Ideja da bi BMW, Volkswagen i Mercedes-Benz mogli do kraja ove decenije prestati postojati u današnjem obliku zvuči nezamislivo. Ipak, upravo takvo upozorenje dolazi iz vrha njemačke ekonomske struke. Predsjednik Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu, Moritz Schularick, smatra da trenutna struktura njemačke “velike trojke” teško može opstati nepromijenjena do 2030. godine.
On ne govori o nestanku poznatih brendova sa ulica, već o dubokom restrukturiranju, mogućim spajanjima i ulasku novih strateških investitora. Prema njegovom mišljenju, automobilska industrija Njemačke nalazi se pred najvećom transformacijom u svojoj historiji.
Promjena više nije samo pitanje prelaska s benzina i dizela na baterije. Električna vozila traže potpuno nove lance snabdijevanja, drugačiju proizvodnju, drugačiju infrastrukturu i potpuno novi pristup razvoju softvera. Automobil danas više nije samo mašina postaje digitalna platforma.
Veliki ekrani, stalna softverska ažuriranja, autonomna vožnja i umjetna inteligencija sve više određuju vrijednost vozila. Upravo tu Njemačka, prema nekim stručnjacima, rizikuje da zaostane za Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama, koje agresivno investiraju u baterijsku tehnologiju i autonomne sisteme.
Napetosti se već vide u finansijskim rezultatima. Porsche je zabilježio dramatičan pad dobiti, što je odjeknulo i unutar Volkswagen grupe. Mercedes-Benz se stabilizuje, ali tržište premium vozila postaje sve zahtjevnije i konkurentnije.
Istovremeno, visoke cijene energije i globalna konkurencija dodatno opterećuju njemačke proizvođače. Mnoge kompanije sve češće investiraju van Njemačke, dok dobavljači upozoravaju na smanjenje narudžbi i pad zaposlenosti.
Od 2019. godine, njemačka automobilska industrija izgubila je oko 120.000 radnih mjesta. Posebno su pogođeni dobavljači, koji čine kičmu industrijskog sistema. Radnici se suočavaju s neizvjesnošću, prekvalifikacijama i mogućim zatvaranjem pogona.
Za zemlju čija je ekonomija decenijama počivala na izvozu automobila, ovo nije samo industrijsko pitanje, već i društveno i političko.
Primjer švedskog Volvoa, koji je pod okriljem kineske kompanije Geely doživio novu fazu razvoja, pokazuje da promjena vlasništva ne znači nužno propast brenda. Moguće je da bi i njemački proizvođači u budućnosti mogli tražiti partnerstva ili dublje saveze sa stranim investitorima kako bi opstali u utrci za elektrifikaciju i autonomiju.
To ne znači da će BMW, Volkswagen ili Mercedes nestati s tržišta, ali bi struktura vlasništva i način poslovanja mogli izgledati potpuno drugačije.
Debata koja se vodi u Njemačkoj zapravo je pitanje da li će ta zemlja aktivno oblikovati budućnost mobilnosti ili će se prilagođavati odlukama donesenim u Pekingu, Silicijskoj dolini ili drugim centrima tehnološke moći.
Jedno je sigurno automobilska industrija više nikada neće biti ista. A do kraja ove decenije mogli bismo gledati potpuno novu mapu globalne auto-industrije, u kojoj poznata imena ostaju, ali pravila igre postaju sasvim drugačija.
Preuzeto sa: crna-hronika.info


