Bio je “Jordan, Kobe, McGrady i LeBron u jednom”. Uništio ga je kokain

U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

“MICHAEL JORDAN, Kobe Bryant, Tracy McGrady, i LeBron James u jednom.” Za košarkaša kojeg je tim riječima opisao veliki Bill Walton sigurno biste pomislili da mora biti najbolji svih vremena.

Pa ipak – nije. Životopis od četiri All-Star nastupa i dva uvrštenja u najbolju petorku NBA lige izgleda poprilično mršavo u usporedbi s najpoznatijim velikanima ovog sporta. No istovremeno, čovjek koji stoji iza njega bio je jedna od najvećih zvijezda svojeg doba, najplaćeniji košarkaš svijeta i igrač kojemu se i sam Michael Jordan divio te ga naposljetku izabrao da ga uvede u Kuću slavnih.

Iako je ostvario puno, mogao je i znatno više. Nažalost, nije ostao imun na pošast koja je 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća poharala Sjedinjene Američke Države. Kokainska groznica uvukla se duboko u NBA ligu te je u tom periodu bijeli prah uništio karijeru cijelom nizu igrača. Najveći među njima bio je David Thompson, poznat kao Skywalker.

Bio je najmlađi od 11 djece i čudo prirode

David O’Neil Thompson rođen je 13. srpnja 1954. godine u gradu Shelbyju u Sjevernoj Karolini. “Nije me sramota reći da dolazim iz vrlo siromašne obitelji”, govorio je Thompson, koji je bio najmlađe od 11 djece.

Kao i mnogima, košarka mu je bila bijeg od problema. Igrao ju je sa starijom braćom na terenu koji su sami izgradili koristeći kotače od bicikla kao obruče. Premda manji i mlađi, David je brzo postao moćniji od starije braće. U osmom razredu, kada je bio visok oko 170 centimetara, prvi je put zakucao, a s vremenom je na koševima počeo izvoditi razne akrobacije.

Fizički je bio zvijer – pravo čudo prirode. U mlađim uzrastima takva atletska nadmoć još više dolazi do izražaja pa je Thompson izazvao pomamu kada je morao odabrati sveučilište. Odlučio se za North Carolina State i u prvoj sezoni ju je doveo do omjera 27-0, ali pokazalo se da se u tom sveopćem ludilu NC State koristio nedozvoljenim načinima za privući Thompsona pa im je zabranjen nastup u NCAA doigravanju.

Dominacija na sveučilištu

Thompsona to nije omelo pa je iduće godine s NC Stateom imao omjer 30-1, a na koncu je i osvojio državni sveučilišni naslov. Posebno je upečatljiva bila polufinala utakmica, u kojoj je NC State nakon dva produžetka svladao UCLA, koji je prije toga imao sedam titula u nizu. Thompson je ubilježio 28 poena i deset skokova, dok je UCLA predvodio već spomenuti Bill Walton.

“David Thompson je veliki šampion. Divna je osoba i vrlo posebno ljudsko biće. Bilo je zabavno igrati protiv njega, dinamičan je i živi za velike trenutke. Volio bih samo da sam i ja bio na visini zadatka”, izjavio je Walton, koji je utakmicu završio s 29 poena i 18 skokova.

Za takvu partiju teško je reći da nije bila “na visini zadatka”. Puno točnija dijagnoza bila bi da čak ni takav Walton, koji do danas ulazi u sami vrh svih izbora za najboljeg sveučilišnog igrača u povijesti, nije mogao zaustaviti Thompsona.

Sa svoja 193 centimetra bio je prejak, prebrz i preskočan. Toliko skočan da je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda jer je njegov vertikalni skok od 112 centimetara bio dotad najviši izmjereni u povijesti. Zbog toga je i dobio nadimak Skywalker, odnosno, ako baš hoćete, Nebeski hodač.

“Način na koji bi letio kroz zrak i izazivao nevjerojatan, oduševljeni uzdah publike… Nikad nisu vidjeli nešto slično. Bilo je zabavno biti dio toga, a još zabavnije bi vjerojatno bilo na pobjedničkoj strani. Ali čast mi je biti u njegovoj povijesnoj sjeni”, nastavio ga je opisivati Walton, s kojim je Thompson te 1974. podijelio nagrade za najboljeg sveučilišnog igrača godine – Bill je dobio jednu, a Skywalker tri.

Sve to Thompson je činio unatoč tome što mu je jedno od najjačih oružja bilo zabranjeno. U NCAA natjecanjima nije se smjelo zakucavati u razdoblju od 1967. do 1976. godine. To pravilo poznato je i pod nazivom “Lew Alcindor rule”, s obzirom na to da je uvedeno kako bi se pokušala suspregnuti dominacija Kareema Abdul-Jabbara, čije je to rodno ime.

Usprkos zabrani zakucavanja, Thompsonu i njegovim suigračima često se pripisuje popularizacija alley-oop poteza. Suigrači bi mu bacili loptu iznad obruča, a on bi nezaustavljivo skočio i jednostavno je ispustio u koš. S druge strane, u zadnjoj domaćoj sveučilišnoj utakmici karijere, Thompson je, vjerojatno jednim dijelom i protestno, izveo svoje jedino zakucavanje na koledžu.

“Osjećao sam se kao da navijačima moram ostaviti uspomenu pa sam izveo čudovišno zakucavanje. Navijači su poludjeli, ustali i pljeskali mi, a meni je dosuđena tehnička i trener me odmah izveo iz igre”, rekao je Thompson, čiji poeni možda nisu priznati, ali poruka je bila jasna i već od iduće godine zakucavanja su opet bila dozvoljena.

Bio je prvi izbor na dva drafta. Ubrzo je postao najplaćeniji u povijesti košarke

Thompsonu to, doduše, nije puno značilo, jer nakon što je i 1975., ovog puta jednoglasno, proglašen najboljim sveučilišnim igračem u državi, otisnuo se u profesionalne vode. Baš kao kada je birao koledž, još jednom je nastala opća pomama i kaos.

Košarka u SAD-u tada je bila podijeljena na dvije velike profesionalne lige, NBA i ABA, a u obje je Thompson bio prvi izbor na draftu. Atlanta Hawksi htjeli su ga dovesti u NBA, ali on se odlučio za Denver Nuggetse u ABA ligi.

Period prilagodbe na profesionalnu košarku kod njega nije postojao. Već kao 21-godišnjak u prvoj sezoni za Denver imao je prosjeke od 26 poena, 6.3 skoka i 3.7 asistencija te je bio najbolji igrač momčadi koja je izborila finale ABA lige.

Ondje su prejaki ipak bili New York Netsi (današnji Brooklyn), predvođeni fenomenalnim i nešto iskusnijim Juliusom Ervingom, odnosno Dr. J-om. Pobijedili su 4:2 unatoč Thompsonovu prosjeku od 28.3 poena, kao i sjajnoj šestoj utakmici, u kojoj je zabio 42 koša – nedovoljno za izbjeći presudni poraz.

Osim u finalu, Thompson je s Ervingom iste godine vodio borbu u dotad neviđenom spektaklu. ABA je 1976. organizirala prvo ikad natjecanje u zakucavanjima. I ondje je pobjedu odnio Erving, ali za najimpresivniji potez večeri, prema riječima upravo Dr. J-a, bio je zaslužan Skywalker.

“Izašao je iz kuta, okrenuo se za 360 stupnjeva u zraku i zakucao”, prisjetio se Erving prvog zabilježenog 360 zakucavanja u povijesti. “Slam Dunk Contest 1976. predstavlja fokalnu točku u povijesti košarke. David Thompson i ostali ABA igrači bili su pravi pioniri i inovatori. Oni su pretvorili košarku u ovo što je danas”, napisao je košarkaški povjesničar Vinny Sheehan. Treba istaknuti da je Thompson, iako nije pobijedio u zakucavanjima, imenovan MVP-jem All-Star utakmice.

73 poena na jednoj utakmici

Thompsonov zvjezdani status dodatno je uzdignula činjenica da od sezone 1976./77. košarka u Americi više nije bila podijeljena. ABA i NBA spojile su se u jednu ligu – današnji NBA – a Thompson je i u takvu ojačanu konkurenciju prenio statistiku gotovo identičnu onoj iz ABA lige. Nuggetsi su u novonastalom natjecanju bili ambiciozna momčad te su 1978. ušli u finale Zapadne konferencije, gdje su ipak ispali od Seattle SuperSonicsa.

Iste godine je Thompson vodio borbu za titulu najboljeg strijelca NBA lige. U anale je ostala upisana posljednja utakmica sezone, u kojoj je sve bilo podređeno tome da Skywalker osigura titulu. Zabio je 73 poena, ali to nije bilo dovoljno jer su na drugom susretu istu stvar radili San Antonio Spursi. Njihov as George Gervin ubacio je 63 te je s 27.22 poena u prosjeku, nasuprot Thompsonovih 27.15, postao najbolji strijelac lige.

Još uvijek vrlo mladi Thompson svim je tim dostignućima učvrstio status jednog od najboljih igrača lige, a Nuggetsi su ga učinili tada najplaćenijim košarkašem u povijesti, davši mu petogodišnji ugovor vrijedan četiri milijuna dolara.

“Bio sam uzbuđen, ali nisam odmah razumio kako će drugi gledati na to. Više nisam bio David Thompson. Bio sam David Thompson, najplaćeniji igrač. David Thompson, čovjek od četiri milijuna”, prisjećao se Thompson.

David Thompson, košarkaš, bio je najplaćeniji na svijetu. Tko je bio David Thompson, čovjek?

Osim što je bio najplaćeniji igrač i čovjek od četiri milijuna, David Thompson sebe je opisivao kao sasvim prosječnog tipa. “Povučena sam osoba. Ne radim ništa izuzetno ili neobično, osim možda toga što igram košarku. Zapravo sam jedan obični, svakodnevni čovjek”, govorio je nakon što je potpisao povijesni ugovor.

“Osim nekoliko ulaganja, nisam trošio novac na skupe stvari. Imam tri automobila, ali što se ostalog tiče, ne kupujem stvari kao što su umjetnine ili dragocjenosti za kuću. Nisam baš najprofinjenija osoba. Zapravo, uopće nisam profinjen. Takve me stvari ne zanimaju. Možda ću razviti drugačije interese kad budem stariji, ali sada su mi tek 24 godine, volim sve što radim i sviđa mi se kako mi život teče”, dodao je.

Jednostavnost Thompsonove životne idile razbila je teška ozljeda stopala koju je zadobio u sezoni 1979./80., tijekom koje je odigrao svega 39 utakmica, a Denver bez njega nije uspio izboriti doigravanje. Odvojen od košarke, Thompson se našao u sebi potpuno nepoznatoj i neobičnoj situaciji.

“Imao sam puno slobodnog vremena u kojem nisam imao što za raditi. Loše sam se osjećao jer nisam mogao igrati i doprinositi ekipi. Većina mojih prijatelja su mi bili suigrači i uvijek je bilo tako. Ekipa je putovala, a čak i kad bih došao na trening, nisam se osjećao kao dio ekipe. Osjećao sam se vrlo usamljeno i izolirano”, govorio je Thompson.

Usamljenost i izoliranost povukle su ga u ovisnost

Ne znajući što će sa životom, Thompson se okrenuo kokainu, tada lako dostupnoj i vrlo raširenoj pošasti. I ranije ga je konzumirao u rijetkim situacijama, ističući da mu je pomagao da se osjeća bolje tijekom fizički napornih perioda u rasporedu.

Vjerojatno u nadi da će ga izvući iz njegove nove i turobne svakodnevice, Thompsonov povremeni porok postao je ovisnost. Više gotovo da nije bilo dana da ne šmrče bijeli prah, a s njim je vrlo često kombinirao i alkohol.

U početku je i tako uspijevao funkcionirati na terenu. Nakon što se oporavio od ozljede, zadržao se na visokom prosjeku od 25.5 poena po utakmici, ali već u idućoj sezoni doživio je strmoglavi pad. Kasnio je na treninge, propuštao letove i još više se izolirao od ostatka ekipe. Zabijajući tek 14.9 koševa po utakmici, donedavna megazvijezda završila je na klupi Nuggetsa.

Thompson je tada imao 27 godina i trebao je ući u najplodonosnije razdoblje karijere. Javnosti nije bilo jasno što se događa, ali ljudi u Denveru bili su svjesni. Droga je obuzela njihovog voljenog Skywalkera, koji je zbog smanjene uloge u momčadi postao nezadovoljan i zatražio promjenu sredine. Kada je svima postalo jasno da odlazi, novine u Denveru počele su otvoreno pisati o Thompsonovoj ovisnosti i problemima izvan terena.

Nuggetsi su ga u ljeto 1982. u razmjeni poslali SuperSonicsima, a Thompson je to vidio kao priliku za novi početak. “Kada sam dolazio u Seattle, u glavi sam si zacrtao da ću u potpunosti prestati s drogama. Tijekom ljeta i tijekom prvog dijela sezone sam se toga i uspješno držao”, rekao je Thompson, koji je ponovno postao i All-Star, unatoč ne tako impresivnom prosjeku od 15.9 poena po utakmici.

Nije dugo izdržao. Novi manji problemi s ozljedama i bolovima opet su ga povukli u ponor. “Nakon jedne utakmice, opet sam ga uzeo. Kada sam nanovo počeo s tim, nisam se mogao zaustaviti”, priznao je.

Dotaknuo je samo dno

Svjestan da ima problem, Thompson je 1984. otišao na odvikavanje. Zaklinjući se da je “čist”, vratio se Sonicsima pred kraj sezone. Bila je to isprazna priča. Učinak na terenu bio mu je zanemariv, a ekspresni povratak kokainu potpuno je preobrazio Thompsona.

Od donedavno “običnog i svakodnevnog čovjeka”, koji je živio povučeno sa suprugom Cathy i dvije kćeri, nastao je divlji i razuzdani partijaner. U jednoj tučnjavi u noćnom klubu u New Yorku gurnut je sa stepenica te je teško ozlijedio koljeno.

Nakon dugog oporavka, Indiana Pacersi bili su posljednji koji su pokušali pružiti ruku spasa 31-godišnjoj oronuloj zvijezdi. Pozvali su ga na probu u ljeto 1985., ali nije prošao. Muku je odlučio utopiti u alkoholu pa je isti večeri uhićen zbog “javne intoksikacije”. Pušten je iz pritvora te je samo još češće šmrkao. Tijekom 1986. prema navodima je trošio po tisuću dolara dnevno na kokain, kupujući ga i za sebe i za druge.

Teško stečeni novac nekad najplaćenijeg košarkaša u povijesti brzo se topio. Obitelj to nije mogla gledati. Cathy ga je pokušavala izvući iz pakla na brojne načine. Dilere svojeg supruga prijavljivala je policiji, no kada je poslije jedne od mnogih prepirki David fizički nasrnuo na nju – prijavila je njega. Osramoćen, dekintiran i uništen, 1987. osuđen je na 180 dana zatvora.

Zahvaljujući utjecaju jednog pastora iz Seattlea, Thompsonova zatvorska kazna pretvorena je u prisilni odlazak na odvikavanje. Dotaknuvši samo dno, Thompson je u jednom trenutku usmjerio pogled prema televizoru.

Spasio se i posložio si život

Na programu je bila utakmica Philadelphia 76ersa, posljednja u velebnoj karijeri Juliusa Ervinga. U poluvremenu tog oproštajnog susreta, Erving je na televiziji dobio pitanje da navede najteže protivnike s kojima se susreo. Bez razmišljanja, prvo ime koje je Dr. J ispalio bilo je David Thompson.

Čuvši to, u Thompsonu se upalila iskra. “To me pogodilo i pomoglo mi preokrenuti život. Njega su slavili na TV-u, a ja sam bio pritvoren i prolazio kroz tešku situaciju. To mi je dalo motivaciju da popravim život. Shvatio sam da ipak imam nekakvu vrijednost”, pričao je kasnije.

Thompson je spas pronašao u kršćanskoj vjeri, koju je ranije odbacio. Kokain je zamijenila Biblija, a čim se odmaknuo od bijelog praha, životne kockice počele su se slagati. Charlotte Hornetsi iz njegove Sjeverne Karoline zaposlili su ga u odnosima s javnošću. Više nije bio bogata zvijezda, ali je živio pristojno i disciplinirano. NBA ga je zvao kao posebnog gosta na svečanosti poput All-Star utakmice, a 1996. ga je uvrstio i u Kuću slavnih.

Kuća slavnih ipak nije bila vrhunac. On je došao pet godina ranije, kada se poslije duge odvojenosti pomirio s najmilijima. Sa suprugom Cathy i kćerima Erikom i Brooke obnovio je obiteljski dom te je s Cathy ostao u sretnom braku sve do njezine smrti 2016. godine. “Ona je zaista bila prava ljubav mog života”, često naglašava Thompson.

Izvukao se iz jame

“Zapeo sam u jami i dugo žalio zbog svega što sam učinio i što sam si napravio od života. Ali ako ostanete u toj jami, nećete rasti. Morate sami sebe povući van, nastaviti rasti i nastaviti živjeti. Samo je jedan način na koji se možete oporaviti – prvi korak je da oprostite sami sebi”, smatra Thompson, koji danas ima 71 godinu i kao motivacijski govornik pokušava pomoći drugima da se izvuku iz svojih jama.

I dok on sam često govori, 2009. je stajao u pozadini dok je na pozornici Košarkaške kuće slavnih govorio Michael Jordan. Za čovjeka koji će ga uvesti u vječnost, Jordan je odabrao upravo Skywalkera.

“Odrastao sam u Sjevernoj Karolini, imao sam 11 godina kada ste osvojili titulu. I dok sam odrastao, bio sam anti-Karolina tip. Mrzio sam UNC, iako sam kasnije završio na njemu”, kroz suze i smijeh govorio je Jordan i objašnjavao svoj izbor.

“Ali volio sam Davida Thompsona. Ne samo zbog košarke, nego zbog svega što on predstavlja. Svi prolazimo kroz svoje kušnje i nevolje, a on je svoje uspješno prošao. Bio sam inspiriran njime”, završio je Jordan priču o svojem idolu i igraču kojeg danas opisuju kao “Jordana prije Jordana”.