Povjesničarka: Svi osim Trumpa shvaćaju što je napravio

ANNE Applebaum, američka povjesničarka, analitičarka i dobitnica Pulitzerove nagrade, napisala je za The Atlantic zanimljiv osvrt na situaciju oko Donalda Trumpa i rata u Iranu te odnosa s tradicionalnim saveznicima SAD-a.

Donald Trump ne razmišlja strateški. Ne razmišlja ni povijesno, ni geografski, pa čak ni racionalno. Ne povezuje odluke koje donese jednog dana s događajima koji slijede tjednima kasnije. Ne razmišlja o tome kako će njegovo ponašanje na jednom mjestu promijeniti ponašanje drugih ljudi na drugim mjestima.

Ne uzima u obzir šire posljedice svojih odluka. Ne preuzima odgovornost kada te odluke pođu po zlu. Umjesto toga djeluje impulzivno i prema trenutnom hiru, a kada promijeni mišljenje – kada ga vode novi impulsi – jednostavno laže o onome što je prije rekao ili učinio, navodi Applebaum.

Svijet pokušavao pronaći logiku tamo gdje je nema

Posljednjih 14 mjeseci malo je stranih čelnika bilo spremno prihvatiti da osoba bez ikakve strategije može biti predsjednik Sjedinjenih Država. Analitičari vanjske politike šaptali su da Trump sigurno razmišlja dalje od trenutka. Državnici su uvjeravali jedni druge da se ipak vodi nekom ideologijom, obrascem ili planom. Koristile su se razne etikete – izolacionizam, imperijalizam – kako bi se njegove poteze smjestilo u povijesni okvir.

Pisali su se ozbiljni tekstovi o navodnom značenju Grenlanda, kao da Trumpov interes za taj arktički otok nije u potpunosti proizlazio iz činjenice da na Mercatorovoj projekciji izgleda vrlo velik.

Ovaj sedmica nešto se promijenilo

Ovaj sedmica nešto je puklo. Možda Trump ne razumije vezu između prošlosti i sadašnjosti, ali drugi je razumiju. Oni vide da je, kao posljedica odluka koje je Trump donio, a koje ne zna objasniti, Hormuški tjesnac blokiran iranskim minama i dronovima. Vide rast cijena nafte diljem svijeta i razumiju da je američkoj mornarici teško i opasno riješiti taj problem.

Istodobno slušaju predsjednika kako se obrušava na druge, kao što je to učinio već mnogo puta, pokušavajući prebaciti odgovornost i prijeteći ako je ne preuzmu.

“Ako NATO ne pomogne, čeka ga vrlo loša budućnost”, rekao je Trump za Financial Times, očito zaboravljajući da su Sjedinjene Države osnovale savez i vode ga od njegova nastanka 1949. godine. Također je rekao da ne traži, nego naređuje sedam država da pomognu, iako nije naveo koje.

“Zahtijevam da te zemlje dođu i zaštite vlastiti teritorij, jer je to njihov teritorij”, rekao je novinarima u predsjedničkom avionu na letu iz Floride prema Washingtonu. “To je mjesto odakle dobivaju energiju.”

To zapravo nije njihov teritorij, a činjenica da im je energija blokirana posljedica je njegove politike.

Saveznici pamte što im je govorio i radio

U Trumpovu svijetu takve su prijetnje opravdane: on sada ima problem i želi da ga drugi riješe. Ne čini se da se sjeća ili da ga je briga što je tim istim čelnicima govorio prošlog mjeseca ili prošle godine, niti razumije kako su njegove odluke oblikovale javno mnijenje u njihovim zemljama ili im nanijele štetu. Ali oni se sjećaju, i njima je stalo.

Konkretno, pamte da ih je američki predsjednik 14 mjeseci maltretirao carinama, ismijavao njihove sigurnosne brige i više puta vrijeđao. Još u siječnju 2020. Trump je nekoliko europskih dužnosnika rekao: “Ako Europa bude napadnuta, nikada vam nećemo doći pomoći niti vas podržati.”

U veljači 2025. rekao je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom da nema pravo očekivati pomoć jer “nema karte”. Kanadu je ismijavao kao “51. saveznu državu”, a sadašnjeg i bivšeg kanadskog premijera nazivao “guvernerom”.

Tvrdio je, netočno, da su savezničke snage u Afganistanu “bile malo dalje od prve linije”, čime je duboko uvrijedio obitelji poginulih vojnika koji su se borili nakon što je NATO, jedini put u svojoj povijesti, aktivirao članak 5. u korist Sjedinjenih Država.

Britance je nazvao “našim nekada velikim saveznikom” nakon što su odbili sudjelovati u početnom napadu na Iran. Kada su ranije ovog mjeseca razgovarali o slanju nosača zrakoplova u Perzijski zaljev, ismijao je tu ideju na društvenim mrežama: “Ne trebaju nam oni koji ulaze u ratove nakon što smo ih već dobili!”

Grenland i trgovinski ratovi

U nekim trenucima retorika je postala još opasnija. Prije svoje druge inauguracije Trump je počeo naznačivati da ne isključuje uporabu sile za aneksiju Grenlanda, teritorija Danske, bliskog saveznika u NATO-u. U početku se to činilo kao provokacija ili šala, ali do siječnja 2026. njegove javne i privatne izjave navele su Dance da se počnu pripremati za moguću američku invaziju.

Danski čelnici morali su razmišljati o tome hoće li njihova vojska rušiti američke zrakoplove, ubijati američke vojnike i sama ginuti u sukobu s njima. Riječ je o razini pritiska od koje se neki još nisu oporavili. U Kopenhagenu je prije nekoliko tjedana predstavljen danski mobilni alat koji korisnicima pokazuje koji su proizvodi američki kako ih ne bi kupovali. U tom trenutku bio je najpopularnija aplikacija u zemlji.

Smanjio carine Švicarcima kad je dobio zlatnu polugu i Rolex

Ni gospodarska šteta nije bila trivijalna. Tijekom 2025. Trump je uvodio carine Europi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Japanu i Južnoj Koreji, često nasumično i bez razmišljanja o posljedicama. Povećao je carine Švicarskoj jer mu se nije svidjela tadašnja švicarska predsjednica, a potom ih smanjio nakon što mu je švicarsko poslovno izaslanstvo donijelo darove, uključujući zlatnu polugu i sat Rolex.

Zaprijetio je uvođenjem carina od 100 posto Kanadi ako se usudi sklopiti trgovinski sporazum s Kinom. Istodobno, ne mareći za mogući sukob interesa, vodio je trgovinske pregovore s Vijetnamom dok je njegov sin Eric Trump ondje pokretao projekt golf-terena vrijedan oko 1,38 milijardi eura.

Europa vidi sigurnosni rizik

Europljani su možda mogli tolerirati uvrede i čak gospodarsku štetu da se nije pojavila stvarna prijetnja njihovoj sigurnosti. Tijekom 14 mjeseci, unatoč retorici o miru, Trump je poticao rusku agresiju. Zaustavio je vojnu i financijsku pomoć Ukrajini, čime je Vladimiru Putinu dao novu nadu u pobjedu.

Njegov izaslanik Steve Witkoff počeo je otvoreno pregovarati o poslovnim dogovorima između SAD-a i Rusije, iako rat nije završen i Rusija nikada nije pristala na primirje. Witkoff se europskim čelnicima predstavlja kao neutralna figura, negdje između NATO-a i Rusije, kao da Sjedinjene Države nisu osnivač i vođa NATO-a i kao da europska sigurnost nije posebno važna za Amerikance.

Trump i dalje napada Zelenskog i iznosi netočne tvrdnje o američkoj pomoći Ukrajini, koju redovito procjenjuje na 300 milijardi dolara ili više. Stvarna brojka bliža je oko 46 milijardi eura tijekom tri godine. Tim tempom Trump bi isti iznos mogao potrošiti u tri mjeseca na Bliskom istoku, i to pokretanjem rata, a ne pokušajem da ga zaustavi.

Saveznici se povlače

Posljedice su već vidljive. Kanadski premijer Mark Carney izjavio je da Kanada neće sudjelovati u “ofenzivnim operacijama Izraela i SAD-a i nikada neće”. Njemački ministar obrane Boris Pistorius poručio je: “Ovo nije naš rat i mi ga nismo započeli.”

Španjolski premijer odbio je dopustiti Sjedinjenim Državama korištenje baza za početak rata. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska možda će poslati brodove kako bi zaštitili vlastite baze ili saveznike u Perzijskom zaljevu, ali neće slati svoje vojnike u ofenzivne operacije koje su pokrenute bez njihove suglasnosti.

To nije kukavičluk

To nije kukavičluk, nego proračun. Kada bi saveznički čelnici vjerovali da će njihova žrtva imati ikakvu težinu u Washingtonu, možda bi odlučili drugačije. No većina ih je prestala tražiti skrivenu logiku u Trumpovim potezima i shvatila da njihov doprinos neće značiti ništa.

Za nekoliko dana ili tjedana Trump se toga ionako neće ni sjećati, zaključuje Applebaum.