Smrt Rusmira Mahmutćehajića, kao jednog od najistaknutiji bošnjačkih intelektualaca, a možda jednog od posljednjih aktera iz plejade postkomunističkih političara, podsjetila nas je na raskole koji su se desili unutra Stranke demokratske akcije (SDA), jer je i on bio jedan od onih koji su se politički razišli sa Alijom Izetbegovićem.
Šta Izetbegovićevi biografi prešućuju?
Tim raskolima unutar SDA ni historičari ni analitičari nisu posvetili dužnu pažnju u cilju objetivnijeg prosuđivanja moderne povijesti Bosanskih Muslimana.
Tako u objavljeni biografijama Alije Izetbegovića, čiji su autori dvojica njegovih svajetnika Ademir Kenović i Faris Nanić, te dvojica generala Fikret Muslimović i Selmo Cikotić, nema ni spomena o raskolima unutar SDA. Naravno, radi se o panegiricima koji su imali za cilj stvaranje kulta ličnosti Alije Izetbegovića kao ‘oca nacije’, te stoga ova djela i nisu relevatna, niti će kao takva biti referentna historičarima da prosuđuju i interpretiraju političke događe iz savremene povijesti Bosanskih Muslimana.
Osim toga sam Izetbegović je subjektivan u svojim djelima iz žanra memoaristike, kakva je njegova knjiga ‘Sjećanja’, gdje potpuno prešućuje ove raskole i sukobe sa političkim oponentima.
Osim toga Izetbegović je sa nekima od njih izgladio odnose, dok sa nekima nije ni imao potrebu miriti se, jer su postali irelevatni u odnosu na njegovu neprikosnovenu poziciju nacionalnog vođe.
Također je zanimljivo da su svi akteri raskola koji su se sukobili sa Izetbegovićem formirali svoje stranke koje su ostvarivale minorne rezultate, da bi nakon par izbornih ciklusa nestale sa političke scene. Možda se Stranka za BiH (S za BiH), koju je osnovao Haris Silajdžić, može smatrati izuzetkom jer još uvijek egizistira u političkom prostoru.
Sve to pokazuje koliko Alija Izetbegović dominirao političkom scenom za dvije decenije koliko je aktivno učestvovao u političkom životu svog naroda.
Kao što je poznato Alija Izetbegović je bio poznat u narodu po tome što je osuđen kao vođa grupe ‘muslimanskih intelektualaca’ koju su komunisti osuduli na montiranom procesu 1983. godine na dugogodišnje zatvorske kazne. Tako je dobio status komunističkog disidenta. Zato je bilo prirodno da se poveže sa takvim disidentima koji su bili izbjegli iz Jugoslavije. Jedan od njih je bio Adil Zulfikarpašić, koji je živio u Švicarskoj. On je u vrijeme dok su osuđenici iz Izetbegovićeve grupe bili u zatvoru njihovim familijima slao novac iskazujući tako svoju solidarnost sa njima. Po svemu sudeći to su bili simbolični novčani iznosi u odnosu na to da se radi o enormno bogatom čovjeku.
Pored toga Zulfikarpašić je finansirao neke knjige o tom procesu koje su štampane u dijaspori. I na koncu bio je u srodstvu sa Hasanom Čengićem, jednim od osuđenika. Tako je Zulfikarpašić bio izgradio prijateljske odnose sa familijama spomenute grupe osuđenika.
Kolaps komunističkog režima omogućio je da se Izetbegović i Zulfikarpašić sretnu uživo; prvi je prije vremena pušten na slobodu, a drugi je dobio pasoš i vratio se u Sarajevo.
To je bilo vrijeme zahtjeva za političkim pluralizmom tako da su njih dvojica prionula na posao radi formiranja stranke.
Stranka komunsitičkih disidenata
Prirodno je bilo da takvu stranku osnuju komunistički disidenti poput njih dvojice. Iako je oklijevao, njima će se uskoro pridružiti i Muhamed Filpović.On je zbog svog teksta “Bosanski duh književnosti – šta je to?”, koji je objavljen kao “Pokušaj istraživanja povodom zbirke poezije Maka Dizdara “Kameni spavač”, bio na zlu glasu kod režima kao bosanski nacionalist.
I pored toga Flipović je ulazio u polemike i stvarao političke afere zbog čega je stekao oreol progonjenog intelektualca u Sarajevu.
Treći veliki disident bio je Fikret Abdić koji je zbog afere Agrokomerc bio osuđen na dugogodišnju robiju. U javnosti je Abdić bio prikazan kao žrtva srbo-komunističkih moćnika koji su željeli obezglaviti Bosanske Muslimane i obračunati se sa porodičnim klanom braćom Poderaca. Hakija Pozderac je bio direktno optužen da stoji iza Abdića, dok je Hamdija Pozderac bio na udaru srpskih nacionalista, konkretno Vojislava Šešelja. On je pokrenuo medijsku harangu protiv njega, ”sukao mu cijeva”, zbog Ustava iz 1984. godine, po kojem je Kosovo dobilo status pokrajine.
Hamdija ovu harangu neće preživjeti, umro je odbačen i okužen od komunista. Vjeruje se da je iza obračuna sa Pozdercima stajao Raif Dizdarević, kao vođa drugog porodičnog klana koji su vladali Bosanskim Muslimanima tokom komunističke vladavine. prema navodima su Poderci bili više bosanski nacionalisti, dok su Dizdarevići slovili kao srbofili.
Jedini intelektualac koji se nije uspio nametnuti da ga Izetbegović kooptira u stranku bio je Fuad Muhić, glasoviti profesor prava. On je slovio kao jedan od najelokvetnijih komunističkih ideologa u Sarajevu. Iako je bio osnovao Rapublikansku stranku (RS), on se nudio Izetbegoviću da pređe u SDA. prema navodima se tome protivio Omer Behmen, koji je slovio kao “Alijina desna ruka” i kadrovik SDA, zbog Muhićevih tekstova objavljenih u vrijeme suđenja grupi muslimanskih intelektualaca. Zaista je Muhić, uz Nijaza Durakovića, bio najagilniji u osudi ove grupe. Duraković je valjda zbog toga zamjenio Hamdiju Pozderca na čelu bosanskog Saveza komunista, i kao takav će biti glavni rival Izetbegoviću na prvim stranačkim izborima. Dok je Muhić bio “okrenuo ćurak” i svojim antologijskim tekstom “Jesu li na redu Muslimani?”objavljenom u zagrebačkom sedmičniku “Danas”, direktno se konfrontirao sa Slobodanom Miloševićem. Taj tekst će mu po svemu sudeći “glave doći” jer je umro pod dosta sumnjivim okolnosti. Novodno je razočaran u alakohliziranom stanju pucao sam sebi u glavu. No, postoje ozbiljna saznanja da ga je ubio agent KOS-a, koji mu je bio komšija na vikendici u blizini Sarajeva.
Ovoliko političkih afera, sa ovako heterogenim rukovodstvom, sasvim je izvjesno bilo da će se novoosnovana stranka suočiti sa unutarnjim sukobima i raskolima.
(Nastavlja se…)
(TBT, Istraživački tim)
The post ANATOMIJA RASKOLA (II): Izetbegović je formirao SDA sa komunističkim disidentima appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
