Piše: Ghada Karmi, thebosniatimes.ba
Dok se rat SAD-a i Izraela protiv Irana nastavlja bez konačnog rješenja, može li iko još uvijek sumnjati da država Izrael čini svijet manje sigurnim?
Žestoki rat SAD-a i Izraela protiv Irana traje šest sedmica, sijući smrt i uništenje njegovim liderima i građanima. Uprkos dvonedeljnom primirju koje je nedavno objavljeno, skoro 2000 Iranaca je već ubijeno, 20.000 je ranjeno, a preko 3 miliona raseljeno.
Izrael je ubio desetine iranskih zvaničnika i iranskih lidera – među kojima su najistaknutiji vrhovni vođa Ali Khamanei, iskusni šef sigurnosti Ali Laridžani i šef obavještajne službe Esmail Khatib.
Hiljade iranskih meta su pogođene, među njima, i najneodgovornije, iranska nuklearna elektrana. Posebno nečuven napad 8. marta bio je usmjeren na teheranska skladišta nafte, prekrivši grad gustim oblacima otrovnog dima. Šteta po okoliš od ovog čina je neprocjenjiva za ljude sada i u dalekoj budućnosti. Teheranovo tlo je otrovano, a zalihe vode kontaminirane, ko zna koliko dugo?
Kao što se lahko moglo predvidjeti, Iran je 2. marta pribjegao zatvaranju Hormuškog moreuza za brodove. Posljedično, to je podiglo globalnu cijenu nafte, gnojiva i drugih esencijalnih roba. Iranski odmazdni napadi na energetsku infrastrukturu susjednih zaljevskih država samo su pogoršali ove efekte, pri čemu se nafta u jednom trenutku trgovala po cijeni od 110 dolara po barelu, a neki prognostičari predviđaju katastrofalan budući rast na 200 dolara po barelu.
Izrael je 18. marta bombardirao iransko plinsko polje Južni Pars, najveće na svijetu, koje dijeli s Katarom. Iran je uzvratio napadom na katarsko vitalno postrojenje za ukapljeni plin, čija će popravka trajati godinama, te na energetsku infrastrukturu UAE i Saudijske Arabije. To je izazvalo predsjednika Trumpa da zaprijeti uništenjem cijelog plinskog polja Južni Pars.
Uprkos trenutnom prekidu vatre, zna se kako će se iranski rat završiti, ali on ima potencijal da ošteti ili čak uništi globalnu ekonomiju, izazove nuklearni rat ako Iran odbije da se preda napadačkim silama i dovede do značajnih političkih prestrojavanja na Bliskom istoku i šire, što bi moglo biti nepovratno. Nedavni sastanak ministara vanjskih poslova Pakistana, Turske, Saudijske Arabije i Egipta na kojem se raspravljalo o Iranu može poslužiti kao rani pokazatelj ovog trenda.
U oluji događaja od početka rata 28. februara, štetna uloga Izraela u dovođenju svijeta do ove tačke ne bi trebala proći nezapaženo. Prema vlastitom priznanju, izraelski premijer je 40 godina planirao uništenje Irana. Za Izrael, položaj Irana kao snažne, nezavisne države sa drevnom civilizacijom, ponosnim naslijeđem i visokoobrazovanim stanovništvom, otpornim na zapadnu dominaciju, je nepodnošljiv.
Iran predstavlja posljednju prepreku izraelskoj ambiciji ka potpunoj hegemoniji na Bliskom istoku, koju trenutno nameće uništavanjem Libana, izgladnjivanjem naroda Gaze do istrebljenja i etničkim čišćenjem Zapadne obale od njenog palestinskog stanovništva.
Uvijek je trebalo biti jasno da će Izrael iskoristiti svaku priliku da napadne Iran. Šef američke antiterorističke službe, Joe Kent, koji je nedavno dao ostavku u znak protesta zbog američkog učešća u iranskom ratu, otkrio je tajnu u svom pismu predsjedniku Trumpu. “Iran nije predstavljao neposrednu prijetnju”, napisao je. Rat je počeo “zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog američkog lobija”.
Gledajući listu regionalnih katastrofa od stvaranja Izraela, da li iko ozbiljno vjeruje da bi se išta od toga dogodilo da Izrael nije postojao? Ili sumnjate u to koliko bi drugačije – i bolje – Bliski istok mogao proći da Izrael nije bio instaliran usred njega?
Od svog osnivanja 1948. godine, ova vještački stvorena kolonija doseljenika ostavila je za sobom trag uništenja. Palestinski starosjedioci, koji i dalje snose najveći teret osnivanja Izraela, transformirani su iz naseljenih zajednica koje mirno žive u svojoj domovini u izbjeglice, prognanike ili mete okupacije. Oni su također trenutno žrtve genocida i etničkog čišćenja, i do danas njihova teška situacija ostaje neriješena.
Zbog postojanja Izraela, između 1948. i 2006. godine izbilo je pet arapsko-izraelskih ratova, a svi su bili štetni i skupi. Bogati resursi arapskog svijeta, koji su trebali ići u arapski društveni i ekonomski razvoj nakon dekolonizacije, umjesto toga su preusmjereni na vojne troškove za odbranu od izraelskog ratobornog djelovanja.
Konstantno miješanje Zapada u zaštitu Izraela posijalo je podjele među arapskim državama, što je često rezultiralo međusobnom borbom umjesto protiv Izraela.
Generacije mladih Arapa odgajane su na abnormalnomambijentu ratobornosti i rata s Izraelom, podstičući fundamentalizam i radikalizaciju među njima. Izraelska namjerna rana politika okruživanja arapskog svijeta sklapanjem saveza s neprijateljskim regionalnim nearapskim, nemuslimanskim državama dodatno je usporila arapski razvoj i proširila se na druge zemlje.
Jednostavno rečeno, prisustvo Izraela nije donijelo nikakvu zamislivu korist arapskom svijetu, već je umjesto toga usporilo njegov napredak.
Pomoglo je u održavanju arapske zavisnosti od Zapada i, djelujući kao lokalni agent imperijalizma, spriječilo je napredak ka arapskoj emancipaciji od njega.
Ipak, Izrael nije lojalni klijent Zapada. Izdao je svog najvećeg pokrovitelja, SAD, najspektakularnije u Lavonovoj aferi 1954. godine, napadu na USS Liberty 1967. godine i slučaju špijuniranja Jonathana Pollarda u ime Izraela. Od početka svog postojanja, Izrael je uvijek slijedio vlastitu agendu, uprkos velikodušnoj podršci Zapada, i sada je neizbježno doveo svijet do ruba propasti.
S obzirom na ovu tešku situaciju, nije li vrijeme da zapadni podržavaoci Izraela izvuku očigledan zaključak i priznaju da je stvaranje Izraela bila opasna greška?
Previše je toga na kocki da bi se ušutkalo propagandnom linijom o “pravu Izraela na postojanje” koja se redovno koristi za gašenje takvih legitimnih debata.
Moramo se suočiti s činjenicom da je Zapad stvorio državu koja nije sposobna ni za reformu ni za suživot. Nikakvi napori za prilagođavanje i regionalnu normalizaciju nisu uspjeli transformirati Izrael iz supremacističkog etno-religijskog entiteta u prijateljski, miroljubiv dio Bliskog istoka.
Godine 1948. bila je potrebna koalicija zapadnih vlada da stvori Izrael, a bit će potrebna ni manje ni više nego globalna koalicija da ga uništi. To sada mora biti hitan zadatak svih miroljubivih vlada i naroda prije nego što se prolije još krvi.
Neće biti lahko. Izbacivanje konvencionalne ideje o Izraelu kao utočištu za Jevreje, putu ka iskupljenju za antisemitske Evropljane i lokalnom agentu za zapadne interese iz srca i umova Zapada je monumentalan zadatak.
Ali se mora pokušati.
(TBT, TNA)
The post KAMENO DOBA CIONIZMA Karmi: Nema mira na Bliskom istoku dok se izraelska država ne raspadne appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
