Dok stanovništvo Evrope ubrzano stari, a budžeti su pod sve većim pritiskom, razlike u penzijama od države do države postaju sve izraženije. Pitanje “ko može dostojno živjeti u starosti” više nije samo tema socijalne politike, nego i ogledalo ukupne ekonomske snage društva.
Penzije su ključni izvor prihoda za starije građane u Evropi i u prosjeku čine najveći dio njihovih ukupnih primanja. Ipak, u velikom broju zemalja osobe starije od 65 godina raspolažu prihodima koji su osjetno niži u odnosu na prosječni dohodak ukupnog stanovništva, što povećava rizik od siromaštva u starijoj dobi.
Prema dostupnim podacima za 2023. godinu, prosječna godišnja bruto starosna penzija u Evropskoj uniji iznosila je oko 17.321 euro, odnosno približno 1.443 eura mjesečno. Međutim, evropski prosjek prikriva ogromne razlike: u pojedinim zemljama penzije su višestruko veće nego u drugima, a “jaz u starosti” postaje jednako važan kao i jaz u platama.
U evropskom poređenju, Bosna i Hercegovina se nalazi među zemljama s najnižim prosječnim penzijama. U istoj grupi su i pojedine države regiona, ali i dio članica EU koje su ispod praga od 8.000 eura godišnje. To u praksi znači da veliki broj penzionera raspolaže iznosima koji nisu dovoljni za sigurnu pokrivenost osnovnih troškova, posebno u periodima poskupljenja hrane, lijekova i režija.
Problem dodatno komplikuje činjenica da direktna poređenja nisu uvijek jednostavna. Različite zemlje imaju različite modele penzionih sistema negdje dominiraju državne penzije koje se finansiraju “iz tekućih uplata”, dok su u drugim državama snažno razvijeni profesionalni i dodatni penzioni fondovi. Zbog toga se iznosi koje vidimo u statistici često ne mogu tumačiti bez šireg konteksta.
Kada se penzije uporede prema kupovnoj moći (PPS), poredak se u određenoj mjeri mijenja, jer troškovi života nisu isti u svim državama. U zemljama gdje su troškovi stanovanja i usluga visoki, nominalno velike penzije mogu “vrijediti” manje nego što se na prvi pogled čini. S druge strane, u državama gdje postoje povlastice (npr. jeftiniji prevoz ili lakši pristup zdravstvenim uslugama), penzioneri mogu imati nešto veću realnu korist i uz niže iznose.
Ipak, ni kupovna moć ne daje potpunu sliku. Kvalitet života u starosti zavisi i od cijena stanovanja, dostupnosti zdravstva, porodične podrške i mogućnosti dodatne zarade. Zbog toga se u zemljama s niskim penzijama stariji građani često oslanjaju na pomoć porodice ili na povremene socijalne mjere – što otvara pitanje koliko je sistem održiv i pravedan.
Na kraju, evropska slika pokazuje isti trend: penzije u prosjeku ne prate plate u mjeri u kojoj bi starijim ljudima garantovale siguran standard. U mnogim državama penzija iznosi tek dio plate pred kraj radnog vijeka, što siromaštvo u starijoj dobi čini jednim od ključnih društvenih problema koji će rasti kako se populacija bude dalje starila.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
