“Ne roni previše suza. Raskol se davno desio”, jedna je od poruka koje sam dobio jučer, nakon debakla na sjednici Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (SB PIC).
Ovo tijelo nije se uspjelo dogovoriti o izboru nasljednika Christiana Schmidta.
“Evropska neodlučnost i odustajanje PIC-a od vlastite odgovornosti prema Bosni i Hercegovini primoravaju Sjedinjene Američke Države da preispitaju svoju ulogu u sadašnjem međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je odmah iza ponoći iz Američke ambasade u Sarajevu.
Ono što se danima najavljivalo, u brojnim novinarskim tekstovima posvećenim susretu najviših međunarodnih zvaničnika okupljenih u PIC-u, obistinilo se.
Amerikanci su stali iza Antonija Zanardija Landija kao kandidata za novog visokog predstavnika. Nakon (dužeg) oklijevanja Italijani su svog diplomatu formalno nominirali. Nakon neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova Evropske unije na Kipru (Gymnich), Rene Troccaz je predložen za nasljednika Christiana Schmidta u ime Francuske i Njemačke. I Evropske unije.
Amerikanci su na to odgovorili da neizbor Landija znači njihov izlazak iz PIC-a. U cjelosti. Evropljani su uzvratili da je pozicija visokog predstavnika oduvijek njihova i da su oni ti koji daju kandidata. Ucjene neće proći!
Jučerašnji PIC bio je buran. Svi sagovornici Politicki.ba prenose da je na momente bilo i mučno. Bilo je i galame, prijetnji, uvreda čak! Sada čekamo rasplet.
Scenariji su, kao i uvijek, različiti. Od ‘bure u čaši vode’ koja će završiti izborom Landija za novog visokog predstavnika, ali pred kraj ovog mjeseca, do gašenja OHR-a i prebacivanja neriješenih pitanja u ruke EU.
Državna imovina, popuna ustavnog suda, reforme ove ili one, pitanja ova ili ona… sve bi se stavilo u Klaster 1 – “temelji” i ugradilo u uslove za ulazak BiH u EU. I onda o tome pregovaralo. Te pregovore vodili bi stručnjaci koji su ostali nakon gašenja OHR-a. Halali Huso materi!
A mimolilaženja SAD i EU u BiH, ne samo na sjednicama PIC-a, ali posebno tu, imaju dugu historiju. Politicki.ba je u septembru 2023. godine objavio tekst u kojem objašnjavamo jednu takvu situaciju. PIC je, na nivou ambasadora, imao sastanak na kojem se raspravljalo o mjerama koje treba preduzeti protiv Milorada Dodika.
Skup je završio debaklom!
Michael Murphy, tadašnji ambasador SAD u BiH, zahtijevao je oštar kominike i još oštrije akcije. Vašington je stajao iza njega. Evropljani su bili kategorički protiv. Ne samo zato što je retorika predloženog kominikea na kojoj je insistirao Murphy bila prejaka, već i zato što nisu imali saglasnost svih članica EU. Hrvatska, ali i Mađarska, štitile su Dodika svim silama. Francuskoj nije bilo mrsko. Šta više.
Uobičajeni kominike nakon PIC-a ‘krčkao’ se danima u kovertama koje su ‘letjele’ između američke i evropskih ambasada.
“EU nije vaš prijatelj. Oni vas mrze. Oni nikada neće dopustiti da vi budete dio EU”, bjesnio je Murphy dok smo stojali u društvu nekoliko evropskih ambasadora. Nekima od njih je bilo vrlo neprijatno. Neki su bili ambivalentni.
“Naći ćemo modus. Mi uvijek nađemo modus”, uzvratio je nonšalantno jedan od Evropljana.
Crvenilo Murphyjevog lica sve je reklo.
I prije tog septembarskog debakla, Brisel i SAD su imali svađe. Neke od najvećih bile su odmah nakon izbora. Evropljanima je bilo sasvim svejedno ko će činiti novu vlast. Bitno je da ona odražava volju birača. Amerikancima nije bilo svejedno.
Murphy je insistirao da SNSD i SDA ne mogu u vlast. Čovićev HDZ može, jer opet nemaju člana Predsjedništva BiH. Evropljani su to smatrali izbornim inženjeringom. Ali su prihvatili, na kraju, američko insistiranje. Uz dodatak – Dodik je nezaobilazan za formiranje vlasti. I, nakon što mu je Trojka pomogla, postao je i definitivno nezaobilazan.
Iako su ‘klepnuli ušima’, Evropljani su nastavili sa svojim aktivnostima za formiranje vlasti. Dok je Murphy lomio i ruke i noge kojekakvim isacima i uzunovićima, natežući tijesnu većinu, Evropljani su nagovarali Nermina Nikšića da ipak ode sa SDA, a Bakiru Izetbegoviću sugerirali ko bi trebao biti novi federalni premijer u toj kombinaciji. Iz toga je nastao i tekst Politicki.ba da to treba biti načelnik Tešnja Suad Huskić.
Ipak, to se nije desilo.
Ali je Murphy znao za ‘igrice’ Evropljana. Ne jednom im je – više ili manje oštro – prigovarao da su ga natjerali da prihvati u vlast Dodika. Kako god, stvari su išle svojim tokom. Murphy je otišao, koaliciona vlast koju je sklepao, uz ‘asistenciju’ EU, raspala se, BiH samo tone dublje u krize i neizvjesnost. Došla je nova američka administracija.
Donald Trump je objavio svoju platformu vanjske politike. U njoj je Evropa – rival. Parazit. Nesposobna da brine o sebi, da se brani i odbrani, ali nadobudna u insistiranju na ‘principima’ i nadasve – tvorevina koja eksploatiše SAD. Grenland, Ukrajina, Rusija, podrška populističkim i neofašističkim projektima i strankama, evropsko škrtarenje u trošenju na odbrani i ulaganje u projekte koji su protivni Trumpovim postulatima, očijukanje s Kinom… lista mimolilaženja neprestani se širila.
U jednom momentu Trump je objavio da hoće Grenland. Milom ili silom. Dio teritorije Danske postao je poprište ratne igre. Evropljani su demonstrativno poslali svoju vojsku na to strateško ostrvo. Čak 30-ak ljudi! Od kojih su se dva odmah vratili!
U BiH je stigao John Ginkel. I nova američka politika – biznis umjesto građenja države. Iako to nije ništa novo, sada je bilo baš ogoljeno. Svaka američka šuša koja može nametnuti narativ da ima ‘nekakvu konekciju’ s Trumpom dobila je priliku. Neki su je počeli iskorištavati. Počeo je (neviđeni) lov u mutnom.
Evropa je odgovorila sve većim zaokretom. Južna plinska interkonekcija postala je razdjelnica. Evropska je unija nekada podržavala ovu ideju. A onda odustala.
Amerikance nekada nije bilo ni briga. A onda su skontali.
“Nismo mi ovdje zbog nekih (sumnjivih) energetskih projekata. Mi smo ovdje kako bi BiH bila stabilna država”, poručio je ministar za Evropu u Vladi Francuske Benjamin Haddad prije par dana u jednom intervjuu.
Evropljanima se ne sviđa američki koncept plinfikacije Bosne. Ali im se ne sviđa ni da ruski plin i dalje dolazi. U Grčkoj rade veliki plinovod do Ukrajine. Kojim bi tekao i američki ukapljeni plin. Ali i hidrogen. Južna plinska interkonekcija je isto. Ali je različito. Evropljani traže da se raspiše tender, da ima više ponuđača, da procedura bude transparentna…
Amerikanci imaju ekipicu koja nije napravila sebi ni vodovod (dobila ga je na gotovo!), ali imaju neke veze s Trumpom. I takvi bi pravili južnu plinsku interkonekciju. Koja bi – u konačnici – ‘dobacivala do Ukrajine! I to bi trebala započeti 3 čovjeka. I jedan, nekakav iz Bosne. I Hercegovine.
U životu nikad jedno zlo ne dolazi samo. Kad te krene, baš te krene.
Hem što 3+1 jašu na toj Trumpovoj plinskoj interkonekciji, hem što pojma o tome nemaju, niti ikada mogu naučiti (materija je ne samo komplicirana, ona je opasna!), hem im zamišljeni cjevovod prolazi kroz državno zemljište! A ono nije raspoređeno. Naravno, Trumpova administracija mora riješiti to pitanje. A za rješenje su zainteresirani i Evropljani. Koji sami to neće rješavati.
Poredali se investitori odavde do Pekinga. I čekaju da nahrupe, čim se riješi državna imovina! Amerikanci imaju i svoj model. Rješenje kojim je napravljena velika ambasada u Sarajevu. Presedan. Ali je rješenje.
Na kraju, odluka je da se pitanje rješava u okviru Kvinte – Amerikanci, Britanci, Nijemci, Francuzi. Pravo mjesto da se rješenje ne nađe! Kvinta je saglasna da državna imovina treba biti – državna. I da se rješenje mora temeljiti na presudama Ustavnog suda.
Ali, kao i u životu, đavo je u detaljima i u pravu.
Nema rješenja!
Postulati su, osim ova dva, i da rješenje mora biti jednostavno i održivo. I da se Dodik ne smije naljutiti. Jer onda neće sjesti i razgovarati. A bez njega nema rješenja. Bošnjaci se ne pitaju. Oni su, kao, “posvađani”, nema jedne adrese… Decenijama hvaljeni (bošnjački) pluralizam je omča oko vrata!
Rješenje je bilo i da Schmidt nametne. Ali su Amerikanci rekli da nametanja više nema. A ne bi im bilo mrsko da on presječe. No, to što je on zamislio, nije to što je definirano postulatima. Dodik neće Schmidtova nametanja.
Evropljani ne žele da se Amerikanci više toliko petljaju u bh. pitanja.
“Bosna je Evropa”, ponavljaju sve glasnije.
A Evropa, sa 450 miliona stanovnika, trese se kada Trump objavi da neće poslati novu rotaciju od 5.000 vojnika u Njemačku.
…
I ove apsurde i detalje možemo pisati unedogled.
Svijet je u tumbanju.
Orvelovskom.
Današnji saveznici sutrašnji su neprijatelji. Prekosutra isti ti nikada ni ratovali nisu!
Savezi i neprijateljstva prave se ad hoc!
Uvijek se govorilo da Amerikancima treba dati neku ‘zlatnu koku’, kako bi ona imala investiciju kojom će čuvati bh. državu. Svijet tako funkcionira!
Kada su se ‘zlatne koke’ pojavile, krenulo je čerupanje!
Najnoviji sraz Vašingtona i Brisela logični je nastavak.
A sasvim je logično da se prašina slegne i nastavi “bussines as usual”. Vidjet ćemo da li će to tako biti. Evropljani imaju predugu tradiciju u Bosni da povuku crvenu liniju, pa je brže bolje obrišu. No, ta se tradicija sve više mijenja. Počinjemo gledati Evropu koja uradi ono što kaže. Amerikaniziranu. Kojoj se Amerika sve manje sviđa!
Svijet će riješiti svoje razmirice na ovaj ili onaj način.
Mi ni ovog puta nećemo ništa naučiti. Balkansko prokletstvo je da je to u ovoj fazi historije Beneluks.
Nekada je Beneluks bio bojno polje.
Posvađaju se francuski i njemački car. I jedan drugom baci rukavicu u lice i kaže – ‘vidimo se kod Haga’. Dođu vojske, pobiju se. Kome opanci, kome obojci. A mrtve broje ni krivi ni dužni oni u Beneluksu kuda su dvije vojske prošle na putu do bojnog polja.
Politički.ba
Preuzeto sa: istraga.ba
