Piše: VLADO VURUŠIĆ (Jutarnji list)
Američko-izraelski napadi na Iran se nastavljaju i sukob se širi jer Iran napada ciljeve u mnogim zemljama Bliskog istoka. Teško je sada reći koliko će još trajati, bez obzira na to što su ubijeni glavni vjerski vođa Ali Hamenei te još mnogi drugi vojni i politički dužnosnici. Iran je bio spreman na to, pa se već zna tko koga nasljeđuje u slučaju daljnjih pogibija.
Napadi sada sigurno ne mogu stati jer ako se obustave, a ne dođe do pada ili kapitulacije režima, onda se može reći da je Iran pobijedio. Režimu je važno da opstane, pa kako god. Dakle, za njega je, prema Grunfovoj logici, pobjeda sama činjenica da nije svrgnut. A može li ga svrgnuti samo zračna operacija bez kopnene akcije? Eventualno iskrcavanje američkih vojnika moglo bi zaprijetiti i uvući SAD u novi Vijetnam ili američku Ukrajinu. To je ono čega se vjerojatno tamošnja javnost, ali i politički “subjekti” užasavaju. Više se računa na unutarnji scenarij – da pobuna stanovništva dovede do pada režima. Naime, u posljednje vrijeme bilo je nekoliko neuspješnih pobuna. No, trenutačno ta opcija nije na vidiku. Tamošnji izvjestitelji javljaju da se raspoloženje javnosti može opisati u rasponu od euforije do panike. Ipak, trenutačno se većina ponaša kao “neutralni gledatelji” – čekaju kako će se stvari odvijati pa će se u skladu s tim i ponašati.
Kako sada stvari stoje, Donald Trump mora ići do kraja, dok se neki drugi barjak ne zavijori nad Teheranom. Kako piše BBC, američki je predsjednik preuzeo golem rizik napadom na Iran, čiji je cilj promjena režima i geopolitičkog položaja Irana na Bliskom istoku. Ako Trump uspije u onome što brojni njegovi prethodnici nisu uspjeli (Iran je bio i ostao od 1979. godine najveća američka bolna točka i uvreda koja joj je nanesena) – preoblikovati Bliski istok “čekićem američkog vojnog stroja” – proglasit će vlastiti povijesni trijumf i tada će malo tko moći obuzdati njegov ionako nepodnošljiv ego.
Jedan od razloga ove operacije jest činjenica da se on pred američkom javnošću pokaže kao veliki pobjednik, ali i da preko nje pokuša kapitalizirati izbornu pobjedu na međuizborima na jesen. Prema rezultatima sadašnjih anketa, demokratima se smiješi velika pobjeda, odnosno republikancima gubitak kontrole nad Kongresom i Senatom, što bi dovelo do toga da ga se može obuzdavati u svakom trenutku i zaustavljati njegove raznorazne političko-ekonomske poteze – od carina do fantazmagorija o Grenlandu i Kanadi, imigracijskoj politici ili prijetnjama izolacijom od Europe.
No, ako kojim slučajem napad ne uspije, odulji se ili eskalira u veliki rat, Trump riskira potkopavanje ne samo šansi republikanaca da zadrže kontrolu nad Kongresom na izborima, nego ugrožava i vlastiti ugled i “središnjeg mjesto” u panteonu koji si je sam namijenio.
Iran gađa raketama svoje arapske susjede u Perzijskom zaljevu i blokira strateški važan Hormuški tjesnac, što znači širenje rata u regiji, ali i stvaranje nove svjetske energetske krize jer se radi o zemljama koje su vodeći izvoznici nafte. Cijene nafte će rasti, ali one od toga neće imati ništa, stoga im ova situacija nikako ne odgovara. Iako Teheran nastoji animirati muslimane diljem svijeta da se solidariziraju s njim i napadnu ciljeve SAD-a, očito nisu naišli na “unisonost” koju zahtijevaju.
Svi gledaju kako reagiraju dvije najvažnije regionalne države na tom području: Turska i Saudijska Arabija. Ankara nije dala podršku napadima na Iran i neće dopustiti da se njezina zračna, kopnena ili pomorska imovina, uključujući i njezin zračni prostor, koristi u operativne svrhe ili u korist stranaka u bilo kojem sukobu ili ratu u kojem nije strana. “To je jedno od temeljnih načela vanjske i sigurnosne politike naše zemlje”, navodi se u izjavi turskog Centra za borbu protiv dezinformacija. Saudijska Arabija čak je osudila iranske napade na UAE, Bahrein, Katar, Kuvajt i Jordan. U izjavi saudijskog Ministarstva vanjskih poslova izražene su solidarnost i podrška “bratskim zemljama”. Rijad je spreman staviti na raspolaganje sve svoje kapacitete za “bilo koje mjere” koje te države žele ili mogu poduzeti kao odgovor na iranske napade. Iz Rijada su poručili da Iran narušava suverenitet zaljevskih država koje imaju pravo na odgovor. Stoga je pitanje može li se očekivati da i iz tih država polete rakete prema Iranu, što bi potpuno promijenilo situaciju na terenu.
No, svakako je i pitanje ima li Iran snage ne samo oduprijeti se, nego i ponovno aktivirati svoje spavače u Hezbolahu u Libanonu, Iraku, Siriji i drugdje gdje su šijiti u regiji, a sve to onda vodi regiju i šire u neizvjesni sukob. Također je pitanje što bi se dogodilo čak i da dođe do promjene režima u Teheranu, bi li ta “zamjena” prošla bez sukoba ili bi se sve pretvorilo u građanski rat. I, naravno, osnovno je pitanje tko bi uopće imao snage i logističke moći preuzeti vlast u tim okolnostima.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
