Ratko Mladić je u haškom zatvoru doživio moždani udar. Hag nije poslušao molbe da ga pusti na slobodu zbog teškog zdravstvenog stanja. Ovaj tekst o Mladićevim dnevnicima objavio je Express 2019. godine
Ratni dnevnik osuđenog ratnog zločinca Ratko Mladić krije odgovore na mnoga pitanja. Ovih dana je ponovo ažuriran tokom suđenja Jovica Stanišić i Franko Simatović iz srpske tajne službe. Stanišić, bivši šef SDB-a, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije SDB-a, optuženi su za osnivanje, organizovanje i naoružavanje specijalnih jedinica koje su kasnije počinile brojne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U Mladićevom dnevniku postoji zapis o sastanku s kraja septembra 1995. na kojem su on, Stanišić i Momčilo Perišić razgovarali o Arkanovim tigrovima koji su došli u Bosnu i Hercegovinu. Rukovodstvu bosanskih Srba smetalo je što je Arkan došao čak i na ratište gde je trebalo da bude streljan, ali nikome na ovom suđenju nije bilo potpuno jasno zašto će Stanišić o tome razgovarati. Za tužbu, to je još jedan u nizu dokaza da jeste Miloševićev režim zapravo kontrolisao sve te moćne paravojne jedinice preko svojih tajnih službi.
KAKO JE BLOODMAN PAO
360°
Doktor Dabić je ušao u autobus broj 73: ‘Izvinite, jesi li ti Radovan Karadžić?!’
Mladićevi dnevnici oduzeti su prilikom njegovog hapšenja, a posebno je zanimljivo da to praktično niko nije sporio vjerodostojnost bilješki što je potvrđeno iz više izvora, a postoje čak i snimci nekih sastanaka koji dokazuju da je Mladić vjerodostojno prenio sve o čemu se razgovaralo.
Za Hrvatsku je i dalje problematično što je detaljno opisao vojnu saradnju između njih HVO i Vojska Republike Srpske u napadima na Armiju BiH.
U Mladićevim ranije objavljenim bilješkama nalazi se i zapis o pregovorima političkih lidera bosanskih Hrvata i Srba koji su vođeni na štetu muslimana u Pečuju u Mađarskoj i Njivicama u Crnoj Gori, piše Večernji list. Na sastanku sa hrvatskom delegacijom održanom 5. oktobra 1992. u Peči, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva “zamjenikom ministra obrane Hrvatske”:
– Cilj Hrvatske je Banovina iz 1939. godine, ako to ne dobijemo, nastavićemo rat. Treba razmjenjivati stanovništvo, iseljavati Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima je cilj bio da se uspostavi primirje između Srba i Hrvata u BiH.
KAKO JE NASTAO HVO?
360°
Praljak je poznavao okus Tutine puške: ‘Ubit ću te, Titina stoko!’
Isti sagovornici susreli su se tri sedmice kasnije u Njivicama, gdje je Praljak rekao da su na dobrom putu da natjeraju Aliju Izetbegovića da podijeli BiH.
– Forsiraćemo što više logistički Ali da sjedne za sto sa Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u Bosni i Hercegovini) i Karadžićem. Tuđman je već dogovorio intervju sa Karadžić, Dobrić Ćosić i Boban.
Njivice su bile scena i, kako je Jutarnji svojevremeno opisao, finansijski najteži sastanak. Mladić je tada naveo da je od hrvatske strane dobio 1.191.246 njemačkih maraka i dvije cisterne dizela za oružje i “učinjene usluge”. Dogovoreno je da Hrvatska uplati dodatnih osam miliona maraka. Istini za volju, službeno su transakcije išle preko HVO-a, ali kako su se tada financirale iz Zagreba, novac je dolazio iz Hrvatske, podsjetio je tada Jutarnji list.
Arhiva pokojnika general Praljakdostupno i na internetu, samo pojačava takve tvrdnje. Praljak je čak objavio i detaljan cjenik dogovoren između HVO-a i 1. igmanske brigade VRS-a. Postoji čak i cijena koju će HVO platiti za svaki uništeni tenk ili artiljeriju. Jedna od stavki kaže ovo:
Artiljerija 1. igmanske brigade VRS će sa svojih vatrenih položaja od 20.11.1993. godine podržati naše snage sljedećim naoružanjem i municijom.
– Top 130 mm H-46 …. 1 kom. sa 100 metaka TF …. 350.000 DEM
– Vrh 88 mm ……… 1 kom. sa 100 metaka …… 287.000 DEM
Ove količine municije stavljene su na raspolaganje komandi OG-2 i koristiće se na njihov zahtev do 20. novembra 1993. godine”
Srpski helsinški odbor za ljudska prava svojevremeno je objavio transkripte presretnutih Mladićevih razgovora u kojima on detaljno opisuje kako će hrvatskoj strani prodati oružje i na tome zaraditi mnogo novca.
RAZGOVOR MLADIĆ-KARADŽIĆ, 1994.
MLADIĆ: Dosta se bore među sobom, na ovim prostorima, ovaj đavolski, Žepč, tamo Maglaj i Zavidović.
KARADŽIĆ: Da
MLADIĆ: I njihovi efekti su intenzivni. Oko Kiseljaka.
KARADŽIĆ: A da
MLADIĆ: I Kreševa. Tamo traže sve i svašta. Ne znam da li da im ga prodamo. Bio sam to ja uveče. Dali smo im jednu količinu od 7-9 po tri puta većoj cijeni.
KARADŽIĆ: A da
MLADIĆ I platili su nam u gotovini; dobićemo za sebe i za njih
KARADZIĆ; Hajde, hajde. Proizvođač ga je proizveo, pa ćemo ga dobiti. Ja sam se pobrinuo za to.
MLADIĆ: Pa daj da uzmem pa da prodam za nešto. Ovako, da vam kažem, tražili su od nas stotinu automatskih pušaka 7,62.
KARADŽIĆ: da da da
MLADIĆ: Ja sam im odredio cijenu od pet hiljada po komadu, oni su odlučili da kupe 30. Predaju se u kešu.
KARADŽIĆ: Da, dobro. Možda je skupo.
MLADIĆ: Ne, ne, ne, ustaški predsjedniče. Ne brini ni o čemu. Bolje da ih uzmemo, uzmemo njihovu krv ako možemo,
KARADŽIĆ: Dobro, hajde, ali oni nikada nisu bili u sukobu sa nama.
MLADIĆ: Ipak, imamo jedan zahtjev.
KARADŽIĆ: Reci
MLADIĆ: Ovaj Tomo Kovač, ponaša se kao ždrebe u zrnu.
KARADŽIĆ: Je li?
MLADIĆ: Prvo je poveo vojnike iz Drinjskog korpusa, a to su vojnici sa Birača koje je odveo tamo prema Zelenom Jadru (Srebrenica). I sada želi da ga povuče. Uputio je ultimativni zahtjev direktno Živanoviću. Sa Živanovićem se ne može dopisivati. On. ministar može da se dopisuje sa Živanovićem preko mene.
KARADŽIĆ: Šta traže? Oni traže od korpusa da im naredi da—
MLADIĆ: Ma ne. Uzeo je te ljude iz Korpusa i sada sa njima tamo na poziciji oca da ih odveze negdje ko zna gdje hoće. Međutim, ja nemam druge ljude prema Zelenom jadru (Srebrenica), osim njegovih. I neka zamijeni tu jedinicu i taj dio fronta koji drži kako god zna. Zapravo, radi se o tome da tu moramo nešto da uradimo. Čim vidi da je pred nama borba, odmah počinje tutnjavu.
KARADŽIĆ: Da, da, ne može, ne može to.
MLADIĆ J… da li on o tome govori. Zategnite ga malo i pustite da nađe pomak da ne dodiruje tu jedinicu, molim vas.
