GLUMICA Nina Violić gostovala je u emisiji “Nedjeljom u 2”, gdje je otvoreno govorila o svom umjetničkom i osobnom sazrijevanju, glumi kao alatu za samospoznaju te o problemima u društvu i filmskoj industriji. Poznata po britkom jeziku, Violić je ponovila svoju deset godina staru misao da se, unatoč svemu, moramo što više šaliti i ne doživljavati sebe preozbiljno, upozorivši da je društvo danas uvelike zarobljeno u prošlosti, piše HRT.
Od “punkerske bezobraznice” do zrelosti
Osvrnuvši se na opis kolege Leona Lučeva, koji ju je jednom nazvao “punkerski bezobraznom”, Violić je priznala da je u mladosti imala takav obrambeni gard. “Jesam bila divlja i jesam bila bezobrazna i to je neki dio mene. Sve stoji kao nekakva obrana užasno osjetljivog i sramežljivog bića”, rekla je, dodavši da je bila toliko sramežljiva da bi pocrvenjela dok bi u pošti tražila poštansku marku.
Taj gard je, kako kaže, gradila kako bi sakrila svoju krhkost. “Sigurno je postojala neka užasna krhkost i nježnost koju nisam htjela pokazivati jer me bilo strah da će se to sve skupa raspasti. Onda sam gradila tu sliku o sebi neke jako kao zeznute osobe”, objasnila je Violić.
Gluma kao put samospoznaje
Upravo joj je gluma, ističe, pomogla da se suoči sa sobom i nauči puno o sebi. “Ja mislim da ne postoji ništa na svijetu što te može više natjerati da učiš o sebi kao što je gluma”, izjavila je. Kroz taj proces postala je osoba koja se danas ne srami ni svoje krhkosti, ni nježnosti, ni gluposti. “Gluma je kopanje po sebi, po svojim najintimnijim, najkrhkijim i najtežim mjestima”, dodala je, objašnjavajući da je najzanimljivije istraživati dijelove sebe za koje si mislio da ti ne pripadaju.
Otkrila je da je njezina ljubav prema sceni potekla od rockerske energije i koncerata, a ne izravno iz kazališta. “Nisam ja zavoljela kazalište, pa upisala glumu, ja sam jednostavno htjela biti na sceni”, prisjetila se.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Violić smatra da je današnje društvo previše usmjereno na prošlost i da ne živi u sadašnjem trenutku. “Moraš biti dovoljno mudar, dovoljno blesav, dovoljno veseo, dovoljno puno ljubavi moraš imati i neke hrabrosti da ne živiš u toj prošlosti, jer nas sve gura da se referiramo na prošlost. A to jednostavno nije današnje vrijeme, to nije realno. To sve skupa je hipnoza”, rekla je.
Uspjeh “Svadbe” i borba za prava glumaca
Komentirala je i fenomenalan uspjeh filma “Svadba”, koji je u regiji pogledalo više od milijun ljudi, što je i nju iznenadilo. “Presretna sam jer su nam 30 godina razni distributeri objašnjavali da publika ne želi gledati hrvatski film. Cijela naša zajednica je beskrajno sretna da se to dogodilo zato što smo skinuli, ja se nadam, stigmu te priče da nismo duhoviti, da ne znamo napraviti komediju. Evo, jesmo”, kazala je Violić.
Uspjeh filma iskoristila je da ukaže na dugogodišnji problem prava glumaca. Objasnila je da glumci, za razliku od glazbenika, ne dobivaju nikakvu naknadu za reprize filmova i serija. “To je godinama borba, a AVIP vrlo organizirano zadnjih pet godina vodi tu borbu za nas i nekako se nadam da će ‘Svadba’ biti taj okidač, da ćemo uspjeti dobiti prava koja nam pripadaju”, navela je.
Položaj žena i borba s egom
Govoreći o položaju žena u kinematografiji, ocijenila je da je borba za bolje uloge “ipak donekle uspjela” te da su uloge za žene danas sadržajnije i raznovrsnije. Dodala je i kako je razgolićavanje u suvremenom filmu i kazalištu postalo prikaz krhkosti i života, za razliku od nekadašnjih seksističkih scena.
Na kraju je ponovila svoj životni moto. “Moramo se zezati, moramo se smijati i ne doživljavati sebe ozbiljno, to je najvažnije za svakog čovjeka, bilo čim se bavio”, poručila je. Otkrila je i da je okrutna prema vlastitom egu. “Znam koliki je to nametnik. Znam da kad imaš veliki ego, ti kreativno u stvari ne možeš ništa. Ti vidiš samo sebe. S egom se moraš u životu boriti jer ljudi kojima vlada ego to su neki jako, jako smiješni karakteri”, zaključila je Violić.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
