U januaru 2023, tadašnji senator JD Vance objavio je na stranici Wall Street Journala svoju ranu podršku Donaldu Trumpu na predsjedničkim izborima 2024. Glavni razlog njegove podrške, tvrdio je, bio je taj što Trump „nije započeo nijedan rat“, piše Politico.
„U četiri godine na vlasti, gospodin Trump nije započeo nijedan rat unatoč ogromnom pritisku vlastite stranke, pa čak i članova vlastite administracije“, napisao je Vance tada. Trumpovo odbijanje da uvuče SAD u bilo kakve nove strane sukobe označilo je „prvi pravi poremećaj ratnohuškačkog konsenzusa u Washingtonu i strašnih posljedica koje je izazvao“. To za Vancea “više od bilo kojeg pojedinačnog postignuća, bilo trajno nasljeđe prvog mandata gospodina Trumpa“, piše !Odgovor.ba.
Vance ne misli da je rat s Iranom u interesu SAD
Sada, dok Trumpova administracija vrši napad na Iran, Vance sudjeluje u reviziji tog neintervecionističkog nasljeđa, piše Politico.
Ovaj zaokret je još upečatljiviji za potpredsjednika, koji se uzdigao do nacionalne figure kao predvodnik antiintervencionističke frakcije Trumpovog pokreta MAGA koja se oblikovala u suprotnosti s “vječnim ratovima” na Bliskom istoku i koja je oštro kritizirala američku intervenciju u novijim stranim sukobima poput ruskog rata u Ukrajini. U novije vrijeme, Vance se pozicionirao kao glasni republikanski skeptik prema ratu s Iranom, tvrdeći još u oktobru 2024. da “naš interes, mislim, nije rat s Iranom”.
U tom kontekstu, Trumpov napad na Iran čini se velikim političkim udarcem za Vancea i antiintervencionističku frakciju s desnice. „Ovo je prilično loša situacija za Vancea“, kazao je za Politico neimenovani sagovornik, koji je upućen u unutrašnje odnose u administraciji.
„Vance je morao obavljati zadatak podređenog i pokušavati uvjeriti ljude poput nas da je ovo što se zbiva dobro – a to je teško progutati”, dodaje sagovornik Politica.
Vance tvrdio da Trump preferira diplomatiju
Uoči američkog napada, Vance je javno tvrdio da Trump preferira diplomatski sporazum kako bi se spriječilo Iran da dođe do nuklearnog oružja, ali da je spreman upotrijebiti vojnu silu ako je potrebno – istovremeno tvrdeći da „nema šanse“ da će se vojni angažman razviti u dugotrajan rat na Bliskom istoku.
U petak se Vance sastao nasamo s omanskim ministrom vanjskih poslova, ključnim posrednikom u pregovorima. Kad su napadi započeli rano u subotu ujutro, Vance je bio u Washingtonu, gdje je pratio operaciju iz Situacijske sobe Bijele kuće – ne s Trumpom, koji je nadgledao napade iz Mar-a-Laga zajedno sa šeficom osoblja Bijele kuće Susie Wiles i državnim tajnikom Marcom Rubiom.
Danima već sumnjivo tih i daleko od Trumpa
U danima nakon napada, Vance je bio sumnjivo tih, a jedina njegova javna aktivnost tijekom vikenda bila je na društvenim mrežama, gdje je retweetao dvije objave iz Bijele kuće, uključujući jednu koja ga prikazuje u Situacijskoj sobi tijekom početnih napada.
Vance je prekinuo šutnju u kratkom intervjuu s Jessejem Wattersom iz Fox Newsa u ponedjeljak navečer, gdje je branio napade, tvrdeći da su bili u nastojanju da se ostvari “jasno definirani” cilj sprječavanja Irana da dođe do nuklearnog oružja i ponavljajući svoj argument da SAD “neće ulaziti u probleme koje smo imali s Irakom i Afganistanom”. (Vanceov ured odbio je komentirati njegovo šire sudjelovanje u raspravama oko napada.)
“Ljudi su stvarno frustrirani time što Vance ništa ne govori. To je svojevrsni ogroman problem”, rekao je neimenovani republikanski kongresmen. „Činjenica da nije tvitao – to je otprilike ono što je dominiralo razgovorima ljudi o tome, i činjenica da nije bio s predsjednikom.“
Protivnici intervencije u defanzivi
Ipak, ono što je jasno jest da Vanceov prethodno izrečeni stav – da rat s Iranom ne služi izravno američkim interesima – nije bio onaj kojeg se Trump u konačnici pridržavao. Zajedno s nedavnom vojnom operacijom u Venezueli, ta činjenica potiče neke s desnice da preispitaju svoja očekivanja – potaknuta Vanceovim brzim usponom unutar MAGA pokreta u posljednje tri godine – da će Vance i njegovi saveznici u administraciji poslužiti kao učinkovit bedem suzdržanosti vanjske politike.
„Definitivno je neuspjeh ovih suzdržanijih antiintervencionističkih glasova što nisu uspjeli odmaknuti stvari od tog jastrebovskog statusa quo“, rekla je Emma Ashford, viša suradnica u Stimson Centru.
Neki desničarski zagovornici suzdržavanja priznaju da su nedavni taktički i politički promašaji konzervativnih protivnika rata s Iranom doprinijeli njihovom smanjenom utjecaju. Vođa neprofitne organizacije istaknuo je neuspjelu kampanju pritiska koju su prošlog lipnja vodili istaknuti medijski likovi povezani s MAGA-om i Vanceovi saveznici – uključujući Tuckera Carlsona, Stevea Bannona i Charlieja Kirka – kako bi odvratili administraciju od bombardiranja iranskih nuklearnih lokacija kao dio takozvanog 12-dnevnog rata između Izraela i Irana.
„Mislim da su medijski utjecajne figure poput Tuckera i Bannona naučile nekoliko lekcija, [uključujući] da puni pritisak nije funkcionirao – i zapravo je možda iritirao predsjednika“, rekli su.
Vjerodostojnost antiintervencijske frakcije pretrpjela je još jedan udarac nakon Trumpove uspješne operacije hvatanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, koja se nije pretvorila u vrstu kaljuže promjene režima koje su se neki konzervativni zagovornici suzdržavanja bojali.
„Bio je vrlo uspješan u pronalaženju veze između intervencije u stilu Georgea W. Busha i neintervencije“, rekao je Ashford. „To ovaj put stavlja [zagovornike suzdržanosti] u drugi plan jer je u posljednje vrijeme Trump toliko puta bio uspješan.“
Znači li napad na Iran politički kraj za Vancea?
Nakon napada na Iran u junu prošle godine i naknadne operacije u Venezueli, Vance je preuzeo ulogu glavne javne veze administracije s antiintervencionističkom frakcijom Republikanske stranke, tvrdeći da su operacije bile u skladu s vanjskopolitičkim izgledima „America first“. U oba slučaja, uglavnom je uspio ugušiti sve veće raskole unutar pokreta – ali ne bez političke cijene.
„To je bio njegov politički kapital koji je trošio kako bi podržao predsjednika“, rekao je Justin Logan, direktor studija obrane i vanjske politike u libertarijanskom think tanku Cato Institutu.
Međutim, ovaj put postoje znakovi da bi se Vance, dosadašnji favorit za republikanskog kandidata za predsjednika na izborima 2028, mogao suočiti s većim skepticizmom svojih saveznika.
Pišući ovog vikenda u britanskoj publikaciji UnHerd, konzervativni novinar i dugogodišnji Vanceov saveznik Sohrab Ahmari oštro je kritizirao potpredsjednika zbog kapitulacije pred preferencijama „neokonzervativnih jastrebova“ unutar Republikanske stranke.
„Vance koji je nekoć oštro kritizirao ‘vanjsku politiku moraliziranja’ nadgleda udare izričito usmjerene na oslobađanje iranskog naroda“, napisao je Ahmari. „Za one od nas koji su bili unutar tih krugova i rasprava, ironije su zapanjujuće”, dodao je ovaj komentator.
Ljutnja se okreće protiv samog Vancea
U međuvremenu, drugi suzdržavatelji koji su računali na to da će se Vance ponašati kao pravi vjernik katolik počinju preispitivati iskrenost njegovih stavova.
„Ovo je tip koji je prešao s ateizma na katoličanstvo, tip koji je Trumpa nazvao ‘Hitlerom’, a sada mu je potpredsjednik“, rekao je čelnik neprofitne organizacije. „Jesam li uvjeren da je u potpunosti vezan za bilo koju perspektivu ili svjetonazor? Ne.“
Ljutnja usmjerena prema Vanceu ne proizlazi samo iz činjenice da nije uspio spriječiti potencijalno skup rat, već i iz činjenice da je pritom nanio trajnu štetu dugoročnom projektu protivnika intervencije da uvjere antiratno biračko tijelo da prihvati Republikansku stranku kao svoj politički izbor.
Za Vancea, za kojeg se očekuje da će se kandidirati za predsjednika 2028., to predstavlja izborni, ali i ideološki problem. „Želi izgraditi veliku koaliciju na desnici, a mislim da će biti nemoguće izgraditi veliku koaliciju samo ignoriranjem antiratne desnice“, rekao je Mills i dodao: „Mislim da će morati ponovno osvojiti dio te podrške.“
Trumpova prevrtljivost je Vanceova šansa
Ipak, oni koji se ograničavaju nisu u potpunosti odustali od Vancea, a mnogi vide mogući scenario za obnovu njegovog utjecaja.
„Ulaganje u Vancea uvijek je bilo dugoročno – kupi i drži, a ne kratkoročna prodaja“, kazao je jedan od sagovornika Politica.
Drugi računaju na istu dinamiku koja ih je dovela u ovu poziciju – Trumpovu prevrtljivost i podložnost promjeni kursa – da će na kraju ojačati Vanceov i utjecaj antiintervencionista.
„Ako se rat promijeni, vjerojatno će pokušati izdati neokonzervativce, a i dalje će biti predsjednik“, rekao je Mills i dodao: „Prilično snažno se nadam… ali stvarnost je takva da Trump nije ideološki rigidan, pa se čini manje rigidnim nego, recimo, predsjednik George W. Bush.“
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
