Kako je Fabregas stvorio najboljeg Baturinu kojeg smo ikad gledali

MARTIN BATURINA (23) igra fantastičan nogomet u Comu. To samo po sebi nije iznenađenje s obzirom na razinu talenta koju posjeduje i koju hrvatska javnost poznaje već godinama, ali je daleko od toga da je takav razvoj bio potpuno izvjestan. Pogotovo kad se uzme u obzir to kao kakav je igrač, s kojim problemima, prošlog ljeta napustio Dinamo u transferu od gotovo 20 milijuna eura.

Na kraju svog boravka na Maksimiru, Baturina je bio potpuno profiliran kao klasična, staromodna “desetka”. Bio je poznat kao igrač elitne kvalitete na lopti, sposoban rješavati situacije kroz dribling i viziju na lopti. U tim segmentima već je tada pripadao visokoj europskoj razini. Kao i kod mnogih desetki, problem je bio u ostatku njegove igre. 

Kroz posljednje dvije sezone u Dinamu često je imao problema s dosljednošću, intenzitetom i konkretnim učinkom u SHNL-u. Njegova igra bez lopte bila je ispod razine koju zahtijeva moderni nogomet, što se posebno vidjelo u fazi visokog pritiska.

Dinamo kroz veći dio tog razdoblja nije uspijevao igrati kvalitetan presing, čak ni u SHNL-u, koji nije intenzivna liga po europskim standardima, a Baturina je bio jedan od glavnih igrača koji u tom segmentu nije mogao ispratiti zahtjeve.

Takvi nedostaci u SHNL-u su mogli proći, pogotovo u Dinamu koji dominira upravo zbog vrhunskih tehničara. Baturina je bio jedan od glavnih izvora kreativnosti i igrač oko kojeg se gradila napadačka igra, što mu je davalo prostor da potezima kompenzira ono što ne daje bez lopte. 

Prijelaz u jaču ligu s takvom igrom otvarao je drugačiji kontekst te legitimno pitanje – hoće li klubovi biti voljni prihvatiti te iste nedostatke u jačoj konkurenciji gdje neće moći na istoj razini dominirati samo kroz poteze s loptom?

U najvećim ligama, takav profil igrača mora nuditi više od same kvalitete s loptom. Intenzitet igre, tranzicija i sve veća zastupljenost igre čovjek na čovjeka po cijelom terenu zahtijevaju fizičku spremu, disciplinu i konstantan doprinos u obje faze.

Najbolji primjer pozitivnog iskoraka u tom kontekstu je Baturinin bivši suigrač Petar Sučić, koji ima manju tehničku klasu od Baturine, ali zbog svoje fizičke moći i mentaliteta bilo je jasno zašto ga želi prvak Italije i kako će se vrlo brzo prilagoditi na višu razinu nogometa.

S druge strane, ekipe koje ulažu 20 ili više milijuna eura u igrača često ne traže nekoga koga će morati dugo čekati i koga će morati skrivati u određenim fazama igre, već igrača koji može funkcionirati unutar sustava bez da ga narušava.

Zbog toga su sumnje oko Baturininog novog kluba bile potpuno opravdane. Talent nikad nije bio upitan, ali njegova sposobnost da prenese taj talent na višu razinu u okruženju koje traži više bila je otvoreno pitanje na kojemu su mnogi veliki talenti pali. Takvim sumnjama nije pomoglo ni to što je u zadnjoj sezoni u Dinamu imao velike oscilacije u formi za igrača njegove reputacije.

U tom kontekstu, Como se pokazao kao najbolji mogući izbor. To je klub u rastu s fantastičnim projektom i odličnim trenerom koji sve radi u skladu s dugoročnom vizijom kluba. Serie A kvalitetna je liga, ali sigurno nije najintenzivnija na svijetu, što je za igrača poput Baturine bio logičan korak između problema iz SHNL-a i najviše razine. 

Baturina je igrao zabrinjavajuće malo u prvom dijelu sezone, upravo zbog svojih problema. U 2025. godini, upisao je samo 255 prvenstvenih minuta za Como, što nisu ni tri pune utakmice. Nije pomoglo ni to što mu je direktna konkurencija bio Nico Paz, mladi Argentinac koji je tad igrao na nevjerojatnoj razini.  

Tu se fokus Coma na dugoročnu viziju pokazao ključnim. Cesc Fabregas je i u “najgorim” trenucima isticao da nema problema s njegovom kvalitetom, nego da je riječ o procesu prilagodbe koji se treba proći.

Takav kontinuitet povjerenja dao je prostor za razvoj koji mnogi klubovi takve razine ne bi dopustili, a to povjerenje potvrdili su kad su odbili unosnu ponudu Leedsa u zimskom prijelaznom roku, koja je bila primamljiva za igrača koji je imao minimalnu minutažu.

Otkako smo ušli u 2026. godinu, Baturina je počeo pokazivati razinu igre koja opravdava silno povjerenje talijanskog kluba. Njegova kvaliteta na lopti ostala je ista, ali se počeo vidjeti napredak u segmentima koji su ranije bili problematični. Aktivniji je bez lopte, bolje prati ritam utakmice i više je uključen u cijeli sustav. 

Fabregas ga koristi na više pozicija u zadnjoj trećini, ali uz sličnu ulogu gdje god da igra. Ima slobodu u kretnjama kakvu je imao i prije te trenera koji to želi i zna uklopiti, dok Martin isporučuje u svim fazama igre. To je razlika koja pokazuje najveći iskorak u njegovoj igri jer je postao igrač koji unutar takvog sustava može raditi razliku.

Važno je naglasiti da Baturina nije morao drastično mijenjati ono u čemu je najbolji. Njegova kreativnost i potez u igri i dalje su temelj svega dobrog što radi. Ono što se promijenilo jest razina ostalih aspekata igre koji su ga ranije ograničavali. Podizanjem fizičke i mentalne razine njegov talent može dolaziti do izražaja na puno većim razinama jer se ne kosi sa zahtjevima sustava.

Takav iskorak ne smije ostati podcijenjen jer je primjer savršenog razvoja. Prije svega iz perspektive kluba i trenera, koji su prepoznali talent i uložili novac unatoč tome što su znali da je potrebno vrijeme, a najviše iz perspektive Baturine, koji je na vrijeme prevladao sve kronične mane koje su kočile njegov razvoj te koje su uništile mnoge slične talente.

Dokazao je da su mentalitet i intenzitet jedine kočnice njegovog razvoja, a ovakvim brzim napretkom pokazao je da, ako nastavi ovom putanjom, ima još puno većih razina koje može dostići u dresu kluba i reprezentacije. A to će, kao i ovaj napredak, ovisiti samo o njemu.