Nedugo nakon što je svijet obišla vijest o računalu pogonjenom živim, laboratorijski uzgojenim ljudskim moždanim stanicama koje igra videoigru Doom, stiže novi, još ambiciozniji korak. Australska biotehnološka tvrtka Cortical Labs najavila je komercijalnu upotrebu ove tehnologije u podatkovnim centrima, što je izazvalo mješavinu fascinacije, straha i pitanja o tome jesmo li zakoračili u scenarij znanstveno-fantastičnog horora.
Najava je uslijedila nakon što je Cortical Labs objavio partnerstvo s tvrtkom DayOne za izgradnju prvih svjetskih bioloških podatkovnih centara u Melbourneu i Singapuru. Ova vijest dolazi samo mjesec dana nakon što je tvrtka demonstrirala kako njihov hardver, nazvan CL1, koji integrira oko dvjesto tisuća živih ljudskih neurona na silicijskom čipu, uspješno uči i igra pucačinu Doom iz 1993. godine.
Sama ideja o biološkim računalima koja pokreću infrastrukturu umjetne inteligencije zvuči kao zaplet iz distopijske fikcije, povlačeći paralele s kultnim pričama o pobuni strojeva poput Skyneta ili Matrixa.
Što je zapravo biološki hardver?
Iza zastrašujućih naslova krije se tehnologija koju Cortical Labs naziva “wetware” (mokri hardver). Svaka CL1 jedinica sadrži između dvjesto tisuća i osamsto tisuća ljudskih neurona uzgojenih iz matičnih stanica. Ti neuroni su postavljeni na niz elektroda koje im omogućuju primanje i slanje električnih signala, čime efektivno postaju biološki procesor.
Glavni adut ove tehnologije je energetska učinkovitost. U vrijeme kada podatkovni centri za umjetnu inteligenciju troše ogromne količine električne energije, opterećujući energetske mreže diljem svijeta, jedna CL1 jedinica prema navodima troši manje energije od džepnog kalkulatora, oko 30 vata. Usporedbe radi, jedna vrhunska Nvidijina grafička kartica za AI može potrošiti i do nekoliko tisuća vata. Međutim, tehnologija ima i svoja ograničenja. Živi neuroni zahtijevaju poseban sustav za održavanje života i trenutno ostaju funkcionalni oko šest mjeseci, nakon čega ih je potrebno zamijeniti. Cijena jedne ovakve jedinice iznosi oko 35.000 američkih dolara.
Etičke dileme i ostvarenje noćnih mora
Sama najava ovakve tehnologije neizbježno otvara brojne etičke dileme. Ideja o korištenju živih ljudskih neurona kao računalnih komponenti potiče uznemirujuća pitanja o svijesti, patnji i moralnim implikacijama koje takav napredak nosi.
Iako iz Cortical Labsa tvrde da se radi samo o slojevima neurona koji nisu svjesni i ne predstavljaju mozak, kritičari su zabrinuti zbog dugoročnih posljedica i mogućnosti da ovi sustavi dožive neku vrstu “biološkog stresa”. Postavlja se i usporedba da sustav ima otprilike jednak broj neurona kao mozak pčele, za koju se smatra da doživljava svijet, što otvara čitav niz novih etičkih pitanja.
Dok jedni u ovoj tehnologiji vide rješenje za energetsku krizu umjetne inteligencije, drugi je doživljavaju kao ispunjenje najgorih proročanstava znanstvene fantastike. Bilo kako bilo, jasno je da je granica između fikcije i stvarnosti sve tanja, a društvo tek započinje tešku, ali nužnu konverzaciju o budućnosti koju stvaramo.
