Tokom vikenda u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu održana je sedma redovna sjednica Sabora Islamske zajednice.
Sabornicima se obratio reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, koji se osvrnuo na proteklih 14 godina, uz izraze zahvalnosti svima koji, savjesnim obavljanjem poslova, doprinose misiji Zajednice.
Na sjednici Sabora su donesene: Odluka o imenovanju Glavne izborne komisije, Odluka o raspisivanju izbora u Islamskoj zajednici, te Odluka o raspisivanju izbora za reisul-ulemu.
‘Socijalistički stroj’
Kao što je poznato reis Kavazović se neće moći kandidirati jer prema Ustavu Islamske zajednice u BiH, nakon dva mandata ne može više biti predložen kao kandidat za ovu poziciju. To otvara mogućnost za izbor novog reisa.
Do sada su u javnosti plasirana dva imena kao potencijalna kandidata za najvišu vjersku funkciju Bosanskih Muslimana, a to su sarajevski i tuzlanski muftija, Nedžad Grabus i Vahid Fazlović.
Skoro i da nema nikakve sumnje da će oni biti kandidati jer su predstavnici frakcija koje dominiraju politikom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini postkomunističkom periodu. Glavnu frakciju predvodi Hilmo Neimarlija, nominalno glavni ideolog Rijaseta i savjetnik reisa Kavazovića. Uloga ovog čovjeka u kreiranju nacionalne politike Bosanskih Muslimana je nedovoljno prezentirana u javnosti. On je kao profesor filozofije na Fakultetu islamskih znanosti (FIN), obnašao ključne funkcije u Rijasetu, ali je uporedo obnašao funkciju zatupnika Parlamentarne skupštine BiH, kao što je jedno vrijeme obnašao stranačke funkcije u SDA-u. Tako da se njemu pripisuje ta neraskidiva kopča između između SDA i Islamske zajednice u fromalnom smislu. Bio je predsjednik Sabora Islamske zajednice u vrijeme reisa Mustafe Cerića, kad je uporedo bio šef kadrovske komisije SDA u vrijeme presdjenikovanja Alije Izetbegovića. Uporedo, imao je imidž nasljednika harizmatičnog intelektualca Huseina Đoze. Naime, kao mladi profesor filozofije u Gazi Hesref-begovoj medresi Neimarlija je slovio kao uzdanica nove socijalističke generacije islamskih intelektualaca.
Zbog svih ovih refenrenci i imidža koji je Neimarlija stekao u islamskim krugovima je slovio kao nezvaničnični nacionalni ideolog. Zapravo se on tako i ponašao.
Međutim, takav njegov status uopće nije potkrijepljen djelima. Prije svega on se kao intelektualac pokazao vrlo lijenim. Iza njega skoro da nije ostalo niti jedno djelo vrijedno pažnje, niti ozbiljan naučni rad. Tako se ponašao i kao profesor jer mu je trebalo više od decenije da doktorira što je bio uvjet po statutu fakulteta na kojem je držao katedru filozofije i sociologije.
Potom, kao parlamentarac u nizu od sedam mandata nikad nije uspjevao realizirati niti jednu stranačku inicijativu itd.
Ono što ga posebno karakterizira kao kontroverznu figuru bošnjačkog maistreama jeste činjenica da je okrenuo leđa i Aliji Izetbegoviću i reisu Mustafi Ceriću, i to u momentima kad je obnašao funkcije sa kojih je mogao presudno utjecati na njihove odluke. Tako je podnio neopozivu ostvaku na sve funkcije u SDA-u, i tu ostvaku u pismenoj formi osobno dostavioAliji Izetbegoviću, zbog njegovog favoriziranja Sulejmana Tihića u odnosu na Halida Genjca, za svog nasljednika na čelu SDA.
Ovu situaciju je Alija Izetbegović nerado spominjao i to samo pred svojim najprisnijim prijateljima kako bi se iščidžavali nad Neimralijom kao kontroverznom personom.
Neimarlija je podnio ostavku na mjesto predsjednika Sabora IZ-e i reisu Ceriću „zabio nož u leđa“ zbog afere „Zelena knjiga“ u kojoj su objavljena imena saradnika Udbe. Neimarlija je tražio diferencijaciju među imamima, što je Cerić odbijao učiniti.
Mnogi smatraju da je Neimarlija samo iskoristio aferu „Zelene knjige“ da bi srušio Cerića, ta da bi on sa svojim odabranim krugom ljudi preuzeo potpunu kontrolu nad Islamskom zajednicom, a da mu uopće nije bio nijet i motiv čistka među imami i raskid sa ljudima iz komunističkog režima. Jer, po tome Neimarlija i jeste kontroverzan u svojim ideološkim pogledima.
Taj Neimarlijin krug ljudi ima pežorativni naziv „Socijalistički stroj“, a predvodi ga on sa Enesom Karićem.
‘Tuzlanska halka’
Takodaje i pokušaj svrgavanja Cerića imao za cilj dovođenje Karića za reisa. Karić je i bio Cerićev protivkandidat, ali je brutalno poražen.
U vrijeme tog drugog Cerićevog mandata, Neimarlija se vraća Harisu Silajdžiću. Tako će ispred S za BiH odsjediti jedan mandat u parlamentarnim klupama, odakle je otišao u političku penziju.
Nakon povratka Bakira Izetbegovića na čeloSDA, koji rehabilitira Halida Genjca, Neimarlija će raditi na promoviranju „lika i djela“ Alije Izetbegovića i postati predsjednik fondacije „Alije Izetbegović“. Prije toga ga je isto tako kooptirao Adil Zulfikarpašić kao rukovodioca svog Bonjačkog instituta.
Po isteku drugog Cerićevog mandata „Socijalistički stroj“ je dočekao svoju priliku kad ponovo kandidira Karića za reisul-ulemu. Pošto su uvdjeli da je tadšanji tuzlanski muftija Husein Kavazović favorit, napravili su deal s njim da će Karić povuči svoju kandidaturu u korist njega, a da im on omogući pozicije u Rijasetu.
Zapravo, uklanjanje Cerića i izbor Kavazovića je bila direktiva iz Turske koju je izvršavao rahmetli Hasan Čengić.
Nakon pobjede Kavazović je ispoštovao dogovor i sve ključne pozicije prepustio Neimarlijinom „Socijalističkom stroju“, a Čengića je nagradio funkcijom predsjednika Sabora.
Tako su, kao pripadnici grupacije „Socijalističkog stroja“, Enes Karić i Hilmo Neimarlija, kao penzionirani profesori fakulteta, te Ismet Veladžić i Mustafa Spahić, kao penzionirani profesori medrese, preuzeli potpunu kontrolu nad politikom Rijaseta, a po osnovu dobivanja savjetničkih satusa u kabinetu reisa Kavazovića. A utjecaj na kadrovsku politiku i kontrolu nad službama Rijaseta socijalistički stroj“ je ostvrivao preko Dževada Hodžića, koji sve svoje reference duguje činjeci da je bio i ostao odani pulen Hilme Neimarlije.
Tako da su sve odluke, svaki javni istup, pa čak i hutbe, koje je reis Kavazović govorio, djelo ovog Neimarlijinog kruga ljudi. “Socijalistički stroj“ je zaveo takvu centralizaciju i administrativnu kontrolu službi i službenika, a posebno imama, da je svaki javni nastup, hutba, ili saopčćenje moralo proči kroz njihovu cenzuru, a svaka odluka, ili uredba je morala biti dostavljena njima na uvid prije nego bi bila donesena itd.
Tako da će Kavazović ostati upamćen kao reis koji je imao autokratskiji odnos i vladavinu od komunističkih reisova. Neki njegovi tajni oponenti ga smatraju gorim reisom od njegovog sugrađanina i imenjaka Huseina Mujića, kojeg je Udba dovela na čelo Islamske zajednice.
Ono što „Socijalistički stroj“ nije uspio u potpunosti iskontrolirati jesu vrlo prisni, skoro intimni odnosi reisa Kavzovića i predsjednika SDA Bakira Izetbegivića. Naprosto Izetbegović ni u svojoj stranci nije imao odanijeg funkcionera od Kavazovića.
Možda će baš ovaj propust „Socijalističkog stroja“ dovesti do dramatičnog zapleta u Rijaseta koji se dešava ovih dana.
Prema izvorima bliskim službama Rijaseta, nedavno je Neimarlija posjetio reisa Kavazovića u njegovom kabinetu da bi razgovarali o pripremama za izbor novog reisa. prema navodima je Neimarlija sugerirao Kavazoviću kako je vrijeme da se počne promovirati njegov nasljednik. Kavazović se složio i rekao kako on već promovira tuzlanskog muftiju Vahida Fazlovića, te da je zadovoljan kako ide kampanja. To je naravno šokiralo Neimarliju, jer je odranije postojao nezvaničan dogovor između njih da Grabus bude reis, a da Fazlović bude njegov zamjenik. S tim da bi Grabus bio samo nominalno reis, dok bi Fazlović ima sve poluge moći u svojim rukama.
Iako ovakav obrt u Kavazovićevom odnosu prema Neimarliji dolazi na kraju njegove karijere, on bi mogao imati dramatične posljedice po odnose unutar Islamske zajednice. Pitanje je odakle Kavazoviću kuraž da kaže ‘ne’ neprikosvenom vođi „Socijalističkog stroja“, koji već tri desteljeća drma Islamskom zajednicom. Prvo, vjerovatno je to zajednička procjena Izetbegovića i Kavazovića da bi Fazlović bio odaniji SDA-u, od Grabusa, a potom da je ‘tuzlanska halka’, koju predvodi Kavazović, toliko postala moćna u bošnjačkim krugovima da mogu izlobirati svog kanidata na svaku državnu funkciju, a kamo li na vjersku.
Toga je naravno svjestan „Socijalistički stroj“ kao i sam muftija Grabus. Tako da su dovedeni pred svršen čin i nemaju izbora nego da se povuku. Stoga, ako Fazlović ne bude imao protivkandidata, onda je to razultat velikog poraza „Socijalističkog stroja“ , a ne poraz samog muftije Grabusa.
(TBT, Tim za analitiku)
The post KRAJ ERE ‘SOCIJALISTIČKOG STROJA’: Žestok sukob među frakcijama za mjesto vjerskog poglavara appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
