Prošle su 34 godine od osnivanja Hrvatskog vijeća obrane. Ovaj tekst o Mladenu Naletiliću Tuti i njegovim ljudima objavio je Express 2019. godine
Penzionisani general Slobodan Praljak preminuo je 29. novembra 2017. godine u bolnici u Holandiji nakon što je popio otrov u sudnici u Hagu nakon potvrđene kazne od 20 godina zatvora za ratne zločine.
Žalbeno vijeće MKSJ-a u Hagu izreklo je žalbenu presudu u slučaju šestorke iz Bosne i Hercegovine. Nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo Praljku prvostepenu kaznu od 20 godina zatvora, on im je poručio: “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj boce. Kasnije se ispostavilo da je riječ o cijanidu, a istraga holandskih vlasti završila je razočaravajućim priznanjem da nemaju pojma kako je Praljak donio otrov u sudnicu.
Time je zaokružena jedna stranica povijesti Hrvatskog vijeća obrane. Sigurnosna komponenta Hrvatske zajednice Herceg-Bosna bila je odgovorna za vojsku i policiju i na čelu glavnog osoblja jedno vrijeme bio je i pok. Praljak.
Praljak je bio trajno stigmatiziran u medijima rušenjem Starog mostai njegove teatralne geste u sudnici, zbog kojih su ga željeli spriječiti da postavlja pitanja svjedocima (a bio je sklon teatralnim gestovima i u ratu), svakako nisu pomogli učvršćivanju njegove pozicije u procesu. Drugovi su svjedočili da je jednom napustio svoj privremeni štab u Prozoru, popeo se na tenk sa kalašnjikovom u rukama i pozvao vojsku da ga slijedi.
Jesu, ubili su
360°
Te zločine je počinio neko ‘naše’, u ‘naše’ ime!
Njegova ratna epizoda u Hercegovini iznenada je okončana, dokumenti obavještajne službe opisuju kako ga je otjerao “ratovnik” Mladen Naletilić Tuta iz Širokabrija, a Praljak je, prema jednom izvještaju, znao i “kakvog je okusa tutina cijev”. To je potvrđeno i izvještajem Hrvatskog izvještajnog servisa (HIS) iz 1993. godine u kojem se navodi da je Praljak otišao zbog pritiska Mladena Naletilića Tute. Uprkos svemu tome, Praljak je 2002. godine bio svjedok odbrane u procesu protiv Naletilić pred Haškim sudom.
Prema jednom (i vrlo uvjerljivom) tumačenju, upravo je ovo svjedočenje koštalo Praljka. Novinari iz Holandije javili su 2002. da je Praljak na suđenju Tuti, između ostalog, izjavio da se Hrvatska vojska nikada nije borila u BiH, da Mladen Naletilić nije imao zapovjedna ovlaštenja i da je lično postao načelnik. HVO unatoč naredbama Franje Tuđmana i Gojka Šušeka, tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske.
I HVO, kada je osnovan 8. aprila 1992. godine mnogo je obećao civilima Hercegovine, bilo koje nacionalnosti. Svi će željno primijetiti da su Bošnjaci sudjelovali u HVO-u na samim počecima, ali je bilo gotovo nemoguće odmaknuti se od utjecaja politike iz Zagreba.
A Praljak se pred vijećem zakleo da jesu hrvatske trupe u BiH djelovala potpuno autonomno, bez ikakve političke, organizacijske i finansijske podrške HDZ-a. Ali Praljak očito nije znao, ili nije htio znati, da je haško tužilaštvo odavno posjedovalo dokumentaciju koja dokazuje upravo suprotno: da je HVO u Hercegovini ogranak Hrvatske vojskeda je upravo Gojko Šušak odabrao Praljka, kao čovjeka od povjerenja, za borbu u Hercegovini.
Hvala Bogu!
360°
Sad će pijani Švabo vidjeti koje su izvorne ljepotice Hrvatske
Mladen Naletilić Tuta, pravi gospodar rata u Hercegovini, smatrao je da u Hercegovini moraju komandovati lokalni ljudi, a ne kadrovi poslani iz Zagreba. I razmišljao je o Praljki nesposoban. Dramatični izvještaj HIS-a iz 1993. godine potvrđuje da je Praljak izbačen iz HVO-a nakon akcije u kojoj je ubijen veliki broj pripadnika Tutinog zarobljeničkog bataljona. Za smrt tih ljudi Naletilić je okrivio Praljka, tvrdeći da su od Praljkovih ljudi dobili pogrešne informacije o muslimanskim položajima. Tuta je u konvoju vojnih terenaca odjurio u Posušje, ušao u Praljkov ured i naredio tadašnjem načelniku Glavnog stožera HVO-a da odmah je otišao iz Hercegovine.
Obavještajne službe snimile su Tutu kako viče: “Ako ne nestaneš, ubiću te, Titina stoka!”.
Prema jednoj verziji, cijev pištolja je držao Praljkovu sljepoočnicu, a prema drugoj ju je gurnuo u usta. Praljak je o svemu jasno obavijestio Šuška, a Šušak je obećao da hoće izgladiti stvari. Ali Šušak nije mogao da smiri Tutua. Hercegovina je tada bila na rubu međusobnog rata između dvije hrvatske frakcije, Zarobljeničke bojne i Praljkovih ljudi! Stoga je u Glavnom stožeru u Zagrebu imenovan novi načelnik HVO-a. Praljak je formalno smijenjen 8. novembra 1993. godine, dan prije rušenja Starog mosta u Mostaru. Naletilić je nastavio pričati Šušku da se u Hercegovini uglavnom oslanja na “sedam sekretara SKOJ-a”, odnosno na stare komunističke kadrove i udbaše.
1994. su se definitivno posvađali i prekinuli svaku komunikaciju. Naletilić je smijenjen čim se usprotivio Washingtonsko primirjete optužio Šuška i Tuđmana za državnu izdaju. Godinama nije praštao Praljku, i dalje ga nazivajući “Titinom stokom”, opisujući ga kao političkog konvertita i ratnog profitera koji prodaje cigarete. Ali Hag ih je napravio saveznicima. Naletilić je optužen za etničko čišćenje muslimanskih civila na području Hercegovine, dok je istraga protiv Praljka prvi put pokrenuta 2001. godine za masakr u Stupnom Dolu. Tih godina se znalo da Praljkova sudbina u Hagu zavisi od Naletilićeve odbrane.
Ako haške sudije vjeruju da je HVO zaista postupio kao nezavisna vojskadefinicija međunarodnog sukoba u Bosni i Hercegovini bila bi izbrisana iz sadašnjih i budućih optužnica, a sve inkriminacije koje proizilaze iz teških kršenja međunarodnog ratnog prava bile bi pobijene. Jasno je da je Praljak, bojeći se za sebe, negirao postojanje bilo kakve veze između hercegovačkih jedinica HVO-a i Zagreba. Ali tih godina je već bilo jasno da jeste takvu strategiju (a to je preuzela i Naletilićeva odbrana), potpuno promašen.
Pobuna
360°
“Bahati i ponosni” Nijemci zabranili mise za Praljka
Nije imalo smisla osporiti hrvatsku umiješanost u rat u BiH, on je svu dokumentaciju već objavio u svojim memoarima Janko Bobetko (objavio gotovo sve naredbe o kretanju HV-a preko teritorije BiH), a potvrđeno je i u prethodnim haškim procesima.
Zato su pravni stručnjaci, među kojima su bili i advokati sa nekih drugih haških procesa, tih dana jasno poručili i izvijestili novinare: Praljkov iskaz u procesu protiv Tute bio je ne samo uzaludan, već i fatalan!
Braneći Tutua, Praljak se zakopao, tvrdili su pravni stručnjaci, navodeći tada da sam sebi znatno otežava okolnosti za eventualni krivični progon.i ocjene do (U Stupnom Dolu prije 24 godine ubijeno je 38 civila, među njima 17 žena i petero djece. Najmlađa je bila dvoipogodišnja Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnji Indira Žutić i Enis Likić). Žalbeno vijeće je sada zaključilo da Praljkova odgovornost za zločine počinjene u Stupnom Dolu 23. novembra 1993. godine nije dokazana, ali i dodalo da Praljak nije dokazao da nije odgovoran za planiranje i izvođenje. zločina u Varešu (ubijeno sedam civila, među kojima i žena stara 80 godina, zlostavljano je 300 muškaraca u logoru, zlostavljane su, silovane i žene koje su ostale nezaštićene sa djecom. Opljačkane kuće Bošnjaka iz Vara).
Nakon svjedočenja u “slučaj Naletilić”, čulo se prije skoro dvije decenije, Praljak će vrlo teško izbjeći proces u Hagu za zločine u općini Vareš. Istom prilikom Praljku su predočeni i transkripti razgovora s Franjom Tuđmanom. Iz njih se jasno vidjelo da je u dogovoru s vrhom preuzeo dužnost načelnika Glavnog stožera HVO-a. Praljak nije negirao njihovu autentičnost, ali je ustvrdio da ne dokazuju da je dobio od Tuđmana i Šušeka uputstva za vojna dejstva u Bosni i Hercegovini. Jasno, sudsko vijeće mu ni tada nije vjerovalo, a ti transkripti bi godinama kasnije doveli do traumatičnog finala u haškoj sudnici.
