Digitalna tama: to je stvarnost za milijune ljudi u Iranu 2026. godine. Dok zemlja ulazi u još jedan višetjedni prekid komunikacija, nema naznaka da će se ograničenja uskoro ublažiti. Prema podacima NetBlocksa, povezanost s globalnim internetom pala je na otprilike jedan posto uobičajene razine.
Od potpunih gašenja interneta do uvođenja takozvanih “bijelih lista” s isključivo državno odobrenim aplikacijama, potreba za alatima koji mogu vratiti povezanost nikada nije bila veća.
Međutim kako piše techradar, tradicionalne metode za zaobilaženje cenzure, poput VPN usluga, postaju beskorisne pod tako strogim ograničenjima. S druge strane, satelitske usluge poput Starlinka predstavljaju vlastite sigurnosne rizike i logističke prepreke.
Kao odgovor na ovu krizu, dvije skupine za digitalna prava pozivaju tehnologe i zakonodavce da daju prioritet novoj tehnologiji koja bi mogla u potpunosti zaobići državne pristupne točke: satelitskoj vezi Direct-to-Cell (D2C).
Ograničenja tradicionalne tehnologije za zaobilaženje cenzure
Iako se VPN-ovi često koriste za zaobilaženje blokada pojedinih web stranica diljem svijeta, njihov je utjecaj u Iranu ozbiljno ograničen zbog masovnog prekida infrastrukture i strogog sustava “bijelih lista” dopuštenih aplikacija.
Umjesto toga, neki su se okrenuli Starlinku kako bi održali vezu s globalnom mrežom. To je potaknulo tajne napore za podršku povezivosti, a France24 izvještava da globalna mreža aktivista krijumčari terminale u zemlju.
Međutim, oslanjanje Starlinka na fizički hardver stvara značajne probleme. Iranska vlada je u međuvremenu kriminalizirala posjedovanje i korištenje takvih alata, a snage sigurnosti prema navodima provode pretrese od vrata do vrata kako bi zaplijenile satelitske antene. Korištenje takve opreme dolazi sa sigurnosnim rizicima jer se Starlinkovi terminali mogu identificirati i locirati. Osim toga, nabava je skupa i nije dostupna svima, zbog čega je pristup pitanje privilegije.
Tehničke smetnje također su sve veći problem. Iranske vlasti postaju sve vještije u ometanju satelitskog prometa korištenjem mobilnih ometača vojnog ranga. Tijekom gašenja osmog siječnja, primjerice, korisnici su iskusili gubitak paketa i do 30 posto, a u nekim regijama ometanje je uzrokovalo gubitke i do 80 posto.
Direct-to-Cell: što je to i kako funkcionira?
Kao što naziv implicira, Direct-to-Cell (D2C) omogućuje internetsku vezu i slanje poruka izravnim spajanjem pametnih telefona na satelit. Za razliku od Starlinka, D2C ne zahtijeva zemaljske terminale, “antene” ili routere za funkcioniranje.
Potrebna tehnologija za to već postoji. Mogućnosti koje se nalaze u mnogim pametnim telefonima proizvedenim od 2020. godine – poput onih koje pokreću Appleovu uslugu Emergency SOS via Satellite – pružaju tehničku osnovu za takvu povezanost.
Industrija brzo razvija te sposobnosti. Novi projekti uključuju SpaceX-ov Starlink koji pilotira tehnologiju s T-Mobileom, Appleov Emergency SOS putem Globalstara i AST SpaceMobile – koji je pokrenuo Direct-to-Cell u partnerstvu s AT&T-om, Verizonom, Vodafoneom, a nedavno i s Orangeom.
Iako su se rane verzije D2C-a već pokazale korisnima u humanitarnim katastrofama, one se obično oslanjaju na suradnju s lokalnim mobilnim operaterima. Takav pristup ne bi bio održivo rješenje u Iranu, jer bi državni pružatelji internetskih usluga jednostavno blokirali takve metode.
Sada se, međutim, pojavljuje druga generacija D2C-a koja bi mogla prevladati ta ograničenja.
Podizanje satelitskog pristupa internetu na novu razinu
Starlink je dokazao da satelitski internet može biti moćno oružje protiv represivne internetske cenzure. Međutim, njegove logističke prepreke znače da se tehnolozi sada moraju okrenuti agilnijim, “nevidljivim” rješenjima.
Upravo zato su dvije skupine za digitalna prava pokrenule zajedničku D2C inicijativu ranije ove godine, pozivajući proizvođače i zakonodavce da ubrzaju pravne i tehničke okvire potrebne za primjenu tehnologije Direct-to-Cell u velikom opsegu.
Dok se lansira nova generacija D2C satelita i pregovaraju regulatorni okviri, zagovornici tvrde da je sada vrijeme da se ljudska prava ugrade u samu arhitekturu sustava. Potrebno je djelovati unaprijed kako bi se osiguralo da se razmatranja o ljudskim pravima i zaštitni mehanizmi ugrade u način na koji se tehnologija primjenjuje.
D2C se smatra rješenjem za budućnost, što zahtijeva da zakonodavci i tehnološki divovi razmišljaju unaprijed. Oni posebno potiču tvrtke da daju prioritet pomoći ljudima koji se suočavaju s gašenjima interneta. To može uključivati osiguravanje potrebnih licenci i dodjelu spektra kako bi njihova D2C tehnologija mogla raditi bilo gdje, uz istovremeni razvoj protokola koji mogu brzo reagirati u hitnim situacijama.
Pri razvoju ovih rješenja, protokola i regulativa, ključno je razmišljati o kriznom povezivanju u hitnim slučajevima i osiguravanju spasa za ljude ostavljene u mraku tijekom blokada.
Iako je trenutna kriza u Iranu poslužila kao poticaj za ovu koaliciju, rezultirajući okvir mogao bi zaštititi digitalna prava na globalnoj razini. U eri obilježenoj sukobima i sve sofisticiranijom internetskom cenzurom, satelitski internet Direct-to-Cell mogao bi konačno pružiti pouzdane metode zaobilaženja cenzure koje je svijet čekao.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
