LEGENDA Arsenala Tony Adams u listopadu će napuniti 60 godina, no umjesto velike proslave s bivšim suigračima i prijateljima, odlučio se za intimnu večeru s desetak ljudi koji su mu pomogli na putu oporavka od alkoholizma. Ova godina za njega ima dvostruko značenje: osim 60. rođendana, 16. kolovoza slavi i 30 godina trijeznosti.
Prošla su tri desetljeća otkako je javno priznao da je alkoholičar, nakon 44-dnevnog pijanstva koje je uslijedilo nakon ispadanja Engleske s Eura 1996. Bilo je to ljeto kada je počeo vraćati život u svoje ruke. Adams bez zadrške govori o pustoši koju je ovisnost ostavila na njegovu tijelu i životu, pa o svojoj obljetnici govori bez uljepšavanja. “Stvarno sam ponosan što se 30 godina nisam pomokrio u krevet. Nevjerojatno sam ponosan”, kaže on.
Adams, kapetan Arsenala pod Georgeom Grahamom i Arsèneom Wengerom te kapetan Engleske na Euru 96., obljetnicu je obilježio i novom knjigom “1996.”, koja slavi oporavak. Knjigu je napisao uz pomoć dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Iana Ridleyja, koji je prvi dokumentirao njegove borbe u kultnoj autobiografiji “Addicted”.
Nove prijetnje u modernom sportu
Kada govori o ovisnosti u današnjem sportu, Adams je svjestan da su se vremena promijenila. Kroz rad svoje klinike Sporting Chance i mreže podrške Six, koje pomažu sportašima s mentalnim problemima i ovisnostima, uočava nove trendove. Iako alkoholizam i dalje postoji, krajolikom ovisnosti sada dominiraju lijekovi protiv bolova na recept i kockanje.
“U Tigeru Woodsu vidim ovisnika”
Na pitanje što vidi kada pogleda sportsku ikonu poput Tigera Woodsa, čije su prometne nesreće često povezane s upotrebom lijekova protiv kroničnih bolova, Adams odgovara izravno. “Vidim ovisnika, da budem potpuno iskren. I ako želi doći u moju kliniku, ima mjesta. Ako se želi promijeniti, napraviti zaokret… No, ugađamo li mu? Mislim da mu ljudi polako počinju govoriti: ‘Gle, imaš problem’.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Adams povlači paralelu sa svojom prošlošću. “Potrebno je više takvih ljudi. Ja sam izbjegavao sve koji su mi pokušavali ukazati na problem. Ljudi poput Leeja Dixona pitali bi me što radim, a ja bih pomislio kako su čudni. Jednostavno ignoriraš ljude ili ih se riješiš jer se ne želiš suočiti sa samim sobom. On se ne želi pogledati u ogledalo.”
Obiteljsko naslijeđe i sinov oporavak
Adamsovi problemi, kaže, djelomično su nasljedni. U novoj knjizi otkriva da je i njegov sin iz prvog braka, Oliver, također postao ovisnik o alkoholu, a sada je i on u oporavku. “Moj djed je bio teški pijanac, ljutit čovjek. Otišao bi u pub, vratio se kući, a na stolu bi držao hrpu ključeva. Da ste krivu riječ rekli, završili bi vam u licu.”
“Kao dijete sam se povlačio u sebe, imao sam napade panike u školi. Nisam mogao doći kući i reći tati za to. On je s 12 godina već radio na dokovima. Rekao bi mi: ‘O čemu ti pričaš, sine? Nađi posao, živi pravi život.’ Ne krivim ih, tako su odgojeni. Dobivao sam pogrešne poruke, da moram očvrsnuti i sve potiskivati. Nogomet mi je služio upravo za to”, priča legenda Arsenala sa 669 utakmica za klub.
“Kada sam gledao sina kako se samouništava 10 ili 12 godina, to je bila jedna od najmučnijih stvari koje sam ikad doživio. Prije nekoliko godina došao je k meni i rekao: ‘Tata, sjeban sam. Gotov sam.’ Odveo sam ga na sastanak, upoznao sa sponzorom i on je to prihvatio. U srpnju će biti tri godine kako je čist. Preselio se u Portugal i svake subote vodi sastanak Anonimnih alkoholičara na plaži. Divno je to vidjeti.”
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Preuzeto sa: www.index.hr
