Nekadašnji rukometni golman Adis Hadžić (53) rukometne terene zamijenio je teniskim. Za reprezentaciju BiH nastupao je od 1994. do 2001. godine, a u razgovoru za Reprezentacija.ba govorio je o svojoj karijeri kao i odluci da život posveti bijelom sportu.
Rukometom se počeo baviti u srednjoj školi, na nagovor prijatelja prvi put otišao je na rukometni trening i, kako kaže, zavolio taj sport. Rukometom se bavio više od 20 godina, a u tom periodu nosio je grb Željezničara, Olimpika, Bosne iz Visokog, kao i najdraži – onaj reprezentativni.
“Rukomet sam počeo igrati na nagovor prijatelja iz razreda koji su igrali rukomet mislim da je bila 1988. godine i u tom trenutku sam bio perspektivniji fudbalski golman i rukomet mi nije bio ni u planu. Ali samo jedan odlazak u dvoranu na rukometni trening bio je dovoljan da donesem odluku.“ započeo je Hadžić u razgovoru za Reprezentacija.ba.
Upisao je 23 nastupa u periodu od 1994. do 2001. godine. Posebno pamti debi protiv Holandije 1997. godine i nastup na Mediteranskim igrama u Bariju.
“Uvijek je najdraži prvi zvanični nastup za reprezentaciju a on je bio 1997. godine protiv Holandije. Tu utakmicu sam branio u paru sa Erminom Veličem jednim od najboljih Jugoslovenskih i svjetskih golmana i spletom okolnosti to je bila moja i najbolja partija u reprezentativnom dresu.“ prisjeća se Hadžić.
Iako je ostvario san da nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Hadžić nam otkriva da mu je jedina neispunjena želja iz bogate rukometne karijere to što nije imao priliku braniti za reprezentaciju u svom gradu i pred svojom publikom.
“To mi je jedina neispunjena želja u rukometnoj karijeri, a imao sam priliku jer sam bio u sastavu protiv Austrije kada smo igrali u Visokom, ali me je bolest spriječila da nastupim.“ istakao je sa žaljenjem, pa je otkrio da mu rukomet i tenis nisu jedine sportske ljubavi.
Današnja posvećenost tenisu nije slučajna; ona vuče korijene iz djetinjstva i ljetnih dana provedenih u Bugojnu.
“Tenis sam zavolio u Bugojnu moja mama je bila iz Bugojna i imali su odličan teniski klub. Teniski klub je bio u sklopu bazena na koji sam kao dijete išao pa bih malo posmatrao kako teniseri treniraju, a i moj rođak je bio odličan teniser i uz njega sam tako počeo.“ otkrio je za Reprezentacija.ba Hadžić.
Danas je potpuno posvećen “bijelom sportu”. Vodi školu tenisa gdje radi sa djecom, ostvarujući tako ljubav prema tenisu koja datira još iz djetinjstva i dana provedenih u Bugojnu.
“Ja sam u duši sportista i svakim sportom kojim sam se bavio sam uživao i uživam i dan danas. Svaki sport ima svoje čari. Igrati rukomet u Visokom zaista je privilegija, jer je to u pravom smislu rukometni grad sa najboljom publikom a tenis mi je ostao kao neispunjena želja koju sad ispunjavam kroz školu tenisa ‘Dado’ i radu sa djecom u njoj.“
Osim reprezentativne, ovaj visočanin je imao i bogatu klupsku karijeru. Iako sa reprezentacijom nije osvojio titulu na klupskom nivou to mu je za rukom pošlo pet puta. Međutim, najljepše uspomene veže za himnu “Jedna si jedina“.
“Iz klupske karijere puno je lijepih uspomena. Dva osvojena prvenstva i tri osvojena Kupa i sve ijedna odigrana utakmica u Visokom, jer kao što sam rekao prava je privilegija igrati pred visočkom publikom. Što se tiče reprezentativne karijere najdraža uspomena mi je nastup na Mediteranskim igrama u Bariju i svaka utakmica koju sam odigrao pod našom himnom ‘Jedna si jedina’.“ naglašava Hadžić.
Hadžić i dalje prati rukometnu reprezentaciju, pruža podršku selektoru Doborcu, ali upozorava na kvalitet protivnika poput Farskih Ostrva u predstojećim izazovima.
“Iskreno volio bih da se plasiramo na prvenstvo, ali ono što sam vidio u par odigranih utakmica Farskih Ostrva mislim da ćemo imati veoma težak posao. Mislim da selektor Damir Doborac radi dobar posao i trebamo mu dati vremena da nešto pokuša napraviti.“ zaključio je u razgovoru za Reprezentacija.ba nekadašnji rukometni reprezentativni golman BiH.
Foto: Privatni album, Adis Hadžić
Preuzeto sa: reprezentacija.ba
