Sukob koji se trenutno odvija između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana mnogi analitičari ne vide samo kao regionalnu krizu, već kao širu stratešku pripremu za potencijalni veliki sukob sila.
Prema pojedinim američkim sigurnosnim analitičarima, Iran se u ovom trenutku koristi kao svojevrsni “poligon” za testiranje vojnih kapaciteta, posebno kada je riječ o protubrodskim balističkim projektilima (ASBM) i sistemima za satelitsko praćenje. Fokus je na sposobnosti gađanja američkih nosača aviona, koji su ključni instrument američke vojne moći.
Navodi se da je administracija američkog predsjednika ranije oklijevala s direktnim napadima zbog procjena da bi napredni sistemi, uključujući potencijalnu satelitsku podršku, mogli povećati rizik za američke nosače aviona poput USS Abraham Lincoln. U međuvremenu je u regiju upućen i drugi nosač, USS Gerald R. Ford, kako bi se smanjila ranjivost i povećala operativna fleksibilnost.
Analitičari upozoravaju da pravo geostrateško žarište nije Bliski istok, već Indo-Pacifik. Kina je tokom protekle decenije razvijala sofisticiranu mrežu sistema za sprječavanje pristupa i uskraćivanje područja (A2/AD), posebno unutar tzv. Prvog lanca otoka, koji obuhvata područja oko Tajvana i Južnog kineskog mora.
Ti sistemi uključuju projektile serije Dongfeng (DF), posebno DF-26, poznat kao “ubojica nosača aviona”, kao i krstareće projektile, napredne radarske sisteme, protuzračnu odbranu i elektroničko ratovanje. Uz to, Kina je izgradila i militarizirala umjetne otoke u Južnom kineskom moru, čime dodatno jača kontrolu nad ključnim pomorskim rutama.
Prema pojedinim analizama, u slučaju direktnog sukoba u blizini kineskih obala, posebno oko Tajvana, američke snage bi se suočile s ozbiljnim operativnim izazovima unutar zone snažne kineske A2/AD zaštite.
Tvrdnja da je Iran “generalna proba” za širi sukob odnosi se na mogućnost da se kroz sadašnje napetosti prikupljaju operativni podaci, testiraju reakcije i procjenjuju ranjivosti ključnih sistema, posebno nosača aviona.
U takvom scenariju, Bliski istok bi bio sekundarno poprište, dok bi stvarni strateški fokus ostao na zapadnom Pacifiku.
Ipak, riječ je o procjenama pojedinih analitičara, a ne o zvaničnim stavovima vlada. Trenutna situacija ostaje izuzetno dinamična, uz pozive međunarodne zajednice na deeskalaciju i povratak diplomatskim rješenjima.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
