Jeste li vidjeli kako snimaju klizanje na OI-ju?

ODJEVEN u potpuno bijeli smoking i klizaljke iste boje, snimatelj Jordan Cowan postao je neočekivana zvijezda natjecanja u umjetničkom klizanju na Olimpijskim igrama u Milanu. Snimke 35-godišnjaka kako klizi uz natjecatelje nakon njihovih nastupa munjevito su se proširile društvenim mrežama, ne samo zbog njegove elegantne pojave, već i zbog vještine kojom upravlja kamerom kližući unatrag, ponekad i na jednoj nozi.

Neočekivana zvijezda Igara

Kad umjetnički klizači završe svoje olimpijske nastupe, slijede najintimniji trenuci – duboki uzdah nakon što glazba utihne, pogled prema ogradi i osjećaj olakšanja ili razočaranja prije odlaska u zonu za ocjene.

Na Igrama u Milanu ti se trenuci bilježe na dosad neviđen način – kamerom bivšeg natjecateljskog plesača na ledu koji klizi tik uz sportaše, piše Reuters. Cowan je prvi snimatelj u olimpijskoj povijesti kojem je dopušteno snimati s ledene plohe, pokrivajući tako ono što naziva “neistraženim teritorijem” u prijenosima.

“Poseban je osjećaj”, izjavio je Cowan. “Ovo je prvi put da se ovako nešto radi i nisam mogao poželjeti bolje iskustvo.”

Njegova novostečena slava pokazala se kao velik izvor zabave, ali i potvrde za Cowana, koji je godinama usavršavao svoj zanat daleko od očiju javnosti.

“Iskreno, stvarno je posebno”, rekao je za CNN Sports, smijući se apsurdnoj situaciji u kojoj je postao jedna od zvijezda Igara. “Tako dugo sam radio na ovome u sjeni i brinuo sam se da će odijelo biti previše upadljivo, ali presretan sam što su ga svi prihvatili i što im se sviđa.”

Spoj klizanja i filma

Cowan, koji je odrastao u Los Angelesu, počeo se baviti klizanjem kao dijete, dijelom i zato što mu se klizalište u vrućoj Južnoj Kaliforniji činilo egzotičnim.

Nakon natjecateljske karijere u plesu na ledu, koju je završio 2012., borio se s izborom između svoje dvije velike ljubavi – filma i znanosti, sve dok nije shvatio da ih može spojiti. Snimanje natjecanja postalo je način da ostane u sportu koji voli, istovremeno istražujući svoju strast prema filmskoj umjetnosti.

Njegov put u svijet profesionalnog snimanja započeo je gotovo slučajno, kada su producenti jednog televizijskog specijala iskoristili njegove snimke iza scene, impresionirani osjećajem kamere koja “lebdi po ledu”. Od tada je neprestano usavršavao svoju opremu i tehniku, a ubrzo je uslijedio i poziv da postane prvi snimatelj na ledu u popularnoj emisiji “Ples na ledu” (Dancing on Ice), što se pokazalo ključnim korakom prema Olimpijskim igrama.

Umijeće snimanja na ledu

Cowan koristi ručni fokus i zum, tvrdeći da prijenos uživo može imati koristi od tehnika koje se više vežu uz filmske setove. Za razliku od autofokusa, on kao klizač može predvidjeti kretanje sportaša i koristiti fokus kao alat za pripovijedanje, usmjeravajući pažnju gledatelja.

“Najbolji kompliment koji dobijem od klizača jest da su zaboravili da sam uopće bio na ledu s njima. To je zlatni standard”, objašnjava. “Na događaju poput Olimpijskih igara, želite dodati nešto novo, a ne oduzeti išta od nastupa.”

Tijekom godina, Cowan je izgradio odnos povjerenja s mnogim klizačima, što mu omogućuje da uhvati sirove trenutke radosti i tuge. Neki sportaši su mu rekli da im prisutnost kolege klizača u teškim trenucima pomaže da se osjećaju manje usamljeno. Ipak, poznavanje sportaša nosi i svoje izazove.

Priznaje da je tijekom nekih nastupa i sam jedva suzdržavao suze, posebno dok je snimao svog prijatelja iz djetinjstva Paula Poiriera kako s partnericom Piper Gilles osvaja broncu za Kanadu. “Tako dobro poznajem svoju kameru da mislim da moje emocije mogu proći kroz objektiv”, kaže. “Sve je ručno, kao da svirate instrument. Ako osjećam tugu, mislim da je nemoguće to ne pokazati u kadru.”

Zašto baš bijelo odijelo?

A elegantno bijelo odijelo? Cowan objašnjava da je, s jedne strane, želio odjećom stopiti se s bijelom pozadinom leda, a s druge, odati počast važnosti događaja. Odijelo je izradio krojač specijaliziran za klizačke kostime, od tkanine koja mu omogućuje slobodu pokreta, a istovremeno izgleda profinjeno.

“Ipak je ovo Milano”, rekao je uz osmijeh. “Činilo se prikladnim odjenuti se elegantno.”

Za Cowana, koji se nikada nije natjecao na Igrama, ovo je ispunjenje sna o izlasku na olimpijski led i prilika da stvori trajnu arhivu sporta. U budućnosti se nada primijeniti svoje vještine i na ljetnim sportovima, ali i na holivudskim blockbusterima. “Nisam očekivao da ću postati toliko viralan”, zaključuje. “Ali možda ako se ljudima sviđa kako kližem unatrag, svidjet će im se i kako hodam unatrag.”