Priča se da su išli u Samobor, a Tito je zaustavio auto i rekao Stevi da zna za Staljinovu naredbu. Stevo je rekao da nije nameravao da ga ubije i tu je zacementirano predratno prijateljstvo
DOBIO JE NAREĐENJE OD STALJINA – UBITI TITA
O Stevi Krajačiću postoji bezbroj legendi. Najpoznatija je kako je 1948. dobio naređenje od Staljina da ubije Tita, a on je odlučio da to naređenje ne izvrši. prema navodima je priznao Josip Broz o čemu se radi. Priča se da su išli u Samobor, a Tito je zaustavio auto i rekao Stevi da zna za Staljinovu naredbu. Stevo je rekao da nije imao namjeru da ga ubije i tu je zacementirano predratno prijateljstvo. Dokumentovana priča, pak, kaže da je upravo Stevo 1945. godine ugradio Titine prislušne uređaje u svoju rezidenciju u Beogradu.
“Mislim da je Krajačić bio jako vezan za Tita. Znam to po mnogo čemu. Čak sam ga pitao da li je on atentator na Kominternu, poslat da ubije Tita. On mi je to porekao”, rekao je Titov omiljeni novinar i Stevin prijatelj. Dara Janeković u intervjuu za Globus.
Čak i ozbiljni istoričari poput Roja Medvedeva tvrde da je Tito poslao poruku Staljinu: “Poslao si mi nekoliko atentatora, ja ću tebi poslati samo jednog”. Ali ta priča nije nigdje dokumentirana.
ZINKARIO GOLUBIĆ
Druga legenda kaže da se pobrinuo da Gestapo u okupiranom Beogradu uhapsi Mustafu Golubića, Staljinovog dželata, glavnog špijuna Moskve. prema navodima, upravo je on izdao Hertu Haas, Titovu suprugu, majku Miše Broza, Nemcima, jer je nije podnosio. Ni Herta nije podnosila Krajačića. Skoro su završili na sudu (Krajačić je dosta prošao po sudovima), ali je režim, da izbjegne skandal, organizirao pomirenje. Branko Broz potvrđuje takvu priču. Ali Stevo se brinuo o Titovom sinu Miši za vrijeme rata u Zagrebu.
PREUZEO ARHIVU SA SAVKOG PUTA
Prema nekim pretpostavkama, Stevo Krajačić je prvi prikupio ustaški arhiv u tek oslobođenom Zagrebu. Jasno je da je u njemu bilo dosta materijala kojim je mogao izvršiti pritisak na brojne drugove koji se nisu dobro držali u policiji.
TITA I JOVANKA VENČANI
Josip Broz Tito je do 1952. bio momak. Zbog susreta na terenu, to se pokazalo prilično neprikladnim, pa je odlučio da se oženi, samo – s kim? Bilo je jasno da se prijatelj mora provjeriti, a takve provjere su radila dva saradnika – Ranković i Krajačić.
“Mislim da je Stevo Krajačić smjestio Jovanku Titu. Ne tvrdim da je ona bila njegov špijun na Titovom dvoru, ali znamo da je bila u stalnom kontaktu s njim i da ga je zvala nekoliko puta dnevno. Naravno da mu je pričala šta se dešavalo oko Tita. Jovanka je, prema Dedieru, pohađala i kurs NKVD-a u Moskvi, što Tito ni sam nije znao za njega, jer mislim da je Tito Jovan zajedno znao. 1946. godine, a oženio se njome tek 1953.“, kaže Titov biograf Joža Pirjevec.
STRADALI ZBOG JASENOVCA ILI MONOGRAFIJE
Đuro Zagorac je precizno opisao prekretnicu skandala u Krajačićevoj karijeri. Radi se o sukobu sa delegacijom srpskog SUBNOR-a oko Jasenovca. Raja Nedeljković, šef Boračke organizacije Srbije, u svojim memoarima pod naslovom “Gluve godine” piše: “Tri dana nakon Brijunskog plenuma (1966.), predvodio sam delegaciju Srbije na otkrivanje spomenika Jasenovcu. Za stolom sam se našao direktno preko puta Steve Krajačića. Marko Krajačić u jednom trenutku podigao je glas Bežida D. ti Marko jesam li ti naredio da glasaš za našeg Đuru Pucara koji je ostao bez posla pa da postane predsednik Saveza boraca Jugoslavije? A ti si glasao za Aleksandra Rankovića”. Marko se vrpoljio i ćutao, a Stevo se okrenuo Džemalu Bijediću i zamerio mu zašto tvrde da su digli husinske rudare na ustanak, kad treba da znaju da su on, Stevo Krajačić i ostali drugovi iz Hrvatske to uradili. Seljaci, Srbi? Da li želite da gradite rafinerije u Novom Sadu i Pančevu? Šta znate o rafinerijama? Mi to razumijemo, a vi znate samo toviti svinje. A ostalo vas je puno, znate.“ Htio je reći – dosta vas je preživjelo Jasenovac.
“Deset dana kasnije palim televiziju i vidim svečani doček jednog stranog šefa države. Mislim da je to bio finski predsjednik Kekonen. Stražari na aerodromu u Puli, crveni tepih, a na tepihu ispred aviona stoji predsjednik Josip Broz Tito. Do njega – Stevo Krajačić!”
HRVATSKA BACACI
Nakon afere s Jasenovcem, Krajačić je svoju političku karijeru završio u ekonomskoj aferi novohrvatskog tipa. Emanuel Mičković i izdavačka kuća Republika dogovorili su izdavanje luksuzne knjige “Metalci Jugoslavije”. Krajačić je nagovorio mnoge uticajne jugoslovenske političare, metalce – a bilo ih je mnogo – da daju svoj doprinos ovoj knjizi, počevši od Tita. Svim metalskim kompanijama je naređeno da kupe po deset primjeraka knjige. Izdavače je primio i Tito, kome je Mičković poklonio lovačku pušku. Knjiga je zaradila mnogo novca, autori su dobili ogromne honorare, ali nakon brojnih pritužbi na prevaru – krenule su istrage. Epilog: Stevo Krajačić isključen iz CK SKH, a Emanuel Mićković pobjegao iz Jugoslavije. Uhapšen je, ali je nakon samo tri dana uspio pobjeći iz zatvora. prema navodima, nigdje nije zaustavljen dok je bježao iz zemlje sve do granice. Čak je i Tito morao da vrati pušku koju je dobio na poklon.
DJED HRVATSKE DRŽAVE
Krajačić je u svom susjedstvu, na Pantovčaku, osnovao neformalni krug državotvoraca i uz Titov blagoslov i uz pomoć svojih učenika Josipa Manolića, Franje Tuđmana i Josipa Boljkovca započeo rad na emancipaciji Hrvatske od Jugoslavije, koja je na kraju rezultirala osamostaljenjem. Priča se da je nekoliko mjeseci prije smrti svom antagonistu i biografu Antunu Duhačeku rekao: “Nema stranaka, nema različitih mišljenja, nema svađa u Hrvatskoj. Samo je jedno: jedna čista Hrvatska. Oko toga treba sve snage ujediniti.”
PLIVAO SE U BAZENU S MORskom VODOM
“U nižim razredima osnovne škole išao sam u razred sa Ognjenom Krajačićem, mlađim sinom pomenutog Steve. Bili smo jako dobri, on mi je bio najbolji drug u razredu. Omiljeno mjesto nam je bila zimska bašta na selu, velika staklena prostorija u kojoj je Ognjenova majka uzgajala ukrasno kućno bilje. U sredini sobe je uvijek bio veliki bazen za plivanje, na dnu smo igrali desetke. smetalo, onda su se često ponavljali zahtjevi da konačno bar jednom napune taj bazen da možemo plivati.
Bili su odlučni – bez riječi! Punjenje bazena vodom je preskupo i oni to ne mogu priuštiti. U vrijeme kada su se svi javni bazeni u Zagrebu mogli nabrojati na prste jedne ruke, lako je moguće da je smatrao nedopustivo nemoralnim da se njegova djeca kupaju u privatnom bazenu”, napisao je Pero Kvesić na svom blogu.
