“TAMAN kad smo trebali krenuti na prvu crtu bojišnice, pokvario nam se transporter. Bilo je to u Svinjarevcima, na izlasku iz sela. Da se to dogodilo samo sto metara dalje, sve bi nas pobili”, započinje svoju nevjerojatnu životnu priču Aleksandar Milenković Šuki (58), opisujući dan kada je umjesto sigurne smrti u ratu u Hrvatskoj dobio priliku otići na Olimpijske igre.
Ovaj jedinstveni sportaš, posljednji čovjek koji je iste godine nastupio na Ljetnim i Zimskim olimpijskim igrama te prvi u povijesti s nastupima u tri različita sporta na OI, nedavno se vratio sa svojih osmih Igara, ovoga puta u ulozi trenera argentinske reprezentacije u nordijskom skijanju. Svoju životnu priču ispričao je u velikom intervjuu za portal Mondo.
Od bicikla do skija
Iako je karijeru izgradio na dva kotača, Milenković je na svojim prvim Olimpijskim igrama 1992. u Albertvilleu nastupio kao nordijski skijaš. “Nama biciklistima bilo je normalno da se zimi pripremamo baveći se nordijskim skijanjem. Odlazili smo na planinu kako bismo popravili krvnu sliku, što bi nam osiguralo izdržljivost za iduća tri-četiri mjeseca.
Tada se nije toliko putovalo na pripreme u Španjolsku ili na Kanare, pa nam je nordijsko skijanje bilo dio rutine”, objašnjava on. Samo nekoliko mjeseci kasnije, na Igrama u Barceloni, natjecao se u biciklizmu pod zastavom Međunarodnog olimpijskog odbora.
“Slovenci su mislili da nisam normalan”
Put do prvih Olimpijskih igara bio je trnovit. San o nastupu u Seulu 1988. prekinula je vojska, a zatim i težak pad na utrci u Varšavi. Ipak, prilika se ukazala iznenada. “Počeo sam se više baviti nordijskim skijanjem i u veljači 1991. pojavio sam se na državnom prvenstvu u Sloveniji. Nakon samo 500 metara otpao mi je vosak sa skija. Svatko normalan bi odustao, ali ja sam, kao biciklist navikao na muku, završio utrku. Od 48 natjecatelja bio sam 24. Slovenci su me gledali u čudu, mislili su da nisam normalan”, priča Milenković.
Nakon utrke prišao mu je izbornik reprezentacije, Čeh Jaroslav Honzo, i pozvao ga na pripreme. “Rekao mi je: ‘Dečko, 1. studenog dođi u Sloveniju i bit ćeš u reprezentaciji. Ništa ne treniraj do tada, samo dođi’. On mi je usadio bubu u uho da bih tu mogao nešto napraviti.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kvar na transporteru spasio mu život
U jeku najvećih sportskih uspjeha, stigao je rat i poziv za mobilizaciju: “Vratio sam se s utrke, a rat je već počeo. U pet ujutro vojna policija mi je bila oko kuće. Otišao sam na ratište, prvo u pozadinu, a onda prema Vukovaru. Taman kad smo trebali krenuti na prvu crtu, pokvario nam se transporter u Svinjarevcima. Da se to dogodilo samo sto metara dalje, bili bismo na otvorenom i sve bi nas pobili jer moraš ostati uz vozilo. Tu je seoska straža bila ispred nas, pa mi iza njih i dobro se završilo. Dođemo na prvu liniju, sad oni kažu dolazi neka smjena iz Valjeva, sada ne morate vi.”
Nakon nekog vremena, uz pomoć veza, uspio je dobiti otpust sredinom prosinca. Imao je desetak dana da se pripremi za kvalifikacijsku utrku za Zimske olimpijske igre: “Nekako sam uspio izboriti mjesto u ekipi. Mislim da je na kraju Olimpijski odbor odabrao mene jer su željeli da ide i netko iz Srbije.”
Ručak s Dream Teamom i utrka protiv Armstronga
U Albertvilleu je nastupio pod zastavom Jugoslavije, iako su Hrvatska i Slovenija već imale svoje timove. “Nije bilo nikakvih napetosti, super smo se družili”, kaže on. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u Barceloni, natjecao se kao neovisni sportaš pod zastavom MOO-a. “Tu je već bilo neugodno jer nemaš svoju zastavu, svoj identitet”, rekao je. Igre u Barceloni pamti po susretu sa sportskim velikanima.
“Poseban dan bio je kad je Dream Team došao na ručak u Olimpijsko selo. To je nešto što se ne zaboravlja.” U biciklističkoj utrci vozio je protiv Lancea Armstronga, a za nju se pripremao na neobičan način, radeći kao prvi beogradski kurir na biciklu u vrijeme sankcija i nestašice goriva.
Povijesni nastup nakon treninga na Avali
Nakon propuštenih Igara u Salt Lake Cityju 2002. zbog administrativne pogreške saveza, Milenković se okrenuo biatlonu i pomogao u stvaranju srpske reprezentacije. Neočekivano je izborio nastup na ZOI-u u Torinu 2006. i tako ispisao povijest kao prvi sportaš s nastupom u tri različita sporta.
Danas, nakon više od 500.000 prijeđenih kilometara na biciklu i osam Olimpijskih igara, Milenković je i dalje u sportu. “Polako me stižu godine, ali zadovoljan sam što sam zdrav i što mogu raditi. Natjecateljski duh je još u meni. Završio sam s angažmanom u Argentini i sad ću vidjeti što i kako dalje”, zaključuje svestrani sportaš koji, između ostalog, govori i deset jezika.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Preuzeto sa: www.index.hr
