LOŠI energetsko-politički odnosi između Hrvatske i Mađarske odnedavno su još gori, uslijed prijave koju su mađarska naftna kompanija Mol i slovački Slovneft podnijeli Europskoj komisiji zbog, uvjereni su, zloupotrebe monopola hrvatske kompanije Janaf. Posrijedi je istoimeni naftovod terminala u Omišlju kod Rijeke, do Mađarske i Srbije.
Predmet spora, međutim, jest činjenica da Janaf i RH odbijaju mađarski zahtjev za transport nafte iz Rusije nakon obustave rada naftovoda Družba u Ukrajini zbog navodnog ratnog oštećenja u ruskom napadu, piše Deutsche Welle.
Janaf već Mađarskoj i Slovačkoj dostavlja naftu iz drugih izvora, ali te dvije države i dalje žele raspolagati izuzećem od sankcija nad kupoprodajom tog energenta iz Rusije, znatno jeftinijeg od ponude iz ostalih zemalja.
One tvrde i da Družba nije oštećena, ali nameće se pitanje zbog čega Mol i Slovneft prozivaju Janaf ako se on samo, po izjavi hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, ravna prema odredbama o sankcijama Europske unije i SAD-a Rusiji. Također, nije jasno kakvog smisla onda ima posredovanje Europske komisije, izvršnog tijela te iste unije.
EU pere ruke
“Pretpostavljam da su u Budimpešti procijenili da je Janaf, odnosno Hrvatska, najslabija karika u lancu”, rekao je bivši ministar gospodarstva i naftni stručnjak Davor Štern. No on smatra da je vrh Europske unije nedavno Hrvatsku doveo u nepriliku, na neki način opravši ruke porukom da je odluka upravo na toj državi.
Štern drži kako je pritisak na Janaf dio nastojanja za povratak u pune trgovinske odnose s Rusijom, o čemu su proteklih dana govorili mađarski premijer Viktor Orbán i ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó.
DW je zanimalo i što se zbiva u još širem kontekstu, naime, u svjetlu najnovije odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa da Indiji dopusti kupovinu nafte od Rusije, a čemu je prethodio prestanak dotoka iz Irana zbog napada SAD-a i Izraela na tu zemlju. “Slažem se, kontekst je neodvojiv”, kaže ovaj bivši političar, “i sve valja uzeti u obzir, a naročito situaciju nakon blokade Hormuškog tjesnaca. Zapadno, ali i dalekoistočno tržište najednom ostaju bez velikih količina goriva, što u nekom scenariju može dovesti do ukidanja sankcija Rusiji.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Svijet jednostranih odluka
Štern ističe da mu je držanje hrvatskog ministra gospodarstva Ante Šušnjara prema mađarskoj vladi i Molu – vrlo simpatično. “On tu s osnovom i samopouzdano uzima stvari iz svojeg resora u svoje ruke. A s druge strane imate slučaj da u ime Mola govori Szijjártó, dok se Mol uopće ne oglašava. Meni je to sve vrlo čudno. Pored svega i to da Mol ima rafineriju i u Rijeci, ali ona se ne spominje kod prijema nafte za Mađarsku i Slovačku preko Janafa. Spominju se samo njihovi pogoni, iako bi najjeftinija bila Rijeka. Vrlo čudno”, kaže Davor Štern.
DW je o istom sporu zatim razgovarao i s Lukom Brkićem, političkim ekonomistom sa zagrebačkog Sveučilišta Libertas, koji je ponajprije naglasio da je zbrka oko sankcija nastala davno prije mađarsko-slovačke pritužbe na Janaf. “O sankcijama je prvo odlučivalo američko nacionalno tijelo koje je protegnulo ovlasti daleko od granica svoje jurisdikcije. I nipošto ne tvrdim da Rusija to nije zaslužila, ali je problem kad nitko ovdje ne propituje svijet u kojem se krucijalne odluke donose jednostrano, a svi trpimo posljedice”, podsjeća on.
Sve manje onoga što bi morala biti EU
“Ranije smo se pravili da nije tako, dok se danas to slijedi posve šutke. Istinski problem nastaje kad i zbog toga dođe do nedaća koje podnosi čitava Europa, pa i kudikamo šire”, rekao je Brkić za DW. On tvrdi da, uslijed tako (ne)uređenih odnosa, sve manje i manje ostaje onoga što bi morala biti EU.
Lisabonski ugovor, kao što je napomenuo, još od 2009. godine definira zajedničku energetsku politiku Europske unije. No od toga je po njegovu mišljenju ostalo tek mrtvo slovo na papiru, pa o toj politici definitivno ne odlučuje Bruxelles.
“Uvjeren sam da je jedina zajednička politika EU ona agrarna, a u ovom pak slučaju ne bih Mađarsku i Slovačku osuđivao samo zato što slijede svoj interes u krizi. Europska komisija je gurnula vrući krumpir Hrvatskoj, a što se vanjske i ekonomske politike EU-a tiče, danas dok Mediteran gori, čeka se da komesarica EK-a Dubravka Šuica dotakne nekog po ramenu”, zaključio je Luka Brkić i konačno dodao da je kao Europljanin i europejac ogorčen zbog prevlasti nekompetencije i okorjelog birokratizma u inače sasvim nesamostalnim strukturama EU-a.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Preuzeto sa: www.index.hr
