1995. godine na Jarunu je postavljen savremeni sovjetski protivvazdušni sistem S-300, oko koje misterije do danas nisu razjašnjene. Uz Tuđmana u bijeloj vrhovnoj uniformi, taj sistem je privukao najveću pažnju
Maratonski sudski proces između Hrvatske i svjetskog poduzetnika Zvonka Zubaka nije okončan ni nakon 22 godine parnice. Vrhovni sud je poništio konačnu presudu da država mora vratiti protivraketni sistem S-300 u roku od 15 dana ili 200 miliona američkih dolara sa zateznom kamatom, što bi moglo predstavljati mnogo veći iznos. I cijeli proces počinje od početka. Ovaj tekst o ruskom sistemu S-300 nabavljenom tokom Domovinskog rata objavio je Express 2024. godine.
Oružje je nabavljeno 1994. godine na crnom tržištu, tokom trajanja embarga Ujedinjenih nacija na oružje. Vrhovni sud je kasnije dozvolio reviziju u slučaju Zvonka Zubaka protiv države, tako da proces koji traje 23 godine još nema epilog.
U bijeloj uniformi, koja je nevjerovatno podsjećala na Titove bijele uniforme – stvorio ju je Rikard Gumzej – Franjo Tuđman pojavio se 30. maja 1995. na vojnoj paradi na Jarunu, drugoj u povijesti moderne Hrvatske, napisao je Boris Rašeta za 24sata. Na Jarunu je raspoređen savremeni sovjetski protivvazdušni sistem S-300, oko kojeg do danas nisu rešene sve misterije.
Uz Tuđmana u bijeloj vrhovnoj uniformi, taj sistem je privukao najveću pažnju javnosti.
Neki kažu 150.000, drugi kažu da ih je bilo 300.000, pa čak i više. Parada je upriličena, prije svega, kao priprema za Oluju – trebalo je pobunjenim Srbima poručiti da je Hrvatska vojska dobro naoružana, opremljena i disciplinovana, pa će otpor, u trenutku kada se bude odvijala očekivana akcija, biti besmislen.
Srbi su tu poruku shvatili polovično – nešto kasnije održali su i svoju paradu u Slunju.
Nakon intoniranja državne himne i molbe koju je predsjedniku Tuđmanu podnio načelnik Generalštaba, g. Janko Bobetkogovorio je i tadašnji predsednik Republike.
– Pozivam na minut šutnje odavanje počasti svima koji su živjeli, patili, poginuli i stradali za slobodnu hrvatsku državu – rekao je Tuđman i naredio početak mimohoda.
Bilo je to samo nekoliko sedmica nakon terorističkog napada na Zagreb, koji je naredio kao odmazdu za Bljesko Mile Martić.
Avioni MiG-21 nadlijetali su Jarun, ostavljajući za sobom trag boja hrvatske zastave na nebu.
FUDBALSKA UTAKMICA
360°
Tito umire. Franjo se vozi iz Maksimira i sluša radio: ‘Spreman sam na sve’
Zatim je uz fanfare i orkestar počeo defile vojske, kojim je komandovao general-major Ivan Basarac. Povijesne postrojbe, alkari, gardijske brigade, predstavnici Hrvatske kopnene vojske, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, Hrvatske ratne mornarice i Ministarstva unutarnjih poslova prodefilirali su Jarunom.
Vojni stručnjaci kažu da su tom prilikom prikazana oklopna vozila, protutenkovske topove, maljutke, fagote, haubice, dalekometni PZO sistem Strijela 10-CRO, proizveden u Hrvatskoj, višecevni raketni bacači Grad, Vulkan, Taifun, Grom, Uragan, tenkovi, nadletali su ih Mi-8-24 i Mi-8-24. Helikopteri Mi-24V, dok je na jezeru policija “demonstrirala svoje sposobnosti” gliseri, desantni gumeni čamci, amfibijski sklopivi inženjerski splav, dvosjed ronilački čamac hrvatske proizvodnje…
“Ne žalim zbog toga”, dodao je tada za Express direktor parade Krešimir Dolenčić, “jer sam na sve to pristao. Ali ono što je umjesto brojnih predstava koje sam radio bilo je režiranje velikih događaja, kao što je vojna parada na Jarunu. I dalje smatram da je to važan trenutak jer je održan neposredno prije Oluje i imao je jasnu namjeru da pokaže snagu Hrvatske. operacija koja je ispunila svoju svrhu, uradio sam je najbolje što sam mogao.”
Dolenčić se prisjetio i kako je dva puta vraćao MiGove da naprave još jedan krug kako bi izgledalo da ih je malo više.
Na paradi na Jarunu je, kako smo rekli, prodefilovano izuzetno moćno oružje, protivvazdušni raketni sistem S-300, o kome se još uvek mnogo priča u kontekstu ruskog napada na Ukrajinu.
Događaj ima istorijske dimenzije jer je to bio prvi put da je sistem S-300 napustio prostor Sovjetskog Saveza.
Amerikance, koje je zanimala sovjetska tehnologija, naravno zanimale su i rakete.
– Prvi deo nekompletnog sistema dostavljen je Hrvatskoj uoči vojne operacije Oluja, a svrha je bila prvenstveno psihološka, da se srpske snage odvrate od vazdušnih intervencija tokom Oluje. Budući da je S-300 ispunio svoj zadatak i nije bio kompletan sa svim dijelovima, Tuđman i Šušak su pokušali da ga prodaju i dobivenim novcem kupe drugu vojnu opremu koja je Hrvatskoj više bila potrebna – najavila je. Slobodna Dalmacija.
I Wikileaks je objavio izvještaj američkog ambasadora Ralph Franko čemu obavještava američkog ministra odbrane 23.11.2003 Donald Ramsfelduoči dolaska u RH dokle se stiglo sa “nabavkom S-300”.
Frank piše šefovima u Americi da su “posljednji hrvatski ministri odbrane obećali, ali još nisu omogućili isporuku S-300 američkoj vladi. Hrvatski sistem je nedovršen, ali vrlo poželjan”. Napisao je kako trgovac oružjem Zvonko Zubak spor sa Hrvatskom zbog tog sistema, pa je ponudio neko alternativno rešenje – ne znamo kakvo.
Željka Antunović rekla je za Slobodnu Dalmaciju da su za vrijeme njenog mandata dijelovi sistema S-300 bili u Hrvatskoj i da ga Amerika želi kupiti.
– Treba ponoviti da S-300 nije bio ni blizu kompletan, a teško je reći koliko je tačno odsto nedostajalo… Zubak tvrdi da je isporučeno 80 odsto sistema, ali mi je tada rečeno da je samo 40 odsto. Znam da je uz to bila tehnička dokumentacija, ali nikada nismo dobili pametni dio toga, softver. Zubak je ubrzo nakon što smo došli na vlast pokrenuo tužbu protiv Republike Hrvatske i tražio da mu isplatimo 200 miliona dolara. Tvrdio je da je potraživanja prema navodima kupio od “trgovca oružjem” iz belog sveta Petar Pernicki – rekla je Željka Antunović, koju su Amerikanci naljutili tvrdnjom “da to ne znamo zaštititi”.
– To me je naljutilo, pa sam osnovao specijalnu grupu na čelu sa generalom i zadužio ih da skladište raketni sistem i spreče neovlašćeni pristup. Kasnije su se ponovo javili Amerikanci sa ponudom za kupovinu. Složili smo se da se sistem proda jer nismo imali koristi od toga. Nije mogao biti u funkciji i Hrvatskoj nije trebao – ističe bivša ministrica obrane i dodaje da je odmah upozorila predstavnike SAD da se vodi sudski spor.
Amerikanci su nudili osam miliona dolara, ali je hrvatska strana postavila uslov da će, ako RH izgubi spor sa Zubakom, Amerikanci platiti odštetu. Nakon toga su svi kontakti umrli…
– Nezvanično, kasnije sam dobio informaciju da je sistem prevezen u Rijeku i ukrcan na brod, ubrzo nakon formiranja Sanaderova vlade. Gdje je i kome doplovio, ne znam – rekao je Antunović.
tri autora, Danko Borojević, Dragi Ivicu I Željko Uboviću svojoj knjizi “Vazduhoplovstvo bivših republika SFRJ 1992-1995” kažu da su od 10. kolovoza do 15. septembra 1994. u Hrvatsku iz Ukrajine dopremljene 24 “rakete” (kontejneri u koje su rakete trebale biti postavljene su prazni), agregat za struju, kompresor zraka i kablovi za fiksiranje radara.
Osim raketa 5V55R, Hrvatska je platila i tri transporta za taj sistem, koji su pod brojem 22 (osam raketa), broj 23 (osam raketa) i broj 24 (osam raketa). prema navodima je isporučeno šest kompleta sa po četiri projektila i za to je plaćeno 11,5 miliona dolara.
Dug Hrvatske za isporuku oružja tada je iznosio 94 miliona dolara. Takođe, umesto originalnog traktora sa dizalicom 22T6-2E2 na bazi vozila Ural-532361-1012 ili transportera za transport četiri lansirna kontejnera tipa 5P32 tip 5T58-2 na bazi traktora KRAZ-260, na Jarunu se pojavio traktor MAN, na čijem se prikolici nalazila četiri prikolica 5laP3. Kasnije su se pojavile informacije da je tegljač u defileu “vozio” prazne kontejnere, a nestala su i sredstva za kupovinu kompletnog sistema, navode u svojoj knjizi.
Prema pisanju Borojevića, Ivića i Ubovića i njihovim razgovorima s visokim hrvatskim oficirima, Hrvatska nikada nije nabavila sistem S-300 u cjelini, ali je uoči priprema za operaciju Oluja predstavljeno sredstvo poslužilo kao psihološka igračka u propagandne svrhe.
“U medijima u Hrvatskoj kasnije će se pojaviti informacija: ‘Dijelovi sistema S-300 stigli su u Hrvatsku između 1994. i 1996. godine, dopremljeni su preko aerodroma u Puli, a javnosti su prikazani na mimohodu Hrvatske vojske na Jarunu 1995. godine. MiG-29.’
Kako god bilo, ubrzo je uslijedila Oluja; sistem S-300 nije bio ni potreban, a jarunski defile ostao je datum ponosa u istorijskom sećanju ranjenog naroda…
