Brzina govora može otkriti rane znakove Alzheimerove bolesti

RANI znakovi Alzheimerove bolesti mogli bi se kriti u načinu na koji osoba govori, no dosad nije bilo jasno koji su detalji izražavanja najvažniji za dijagnozu.

Studija iz 2023. godine ukazuje na to da, kako starimo, način na koji nešto govorimo može postati važniji od onoga što govorimo. Istraživači sa Sveučilišta u Torontu vjeruju da tempo svakodnevnog govora može biti bolji pokazatelj slabljenja kognitivnih funkcija od poteškoća s pronalaženjem riječi, piše Science Alert.

Brzina govora kao pokazatelj

“Naši rezultati upućuju na to da promjene u općoj brzini govora mogu odražavati promjene u mozgu”, izjavio je kognitivni neuroznanstvenik Jed Meltzer nakon objave istraživanja. “Stoga smatramo da bi brzinu govora trebalo testirati u sklopu standardnih kognitivnih procjena. To bi kliničarima pomoglo da brže uoče kognitivni pad i podrže starije osobe u očuvanju zdravlja mozga tijekom starenja.”

Letologija, poznata i kao fenomen “na vrhu jezika”, događa se i mladima i starima. Ipak, s godinama, a posebno nakon 60., pronalaženje pravih naziva za stvari može postati veći izazov. Kako bi istražili zašto je to tako, znanstvenici su zatražili od 125 zdravih odraslih osoba, u dobi od 18 do 90 godina, da detaljno opišu jednu scenu.

Sudionicima su zatim prikazivane slike svakodnevnih predmeta dok su slušali audiozapis osmišljen da ih potvrdi ili zbuni. Primjerice, ako bi im bila prikazana slika metle, audiozapis bi izgovorio riječ sličnog zvučanja kako bi im pomogao u prisjećanju, ili pak srodnu riječ poput “krpe”, što bi moglo privremeno odvesti mozak na krivi put. Pokazalo se da što je nečiji prirodni govor u prvom zadatku bio brži, to su brže dolazili do odgovora u drugom zadatku.

Usporavanje obrade informacija

Ovi nalazi u skladu su s “teorijom brzine obrade”, koja tvrdi da je u samom središtu kognitivnog pada opće usporavanje kognitivne obrade, a ne specifično usporavanje centara za pamćenje.

“Jasno je da su starije odrasle osobe znatno sporije od mlađih u izvršavanju raznih kognitivnih zadataka, uključujući zadatke koji zahtijevaju proizvodnju riječi, poput imenovanja slika, odgovaranja na pitanja ili čitanja”, objasnio je tim koji je vodio psiholog Hsi T. Wei sa Sveučilišta u Torontu. “U prirodnom govoru, starije osobe također su sklonije stvaranju više zastajkivanja, poput neispunjenih i ispunjenih pauza – primjerice ‘uh’ i ‘hm’ – te općenito imaju sporiji tempo govora.”

U članku za The Conversation iz 2024. godine, istraživačica demencije Claire Lancaster izjavila je da je studija iz Toronta “otvorila uzbudljive mogućnosti, pokazavši da kognitivne promjene ne otkriva samo ono što govorimo, već i brzina kojom to činimo.” U novije vrijeme, neki algoritmi umjetne inteligencije koristili su govorne obrasce za predviđanje dijagnoze Alzheimerove bolesti s točnošću od 78.5 posto.

Povezanost s proteinima u mozgu

Druge studije otkrile su da pacijenti s više znakova amiloidnog plaka u mozgu imaju 1.2 puta veću vjerojatnost za iskazivanje problema povezanih s govorom. Amiloidni plakovi, kao i nakupine proteina tau, obilježja su Alzheimerove bolesti.

Godine 2024. istraživači sa Sveučilišta Stanford proveli su studiju koja je otkrila da su duže pauze i sporiji tempo govora povezani s višim razinama nakupljenog proteina tau. Snimke mozga 237 kognitivno zdravih odraslih osoba pokazale su da su oni s većom količinom proteina tau imali tendenciju sporijeg govora, dužih stanki i općenito više pauza.

Zanimljivo je da sudionici s više dokaza o proteinu tau u mozgu nisu imali većih poteškoća u davanju točnog odgovora na testovima pamćenja. Moguće je da sudionici koji se suočavaju s ranim problemima s pamćenjem i dalje pronalaze točan odgovor, no za to im je potrebno više vremena, što dovodi do sporijeg govora s više pauza.

Novi uvidi za buduću dijagnostiku

Ako se to pokaže točnim, govorni obrasci tijekom testova pamćenja mogli bi pružiti potpuno nove informacije o neurološkom stanju osobe, koje tradicionalni testovi ne bilježe. “To upućuje na zaključak da promjene u govoru odražavaju razvoj patologije Alzheimerove bolesti čak i kada nema očitog kognitivnog oštećenja”, zaključuju autori studije iz 2023. godine. “Posebno bi korisno moglo biti ispitivanje govora tijekom zadatka odgođenog prisjećanja priče”, piše tim.

Sada su potrebne dugoročne studije kako bi se pratili sudionici koji sporije izvršavaju testove pamćenja i utvrdilo hoće li uistinu razviti demenciju ili kognitivne probleme u budućnosti. Uostalom, sama činjenica da netko pokazuje znakove povišenih nakupina tau proteina ili amiloidnih plakova u mozgu ne znači da je osuđen na razvoj Alzheimerove bolesti. Iako je pred znanstvenicima još posla, sve su bliže dešifriranju nijansi ljudskog govora kako bi otkrili što naše riječi govore o našim mozgovima.