Nakon završetka rata u Zagrebu, Miroslav Filipović, neslavno poznat kao “Fra Sotona”, jedan od najozloglašenijih ustaških zločinaca po svojoj brutalnosti i sadizmu, obješen je za svoje zločine u Jasenovcu.
Godišnjica je proboja zarobljenika iz logora Jasenovac. Ovaj tekst Sergeja Županića objavio je Express 2018. godine.
Dana 22. aprila 1945. godine došlo je do proboja logoraša iz logora Jasenovac. Možemo reći da je sam proboj započeo nekoliko dana ranije, 20. aprila, kada je donesena konačna odluka o bijegu iz ustaškog logora. On ih je vodio Ante Bakotića samo 117 od 600 zatvorenika koji su bili zatvoreni u Ciglani je preživjelo.
Po završetku Drugog svjetskog rata obješen je u Zagrebu zbog zločina u Jasenovcu Miroslav Filipovićneslavno poznat kao “Fra Sotona”, jedan od najbrutalnijih i najsadističnijih ustaških zločinaca Drugog svjetskog rata.
Rođen u Jajcu 1915. godine, zaređen je 1938. godine i stupio u Franjevački red godine u manastiru Petrićevac u Banjoj Luci, dobivši monaško ime Tomislav. Više se ne zna kako se ovaj čovjek radikalizirao do 26. godine, ali se zna da ga je već u prvim danima NDH nadređeni u samostanu zamolio da prestane petljati s ustašama.
On to nije poslušao i čim je u januaru 1942. godine diplomirao teologiju u Sarajevu, postao je vojni kapelan u ustaškim vojnicima. Već 7. februara zabilježeno je da je učestvovao u masakru oko 2.300 civila u predgrađu Banjaluke, često čak i sjekirama i pijucima. Ono što je tada snimljeno o Filipoviću, iz današnje perspektive može izgledati kao puka fikcija. Već u ustaškoj uniformi, jer franjevci više nisu hteli ni da čuju za njega, on je sa još nekoliko ustaša zatekao 52 dece usred nastave u selu Šargovac.
FEELTON: DESET DANA U APRILU (1)
360°
U krojačkoj radnji Pavelić se sprema da postane gospodar smrti. Tito pali cigaretu i traži oružje…
Ušli su u razred, ljubazno pozdravili učiteljicu i djecu, a Filipović je zamolio učiteljicu da izabere jednog od učenika. Filipović je bio vrlo poznat u tom kraju, pozdravljao je meštane, pa je učiteljica pomislila da želi da neko od učenika nešto uradi recituje.
Odabrala je određenu Radojka Glamočaninda će dijete, koje mu je bez straha priteklo, podići na učiteljski sto i odjednom joj nožem prerezati vrat.
U haosu koji je uslijedio, on je svojim ustaškim kolegama poručio: “Ustaše, ovo sam ja u ime Boga koji krstim ove gadove, a vi idite mojim putem. Ja prihvatam sav grijeh na svojoj duši, priznaću i oslobađam vas od svih grijeha.” Na suđenju 1945. godine Filipović nije priznao da je učestvovao u klanju 52 djece, ali je priznao da je vidio kako se ustaše iz tog masakra vraćaju krvave.
Sud mu tada nije vjerovao. Kao što ni general Wehrmachta nije vjerovao u svoju nevinost za taj masakr u februaru 1942. Edmund Glaise von Horstenauvojni izaslanik u Ambasadi Trećeg Rajha u NDH.
Papski legat u Zagrebu ga je suspendovao, a Filipović je nakratko bio pritvoren kao optužen za “prekomjerne zločine” po tadašnjem njemačkom ratnom pravu, jer nacisti apsolutno nisu vidjeli kalkulaciju u činjenju zločina nad civilima koji su praktički bili prisiljeni na oružje protiv okupatora.
Ali izvukao ga je iz zatvora Vjekoslav Luburićtadašnji upravitelj logorskog sistema u NDH i smjestio ga u Jasenovac. Kao jedan od mesara, naravno, i kratko kao upravnik Jasenovca, odnosno Stare Gradiške. Uspio je čovjeku prerezati grkljan, a zatim ga rascijepiti preko njegovih rebara i stomaka.
Jednom prilikom je sjekirom udario 56 bosanskih Jevreja vezanih žicom i bacio ih u jamu. Drugom prilikom je pucao u potiljak 42 zatočenika jednog po jednog. On je ritualno pristupao klanju, govoreći da “pravda zadovoljena“.
Preživjeli su svjedočili i kako je, lagano se smiješeći, jednom prišao majkama s djecom koja su tek stigla, počeo se igrati sa jednim djetetom i bacio ga u zrak, kao u igrici. Žene su tek tada vidjele da u jednoj ruci ima bajonet i da se šali pred ostalim ustašama kao da je djetetu promašio nož. Od trećeg puta je sreo dijete sa bajonetom, a u histeriji i plaču žena došlo je do masakra u kojem su sve ubijene.
Luburića je Filipović impresionirao, pa ga je nazvao “majstorom”. Majstorović. Filipović je na suđenju priznao “samo” stotinak svojih ubistava, pravdajući ih “naredbama koje je morao da izvrši”. Ostala ubistva, kao silovanja u logoru prije masakra, negirao je, ali je rekao da ih je vidio. Nakon smrtne presude, vlasti su ga objesile.
LUBURIĆEV LJUDSKI LOV
360°
Maksova crna ‘tatra’ juri Sarajevom, a 55 obješenih visi u Marijin-Dvoru
Što se tiče Vjekoslav Luburić, “Max”pjevao kao komandant”njihovi mesari“, rođena u Humcu kod Ljubuškog 1913. godine, kćer Ante Pavelića, Višnja, za njega je neposredno prije smrti 2015. godine rekla da je “lud, psihički bolesnik, da se nikako ne može kontrolirati”.
Neki istoričari danas pokušavaju da objasne da je Luburić postao ovakav jer je, prema navodima, kada je imao samo 10 godina, kraljevska žandarmerija nasmrt pretukla njegovog oca. Godine 1926. pokušao je s advokatom Antom Pavelićem pobjeći u inostranstvo, ali ga je policija uhvatila i problematičnog 16-godišnjaka vratila majci.
Dvije godine kasnije uspio je, pridružio se prvim ustašama u Mađarskoj, ali ga je činjenica da je došao kao delinkvent koštala slobode. Vlasti su ga uhapsile zbog neke vrste pronevjere i osudile na pet godina zatvora. A kada je pušten 1936. godine, praktično je umro od gladi na ulici. Za klupu optuženih za ratne zločine bila bi dovoljna činjenica da je on osnovao logor u avgustu 1941. godine. Jasenovac.
Samo u dječjem kampu u Sisku u užasnim uvjetima umrlo je između 1.152 i 1.631 dijete. Praktično je komandovao mašinerijom logora smrti u NDH. Nije se libio ni da puca u domobrane. Krajem 1942., zbog svog divljanja, sam Pavelić ga je jedva zaštitio od von Horstenaua, koji je činio sve što je mogao da staviti iza rešetaka.
Nastavak na sledećoj stranici…
