Tim fizičara sa Sveučilišta u Portsmouthu iznio je teoriju da je svemir stvoren masivnim “odskokom” koji je potresao stvarnost, pri čemu je materijal potekao iz drevne crne rupe. Brojni mediji prenose ovu vijest, smatrajući da ideja dovodi u pitanje desetljećima dominantnu teoriju Velikog praska.
Teorija svemira iz crne rupe
Znanstvenici su među posljednjima koji podupiru teoriju “Svemira crne rupe”, koja tvrdi da se kozmos nije jednostavno pojavio iz eksplozije materije, već da se odbio od nečega što je već postojalo, poput košarkaške lopte koja se odbija od obruča, piše New York Post.
Ideju “Velikog odskoka” prvi je predložio indijski fizičar Raj Kumar Pathria još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a desetljećima je bila na marginama znanosti. Teorija se temelji na jednostavnoj, ali nevjerojatnoj ideji da se unutar crne rupe materija sažela do svoje kvantne granice, udarila u “zid” i odskočila prema van poput stisnute opruge, šireći se u svemir kakav danas poznajemo.
S obzirom na to da astronomi pronalaze sve više crnih rupa razasutih diljem svemira, znanstvenici sada vjeruju da one možda nisu samo kozmički usisavači, već da bi mogle služiti kao svojevrsne “utrobe” koje u sebi tiho stvaraju potpuno nove svemire, slične našemu.
Preispitivanje početka svemira
Fizičari iz Portsmoutha nisu jedini koji dovode u pitanje dijelove teorije Velikog praska. Brazilski fizičar Juliano Cesar Silva Neves sa Sveučilišta u Campinasu još je 2017. godine tvrdio da je svemiru možda prethodila faza sažimanja, tijekom koje se urušavao prema unutra prije nego što se ponovno odbio u širenje koje vidimo danas.
Njegovo istraživanje, objavljeno u časopisu General Relativity and Gravitation, sugerira da bi se tragovi te prethodne kontrakcije još uvijek mogli otkriti unutar crnih rupa koje postoje u našem svemiru.
Podaci s teleskopa James Webb kao moguća potvrda
Najnoviji podaci sa svemirskog teleskopa James Webb pomažu u potvrđivanju ove teorije. Prošle je godine otkrivena neobična neravnoteža u smjerovima vrtnje drevnih galaksija, što je upravo ono što bi se očekivalo da je naš svemir rođen rotirajući se, izbačen iz rotirajuće crne rupe.
Glavni cilj teorije “Velikog odskoka” je riješiti problem singularnosti u teoriji Velikog praska – točke beskonačne gustoće i temperature u kojoj zakoni fizike prestaju vrijediti. Jedan od glavnih teorijskih okvira koji podupiru ovu ideju je kvantna kozmologija petlje (LQC). Prema njoj, pri ekstremno visokim gustoćama, kvantni efekti stvaraju odbojnu silu koja sprječava kolaps u singularnost i uzrokuje “odskok”, čime se izbjegava problematični početak svemira.
Odgovor hrvatskih znanstvenika
Zato smo se za pomoć obratili domaćim stručnjacima, kako bi vidjeli koliko u cijeloj priči ima istine i možemo li smatrati da je teorija Velikog praska stvarno u opasnosti da prestane biti dominantna teorija o postanku svemira.
U tome nam je pomogao Davor Horvatić, redoviti profesor sa Odsjeka za fiziku na PMF-u u Zagrebu. On na neki način staje na loptu, i tvrdi kako te dvije teorije zapravo dobrim dijelom funkcioniraju zajedno, jer na isti način objašnjavaju kako se svemir počeo širiti. Ono u čemu se razilaze jest početak tog širenja, odnosno zašto je do toga došlo.
Tu teorija odskoka daje drugačiju mogućnost, tvrdeći da ‘svemir možda nije nastao iz apsolutnog početka, nego da se prije današnjeg širenja najprije sažimao, pa zatim “odskočio”.’
Dakle, kako nas Horvatić upozorava, teorija odskoka je zanimljiva i ozbiljna teza, međutim ona zasad nije zamijenila osnove teorije Velikog praska, za koju smatra da i dalje najbolje opisuje ono što znanstvenici opažaju, te kako je ‘najnoviji rad iz Portsmoutha zato više poticaj za raspravu i nova testiranja nego dokaz da smo dosadašnju sliku svemira morali odbaciti.
Ukratko, riječ je o intrigantnoj mogućnosti, ali ne i o znanstvenoj revoluciji koja je već potvrđena’.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
