim, Sud u Strazburu je danas, 7. jula, jednoglasno odbio njegovu predstavku.
U obrazloženju presude Sud je posebno naglasio da sporne objave “nisu ni na koji način doprinosile javnoj raspravi”, da “nisu bile izazvane ponašanjem oštećenih” te da su predstavljale “kontinuirano uznemiravanje”. Posebno je istaknuto da je Kunsteljev blog imao više od 35.000 pratilaca i da su njegove objave prenosili drugi mediji, zbog čega je šteta po ugled oštećenih bila znatno veća.
Jedan od ključnih dijelova presude ESLJP odnosi se upravo na pitanje zatvorske kazne. Evropski sud podsjeća da “kazna zatvora u ovakvim predmetima ostaje izuzetna mjera”, koja je opravdana samo kada su druga osnovna prava ozbiljno ugrožena. Ali, u ovom slučaju zaključuje da zatvorska kazna nije bila ni pretjerana ni nesrazmjerna, jer je predstavljala posljednju moguću mjeru nakon što su propale zabrane, građanske presude i novčane kazne.
– Imajući u vidu posebne okolnosti ovog predmeta, Sud smatra da izricanje bezuslovne kazne zatvora podnosiocu predstavke, kao izuzetne mjere u kontekstu slobode izražavanja, ne može biti ocijenjeno kao pretjerano niti nesrazmjerno legitimnom cilju kojem se težilo, odnosno zaštiti ugleda V. V. i Š.P. – navodi se u presudi ESLJP.
Najzanimljiviji dio obrazloženja ovakve odluke nalazi se u presudi Vrhovnog suda Slovenije, koju Evropski sud u cijelosti prihvata. Slovenački sud ocijenio je da se u ovom slučaju “više ne može govoriti o ostvarivanju prava na slobodu izražavanja, već o upotrebi – ili, tačnije, zloupotrebi – ljudske sposobnosti govora radi javnog iznošenja negativnih vrijednosnih sudova o privatnom i intimnom porodičnom životu drugih ljudi”.
– Uzimajući u obzir polje slobodne procjene koje države imaju u ovakvim predmetima, kao i činjenicu da su domaći sudovi pravilno izvršili vaganje suprotstavljenih interesa, Sud ne vidi uvjerljiv razlog da svoju ocjenu zamijeni ocjenom domaćih vlasti. Stoga se miješanje u slobodu izražavanja podnosioca predstavke može razumno smatrati „nužnim u demokratskom društvu“. Shodno tome, nije došlo do povrede člana 10. Konvencije – zaključile su sudije u Strazburu.
Ova presuda mogla bi imati veliki značaj za predmet koji se vodi protiv Amira Pašića Faće, ali i buduće slične slučajeve procesuiranja psihičkog nasilja i vrijeđanja dostojanstva na temelju izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH koje su donesene prošle godine. Naravno, riječ je o dva različita slučaja i bilo bi pogrešno unaprijed izvlačiti zaključke o krajnjem ishodu postupka u Sarajevu. Ipak, određene paralele postoje – u oba slučaja riječ je o objavljivanju sadržaja na internetu dostupnog velikom broju ljudi, o dugotrajnom usmjeravanju uvredljivih objava prema konkretnim osobama i ključnom pitanju: gdje prestaje sloboda izražavanja, a počinje povreda prava drugih na ugled i privatni život.
ZATVOR SAMO KAO KRAJNJA MJERA
S druge strane, postoje i bitne razlike. U slovenačkom predmetu, sudovi su utvrdili da su prije izricanja zatvorske kazne iscrpljene gotovo sve blaže mjere – od građanskih presuda za klevetu i sudskih zabrana do novčanih kazni – ali da nijedna nije promijenila ponašanje optuženog. Naprotiv, on je nastavio s objavama, odbijao izvršavati sudske odluke i čak i tokom trajanja postupka ponavljao isto ponašanje. Upravo je to bio ključni razlog zbog kojeg je zatvor ocijenjen kao krajnja, posljednja mjera. Evropski sud nije rekao da uvrede na internetu automatski opravdavaju zatvorsku kaznu, niti je promijenio svoju dugogodišnju praksu prema kojoj se sloboda izražavanja posebno štiti. Naprotiv, Sud izričito naglašava da zatvor u ovakvim slučajevima ostaje “izuzetna mjera”, ali istovremeno jasno poručuje da se član 10 Evropske konvencije ne može koristiti kao štit za višegodišnje sistematsko vrijeđanje, ponižavanje i uznemiravanje drugih ljudi. Za razliku od Kunstelja, Amir Pašić je odmah nakon prijave uhapšen, pritvoren, a zatim optužen i presuđen. Nije bilo prethodnih blažih sankcija, niti izricanja mjera zabrane objavljivanja na internetu.
Podsjetimo, Amir Pašić Faćo je prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog psihičkog nasilja i vrijeđanja dostojanstva novinarki Rabije Arifović, Dalije Hasanbegović-Konaković i Mirze Vranj, generalne sekretarke Udruženja BH novinari Borke Rudić, zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Duške Jurišić i federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka. Prema presudi, Pašić je kriv po svim tačkama po kojima je bio optužen. Sud je procijenio da Pašić zaslužuje zatvorsku kaznu od šest mjeseci za svakoga od oštećenih, odnosno jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i osam mjeseci. Istovremeno, Pašić je na dan izricanja presude zbog zdravstvenih razloga pušten iz višemjesečnog pritvora, u kojem je bio od oktobra 2025. godine. Nekoliko dana po izlasku na slobodu, Pašić je u lajvu na TikToku kazao da stoji iza svojih riječi i da se nikome neće izviniti.
„Nisu me zatvorili, već zarobili. Nisam psovao zato što sam đilkoš, psovao sam da me neko čuje. To je bio krik, jer ovdje ne može bez krika“, rekao je Pašić.
Kako saznaje Istraga, odbrana Amira Pašića je tokom trajanja prvostepenog postupka podnijela dvije krivične prijave – protiv ministra Rame Isaka, za kojeg Pašić tvrdi da ga je prilikom sprovođenja u KPZ Orašje pratio u službenim vozilima pod rotacijama uz prijeteće gestikulacije, te protiv Duške Jurišić, koja je na svom Facebook profilu objavila kaznenu evidenciju policije o Pašiću od 1991. do danas.
Preuzeto sa: istraga.ba
