Istraživanje dodatno produbljuje razumijevanje načina na koji faktori okoliša utiču na zdravlje mozga, posebno kod starijih osoba.
Alzheimerova bolest, kao progresivni degenerativni poremećaj mozga, najčešće se javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Karakteriše je postepeni i nepovratni gubitak pamćenja, poremećaj govora, dezorijentacija u vremenu i prostoru te, u uznapredovalim fazama, potpuni gubitak sposobnosti samostalnog života.
Procjenjuje se da u svijetu s ovom bolešću živi oko 57 miliona ljudi, a ona čini između 60 i 70 posto svih slučajeva demencije.
Iako su zagađenje zraka, moždani udar, povišen krvni pritisak i depresija već ranije prepoznati kao faktori rizika, do sada nije bilo jasno da li zagađeni zrak djeluje posredno – preko drugih hroničnih stanja – ili direktno oštećuje moždano tkivo.
Američki istraživači analizirali su podatke gotovo 27,8 miliona korisnika programa Medicare starijih od 65 godina u periodu od 2000. do 2018. godine. Fokus je bio na dugoročnoj izloženosti finim česticama PM 2,5 i učestalosti dijagnoze Alzheimerove bolesti, uz kontrolu drugih hroničnih oboljenja.
Rezultati su pokazali jasnu povezanost: veća izloženost česticama PM 2,5 znači i veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Veza je bila izraženija kod osoba koje su ranije pretrpjele moždani udar, dok hipertenzija i depresija nisu značajno pojačavale negativan efekat zagađenja. To upućuje na zaključak da zagađenje zraka primarno djeluje direktno na mozak, a ne isključivo posredno putem drugih bolesti.
Čestice PM 2,5 su mikroskopske, promjera manjeg od 2,5 mikrometara, i nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, u saobraćaju, industriji i tokom grijanja. Zbog svoje veličine mogu proći kroz pluća u krvotok, a potom potencijalno dospjeti i do mozga. Dugotrajna izloženost povezuje se s povećanim rizikom od srčanih i moždanih udara, hroničnih plućnih bolesti, raka pluća, ali i s padom kognitivnih sposobnosti i smanjenjem zapremine mozga.
Problem zagađenja zraka posebno je izražen u zemljama regiona tokom zimskih mjeseci, kada termoelektrane na ugalj rade punim kapacitetom, a domaćinstva koriste zastarjele sisteme grijanja. Posljedice nisu samo ekološke, već i ozbiljno javnozdravstveno pitanje.
Nova analiza dodatno potvrđuje da unapređenje kvaliteta zraka ne predstavlja samo pitanje zaštite okoliša, već i ključnu strategiju za očuvanje kognitivnog zdravlja, posebno kod starije populacije. Smanjenje izloženosti finim česticama moglo bi dugoročno doprinijeti i smanjenju učestalosti demencije, uključujući Alzheimerovu bolest.
