Bosanac (41) koji živi u Kölnu, koji je obavezan napustiti zemlju i višestruko je kažnjavan, ne može biti deportovan zbog svoje osmero djece. I to uprkos činjenici da se Bosna i Hercegovina smatra sigurnom zemljom porijekla. Kako je to moguće i postoje li slični slučajevi u Baden-Württembergu, pitaju se mediji u Njemačkoj.
Riječ je o slučaju porodice iz Bosne i Hercegovine, koja mjesečno prima 7.300 eura socijalne pomoći, iako je glava porodice trebao biti deportovan još 2003. godine.
O slučaju iz Kölna ne može se dati konkretna procjena, pojašnjava Thomas Oeben, direktor u Ministarstvu pravosuđa i migracija Baden-Württemberga, piše Schwäbische.de. Razlog je to što njegovoj instituciji nisu dostupne sve informacije o tom predmetu. Zbog toga se ne može reći ni da li u jugozapadnoj Njemačkoj postoje slični slučajevi.
U načelu važi da, ako su stranci izvršno obavezni napustiti zemlju, ako u zadanom roku ne odu dobrovoljno i ako ne postoje prepreke za deportaciju, njihov boravak u Njemačkoj mora biti prisilno okončan. Nadležne službe za strance zakonski su obavezne da to provedu. Svakoj deportaciji mora prethoditi individualna procjena da li je ona u konkretnom slučaju dopuštena ili postoje prava na ostanak ili razlozi za odgodu deportacije.
Odluka je moguća u oba smjera
U slučaju prijetećeg, a ne samo privremenog razdvajanja porodice, posebno roditelja i djece, mora se ispitati pitanje proporcionalnosti. Pri tome se obavezno moraju uzeti u obzir načela prava višeg ranga, posebno član 6. njemačkog Ustava, koji garantuje posebnu zaštitu porodice, kao i član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života.
To znači da nadležni organ mora, u skladu s težinom porodičnih veza, te veze prema osobama koje legalno borave u Njemačkoj uvrstiti u svoje razmatranje. U pojedinim slučajevima to može dovesti do toga da ostvarivanje roditeljske brige o djetetu pravno spriječi deportaciju. Međutim, postoje i situacije u kojima državni interes za okončanje boravka preteže, pa se deportacija može provesti uprkos postojanju biološkog djeteta.
Slučajevi koji su uznemirili javnost
Krajem 2023. godine u Bad Waldseeu dogodio se slučaj koji je izazvao veliku pažnju javnosti. Nigerijac, zaposlen kao zavarivač u jednoj kompaniji u Ravensburgu, deportovan je neposredno pred Božić. Svoju malu kćerku morao je ostaviti kod životne partnerice. Postupanje vlasti izazvalo je znatnu uznemirenost.
Početkom prošle godine u Tettnangu je došlo do uzbune zbog muškarca porijeklom iz Maroka, koji je preko Ukrajine došao u Njemačku. I on je trebao biti deportovan uprkos partnerici i maloj kćerki. Kasnije se ispostavilo da je riječ o administrativnoj grešci. Slanje dopisa, kako je saopćeno, bilo je “nenamjerno”.
Više puta osuđivan
Podsjetimo, deportacija Bosanca je odlagana jer kelnska služba nije tražila zamjenske dokumente. Naime, on posjeduje svoj personalni list u kojem stoji mjesto rođenja Bihać, a državljanstvo Bosna i Hercegovina. Ali, u službenom dokumentu za zemlju rođenja 41-godišnjeg odbijenog azilanta stoji “neutvrđeno”.
Njemački mediji baš zbog ovoga Markov slučaj navode kao veliki apsurd – mjesto rođenja je poznato, ali ne i zemlja? Birokratski apsurd u njemačkim službama za strance, koji gotovo niko više ne razumije.
On je već više puta osuđivan i u Njemačku je došao bez ličnih dokumenata, a trebalo je da bude deportovan još 2003. godine. Ipak, 41‑godišnji državljanin BiH i dalje živi u Kölnu. Prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023, koje poseduje FOCUS online, odbijeni azilant sa porodicom mjesečno prima oko 7.300 eura od gradske socijalne službe.
Preuzeto sa: www.oslobodjenje.ba
