Krajnje desne stranke prisvajaju blagdansku sezonu, preoblikujući Božić u znaku kršćanske civilizacije koja je prema navodima ugrožena te se predstavljajući kao njezina posljednja linija obrane od prema navodima neprijateljske, sekularne ljevice, piše POLITICO.
Taj motiv odjekuje poznatim refrenom s druge strane Atlantika, koji je prije mnogo godina popularizirao Fox News, gdje su voditelji godinama govorili o navodnom “ratu protiv Božića”. Američki predsjednik Donald Trump tvrdi da je u Sjedinjenim Državama “vratio” izraz “Sretan Božić”, predstavljajući ga kao prkos političkoj korektnosti. Sada su i europske krajnje desne stranke, koje su se dosad uglavnom bavile imigracijom ili pitanjima reda i sigurnosti preuzele sličan rječnik, prikazujući Božić kao najnovije bojište u širem kulturnom sukobu.
U Italiji je premijerka Giorgia Meloni obranu božićnih tradicija učinila središnjim dijelom svoga političkog identiteta. Blagdan je više puta opisivala kao dio ugrožene nacionalne baštine, napadajući ono što naziva “ideološkim” pokušajima da se ona razvodni.
“Kako vas moja kultura može vrijeđati?” pitala je Meloni ranije, braneći jaslice u javnim prostorima. Tvrdi da bi djeca trebala učiti o vrijednosti Božića — a ne Božić povezivati samo s hranom i darovima — te odbacuje ideju da se dugogodišnje tradicije trebaju mijenjati. Ove je godine Meloni rekla da će se do Božića suzdržavati od alkohola, prikazujući se kao osoba posvećena duhovnosti i tradiciji.
Francusko Nacionalno okupljanje i španski Vox slično su se usprotivili sekularističkim ili “woke” nastojanjima da se vjerski simboli zamijene neutralnim sezonskim izrazima te su zagovarali postavljanje jaslica u gradskim vijećnicama. U Njemačkoj je Alternativa za Njemačku (AfD) upozoravala na to da božićni sajmovi gube svoj “njemački karakter”, šireći dezinformacije o tome kako muslimanske tradicije potiskuju kršćanske.
Božić kao utakmica
No stranka Braća Italije poruku je pretvorila u utakmica. Svakog prosinca organizira božićni politički festival — sa svetim Nikolom, klizanjem na ledu i golemim božićnim drvcem osvijetljenim u bojama talijanske trobojnice.
Događaj, nazvan Atreyu — prema liku iz fantastičnog filma “Beskrajna priča” — nekoć se tiho održavao krajem ljeta, ali je u međuvremenu preseljen na prestižni Castel Sant’Angelo gdje privlači obitelji, turiste i politički znatiželjne. Braća Italije objavila su na svom WhatsApp kanalu da je festival bio “uspjeh bez presedana. Rekordan broj posjetitelja, stvarno sudjelovanje i zajednica koja iz godine u godinu raste, pokazujući koliko je postala snažna, poput Italije”.
Daniel, 26-godišnji turist s Mallorce, koji nije želio navesti prezime jer se nije htio povezivati s krajnje desnim političkim događajem, rekao je da su on i prijatelj ušli nakon što su ugledali svjetla i čuli muziku. “Onda smo shvatili da je riječ o politici”, rekao je uz smijeh.
Kulturno kršćanstvo
Za stranačke funkcionere simbolika je jasna. “Za nas tradicije predstavljaju naše korijene, ono što jesmo, što smo bili i povijest koja nas je učinila onim što smo danas”, rekla je Marta Schifone, zastupnica Braće Italije. “Te korijene treba slaviti i apsolutno braniti.”
Ta poruka odjekuje i među mlađim pristašama. Alessandro Meriggi, student i čelnik Azione Universitarija, omladinskog krila stranke, rekao je da je Italija utemeljena na određenim vrijednostima koje bi pridošlice trebale poštovati. “U zemlji poput Italije ne možete tražiti od škola da uklone križ”, rekao je. “On predstavlja naše vrijednosti.”
No religija se često čini gotovo sporednom. Mnogi političari koji predvode ove kampanje nisu osobito pobožni, a samo manjina njihovih birača su praktični kršćani. Ono što je važno jest kršćanstvo kao kultura, civilizacijska skraćenica koja povlači granicu između “nas” i “njih”.
“Osamdesetih i devedesetih godina radikalna desnica uglavnom je držala distancu prema Crkvi”, rekao je Daniele Albertazzi, profesor na Sveučilištu Surrey koji istražuje populizam. “To se promijenilo između 2010. i 2015., nakon islamističkih terorističkih napada u Evropi, koji su bili predstavljeni kao sukob civilizacija. Kršćanstvo je postalo kulturni marker, način da se prikažu kao branitelji tradicionalne obitelji, tradicije i identiteta.”
Organiziranje božićnog festivala “vrlo je inteligentan” potez Melonine stranke, rekao je. “Pokušali su preokrenuti stigmu svoje prošlosti [na krajnjoj desnici] tako što su postali široko postavljena moderna konzervativna stranka, a ovo je dio tog novog pakiranja.”
Ta strategija ima koristi od nelagode ljevice prema religiji u javnom prostoru. Progresivne stranke i institucije, uključujući EU, nastojale su naglasiti uključivost, koristeći neutralne izraze poput “blagdansko razdoblje”, što krajnja desnica tumači kao kulturno samopreziranje. U Italiji su ove godine Liga i Braća Italije napali nekoliko škola koje su iz božićnih pjesama uklonile vjerske reference. U Genovi su desne stranke optužile gradonačelnicu ljevice da je zadala “šamar tradiciji” nakon što je odlučila ne izložiti jaslice u svojim uredima.
“Ne sramimo se reći ‘Sretan Božić’”, rekao je Lucio Malan, senator Braće Italije, na Meloninu festivalu. “Uvijek sam promicao vjerske slobode i znam da nisu svi kršćani. Ali Božić je blagdan do kojeg je ljudima najviše stalo. Ne zaboravimo njegovo podrijeklo.”
Ironija, kako ističu kritičari, jest u tome što su mnoge božićne tradicije relativno moderne, oblikovane podjednako trgovinom kao i religijom. Ipak, Božić ostaje politički snažan upravo zato što je emotivan, povezan s obiteljskim ritualima, uspomenama iz djetinjstva i lokalnim identitetom.
Za Meloninu vladu prisvajanje Božića uklapa se u širi projekt ponovnog preuzimanja kontrole nad kulturnim institucijama — od javne televizije do muzeja i opere — nakon onoga što smatra desetljećima ljevičarske dominacije. Narativ krajnje desnice kao branitelja Božića predstavlja izazov za mainstream stranke koje se muče pronaći uvjerljiv protuargument kojim bi obranile sekularizam.
I nigdje to nije jasnije nego na samom božićnom festivalu Braće Italije. Dok se sumrak spušta nad Castel Sant’Angelo, obitelji klize uz zvukove božićnog popa, djeca se fotografiraju sa Svetim Nikolom, a turisti lutaju prostorom, privučeni svjetlima i glazbom, a ne ideologijom. Politika je prisutna, ali ublažena, umotana u nostalgiju, tradiciju i blagdansko raspoloženje, piše POLITICO.
(TBT)
The post KAKO JE KRAJNJA DESNICA UKRALA BOŽIĆ: Predstavlja se kao posljednja linija odbrane kršćanske civilizacije appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
