Piše: Soumaya Ghannoushi, thebosniatimes.ba
Američki predsjednik Donald Trump zaratio je sa svakim. I na kraju se okomio čak i na Papu.
Ne metaforički, niti tiho, već javno, drsko i gotovo sa zadovoljstvom. Aktualni američki predsjednik okrenuo riga vatru ne samo na rivale i saveznike, već i na duhovnog vođu preko milijardu katolika.
Papa Lav XIV, figura moralnog autoriteta, suzdržanosti i kontinuiteta, postao je u Trumpovom svijetu samo još jedan protivnik kojeg treba ismijavati, omalovažavati i napadati.
Trump ga je odbacio kao “slabog po pitanju kriminala i užasnog za vanjsku politiku”, svodeći moralni autoritet na političku karikaturu.
Ni svjetovna moć ni duhovni autoritet nisu pošteđene. To, više od svega, otkriva o čemu se radi u ovom vođstvu.
On udara u svim smjerovima poput čovjeka koji se vrti s napunjenim oružjem, pucajući nasumce dok sam sukob ne postane poenta. Saveznici, neprijatelji, rivali i partneri. Bez razlike, bez ograničenja.
Papa nije izuzetak. On je samo još jedna meta.
Od samog početka, Trumpovo vođstvo bilo je neprekinuti lanac sukoba, prijetnji i spektakla. Trgovinski ratovi sa saveznicima, tarife nametnute prijateljima i uvrede kao diplomatija.
Prijetio je da će Kanadu pretvoriti u 51. državu. Ležerno je govorio o zauzimanju Panamskog kanala. Ponudio je kupovinu ili osvajanje Grenlanda kao da je suverenitet stavka na bilansu stanja.
On ne osporava norme. On ih trivijalizira.
Čak i groteskno postaje pozorište. Otmica šefa države Venecuele, izvučenog iz kreveta pored supruge, inscenirana je kao televizijski reality, a ne prikrivena akcija. Predstava, a ne skandal.
Kuba je bila uhvaćena za gušu. “Prihvatit ću to”, rekao je, jer su u njegovom svijetu nacije akvizicije.
Isti obrazac
Uslijedio je 12-dnevni napad na Iran. Pokrenut je u sjeni pregovora. Razgovori, koji su se održali u Muscatu, bili su signali napretka. Zatim su došle bombe.
Kasnije se isti obrazac ponovio: dijalog je služio kao pokriće, a diplomatija kao kamuflaža. Rat je bio interpunkcija.
Kroz sve to prolazilo je jedno uvjerenje: vlast, jednom kada se preuzme, ne odgovara zakonu, moralu, pa čak ni koherentnosti.
Trump je ponovo pokrenuo genocid nad Palestincim, finansirao devastaciju i obećao da će Gazu pretvoriti u Rivijeru. Fraza je bila toliko odvojena od stvarnosti da je bila izvan groteskne. Tretirao je ruševine kao imovinu na plaži, a uništenje kao razvoj.
Ovo je trumpizam. Nasilje opisano jezikom nekretnina.
Sukob s Papom otkriva nešto dublje. Ovo nije politika, ovo je sukob moralnih univerzuma.
Trump tvrdi da brani kršćanstvo, da ga utjelovljuje i da štiti njegovo mjesto u američkom identitetu. Pa ipak, Bijela kuća nije postala mjesto bogosluženja, već pozornica za šarlatane koji se predstavljaju kao Božji ljudi.
Okupili su se raširenih ruku, prizivajući Boga između bljeskova kamera, moleći se nad njim, hvaleći ga i uzdižući ga. Zatim se, neizbježno, uzdigao i sam.
Trump se pojavio u bijeloj odjeći, sa sjajnom rukom, predstavljen kao iscjelitelj i spasitelj, nešto opasno blizu Kristu. Ovo nije bila metafora, bilo je doslovno i namjerno.
Moć, kada se ne kontrolira, ne staje na ekspanziji. Ona mitologizira samu sebe.
I upravo se tu sudara s Papom.
Papina poruka
Papin stav je bio nedvosmislen. Ne bi posvetio rat, blagoslovio uništenje ili sveo vjeru na politički instrument. “Ne mislim da je poruka Evanđelja namijenjena zloupotrebi na način na koji to neki ljudi rade.”
I tiše je rekao: „Neko mora ustati i reći da postoji bolji način.“ Ovo nije marginalna figura koju napada. Papa Lav XIV nije samo moralni autoritet, on je autoritet kojem se široko vjeruje.
U Sjedinjenim Državama, on uživa 69 posto podrške među republikancima i 75 posto među demokratama. Njegova podrška prelazi političke i ideološke granice.
Globalno, on se ubraja među najpoštovanije žive ličnosti. Ovo nije slab protivnik.
Ovaj prvi američki papa je ličnost kojoj se više vjeruje nego Trumpu u njegovoj vlastitoj zemlji.
Papin stav je ukorijenjen u posebnoj struji unutar Crkve. Evanđelje oblikovano u Latinskoj Americi. Evanđelje oslobođenja.
Ovo je naslijeđe pape Franje i Teologije oslobođenja, koja Crkvu stavlja uz bok siromašnih, potlačenih i obespravljenih. To je direktna suprotnost Trumpu.
Nasuprot tome, kršćanstvo koje podržava Trumpa oblikovano je evanđeoskim strujama i kršćanskim cionizmom. Ovo nije samo vjerovanje, to je politička teologija. Ono geopolitiku čita kroz proročanstvo, tretira širenje kao božanski mandat i spaja Sveto pismo s moći.
U ovom svjetonazoru, rat se može posvetiti, nasilje postaje sudbina, a moć postaje dokaz.
Bog postaje podrška.
A pravi vjernik nije onaj koji govori istinu, već onaj koji pobjeđuje.
A onda je tu i JD Vance, katolik, koji šuti dok Trump vrijeđa Papu.
To vam sve govori o njegovoj hrabrosti.
Vance se redstavlja da je kao lav. U praksi se ponaša kao patka. Drži predavanja Papi o nemiješanju, a ipak leti u Budimpeštu da stane uz mađarskog premijera Viktora Orbana, u iluziji da ga može spasiti. To ništa nije promijenilo.
Orban je izgubio. Nakon 16 godina na vlasti, bio je pometen. Njegova stranka se urušila na oko 38 posto glasova. Broj njegovih mjesta je smanjen za više od polovine.
Ubjedljiv poraz.
Ispit liderstva
Zatim je došao Islamabad. Pregovori su bili test liderstva.
Vance je obavio desetak poziva Trumpu u 21 sat, konsultirajući ga o svakom detalju. Također je bilo prijavljenih poziva Benjaminu Netanyahuu. Bio je to potpuni neuspjeh. Glumi vođu, ali se ponaša kao podređeni.
Javnost to vidi. Ankete pokazuju da je Vanceova popularnost pala za 21 posto od početka mandata 2025. godine. U poređenju s drugim potpredsjednicima u ovoj fazi, on ima najgoru ocjenu, na minus 18.
On se poziva na vjeru i izvodi uvjerenje. Ono što se pojavljuje je oportunizam, a ne liderstvo. Ne moralni glas, već projekcija istog. On odražava administraciju kojoj služi. Onu koja koristi vjeru, ali je ne utjelovljuje.
Trump nastoji utjeloviti sveto, poput srednjovjekovnog cara, sjene Boga na zemlji, izvan ograničenja i odgovornosti. Dakle, postavlja se pitanje: je li on Krist ili Antikrist? Ne u teološkom smislu, već u političkom.
Figura kovana u obmani, nepravdi, spektaklu i sili, gdje pobjeda zamjenjuje istinu, a moć moral. Vođa više nije sluga države. On postaje njeno utjelovljenje.
On nije odgovoran, on je pomazan. Nije ograničen, on je posvećen.
Netanyahu: Izuzetak
U tom trenutku, moć više ne prepoznaje rivale. Vidi samo neprijatelje i prepreke koje treba ukloniti. Borio se protiv svih. Nikoga nije poštedio.
Pa ipak, uprkos svim svojim bitkama, postoji jedan čovjek protiv kojeg se ne bori. Jedan čovjek kojeg ne može ismijavati.
Izraelski premijer, Benjamin Netanyahu, čovjek kojeg naziva “Bibi”. On se ne bori protiv njega. On se bori za njega.
Trump i Netanyahu dijele svjetonazor oblikovan potčinjavanjem i osvajanjem, gdje se moral tretira kao neugodnost.
Od Gaze do Minaba, djeca se ubijaju za njega.
Ovdje se obrazac mijenja. Nema ismijavanja, nema spektakla, nema prijetnje, samo slaganje.
Ponekad čak i poštovanje. I morate se pitati zašto.
Čovjek koji maltretira sve ovdje pokazuje suzdržanost. Čovjek koji ponižava i saveznike i protivnike podjednako tretira Netanyahua kao ravnopravnog, a ponekad mu se i pokorava. On stoji dok “Bibi” sjedi. Držanje se mijenja. Hijerarhija se okreće.
Zašto?
To nije samo slaganje. Da, oni dijele svjetonazor oblikovan podjarmljivanjem i osvajanjem, gdje se moral tretira kao neugodnost. Ali ovo se doima kao nešto više, nešto skriveno, nešto mračnije.
Povodac. Nevidljiva omča.
Odgovor, neki bi rekli, leži zakopan u dosijeima Jeffreyja Epsteina.
(TBT, MEE)
The post NIJE KRIST, NEGO ANTIKRIST Ghannoushi: Trumpovo ismijavanje Pape otkriva sukob moralnih univerzuma appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
