Nema zbora, lobostička ofanziva Milorada Dodika je višestruko urodila plodom. Zaista se vožd bosanskih Srba u pratnji dviju poltronuša, Anom Babić Trišić i Željkom Cvijanović, imao razloga šepuriti pred kamerama nakon posjeta Izraelu, Americi i Mađarskoj. U svom stilu je dao sebi oduška pa zaarlaukao na Balije demonstrirajući političku superiornost u odnosu na njihove političke lidere koji su ga već bili otpisali i proglasili političkim mrtvacem.
Dodik pokvario „zimski san“ bošnjačkim liderima
Usput, tokom svog lobističkog putešestvija, Dodik je napravio nekoliko notornih eskapada koje bi svudgje u svijetu naišle na osudu i gnušanje, osim kad se radi o Bosni i Hercegovini. Vascijeli diplomatski kor u Sarajevu se oglušio na Dodikove blasfemične eskapade i antidržavne, kao i antidejtonske izjave. Možda strane diplomate, posebno diplomate zemalja potpisnica Daytonskog mirovnog sprozuma više Dodika ne smatraju relevantnim i referentnim akterom bosansko-hercegovačke političke scene, te ga kao takvog ignoriraju. Formalno imaju osnova da se tako ponašaju, suštinski čine neoprostivu grešku. Jer na taj način toleriraju, pa čak prešutno podržavaju njegovu opasnu ideologuju koja u sebi sublimira najcrnje nijanse fašizma.
No, Dodik je učinio jednu veoma dobru stvar: probudio je iz „zimskog sna“, kako on voli reči, političko Sarajevo.
Tako su dvojica članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović, i ŽeljkoKomšić, posjetili Washington gdje su razgovarali sa desetak kongresmena od kojih su dobili uvjeravanja suprotna od onih koje je Dodik interpretirao kao stavove Američke admnistracije.
Potom se Bećirović sastao sa francuskim predsjednikom Emanuelom Macronom, na marginama sastanka Minhenske sigurnosne konferencije.
U međuvremenu je ministar vanjskih poslova Elemedin Konaković poslao pismo o lobiranju RS-a u kontaktima sa evropskim i američkim zvaničnicima u kojemje iznio dokaze u njegovoj namjeri za otcjepljenje ovog entite.
I na koncu Balir Izetbegović je završio posjetu Ankari gdje se sastao sa turskim predsjednikom RecepomTayipom Erdoganom. Jasno, tema je bila ovakvo Dodikovo lobiranje protiv Bosne i Hercegovine.
Ovaj susret dolazi nakon štoje srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić posjetioAnkaru, tako da će Erdogan prenijeti Izetbegoviću i stavove Vučića koji se u vrijeme dodikove lobističke ofanzive prilično držao oportunistički.
Zašto je Putin prepustio Dodika Amerikancima?!
Svakako da su Vučićevi stavovi o Dodikovoj politici važni, ali mnogo važnije odgovore Izetbegović je trebao dobiti od Erdogana kad su u pitanju stavovi i držanje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Pošto Erdogan slovi kao prijatelj ruskog predsjednika, moguće je da on ima odgovor na pitanje kako je Putin dozvolio Dodiku da vrati u okrilje američke diplomatije. To je svakako krucijalno pitanje koje možda Izetbegović nije znao, a možda nije ni smio postaviti Erdoganu. prema navodima se nekad davno, kad je Izetbegović bio član državnog Predsjedništva, opekao kad je Erdoganu postavio neka pitanja za koja su ga instruirali neki evropski političari, vjerovatno njemačka kancelarka Angela Merkel, na šta mu je Sultan odbrusio:“Ko si ti da vodiš vanjsku politiku Turske?!“
Zato ne treba puno očekivati od razgovora Izetbegovića i Erdogana. Iako je on izgradio veoma dobre odnose sa svim liderima na koje Dodik računa u svom suludom lobističkom pohodu za otcjepljenje RS-a, a prije svih sa Vladimirom Putinom, Viktorom Orbanom i DonaldomTrumpom, mala je fajda od svega toga. Bar se za sada Erdogan nije uspio nametnuti kao posrednik ni u jednom sporu ako su neki od spoemnutih njegovih prijatelja akteri. Od Ukrajine do Gaze Erdogan se nameće kao posrednik, a ni Putin ni Trump ga nisu uvažili kao takvog. Kao što nikakve fajde nije imao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski od Erdoganovog zauzimanja kod Putina, tako ni lideri Hamasa nisu imali nikakve fajde od njegovog zauzimanja kod Trumpa.
To je zato što su svi Erdoanovi prijatelji sebične autokrate i predatori, kakav je i sam, koji brutalno gledaju samo svoje interese.
No, pitanje zbog čega je Putni dozvolio Dodiku da sarađuje sa Amerikacima, itekako muči samog Erdogana. Prvo na šta bi se trebalo sumnjati jeste mogućnost da bi se i Bosna i Herecgovina mogla naći na stolu oko pregovora u Ukrajini. Ako se u ponudama za mirovni sporazum o Ukrajini bude posezalo za nekim kompenzacijama izvan same Ukrajine, onda samo područja zakafkaskih muslimanskih zemalja i Balkana dolaze u obzir. To je zato iz više razloga. Prvi je zato što su to primarno ruske sfere interesa, potom što se radi o muslimaskim zemljama koje očito nema ko da zaštiti od predatorskih hegemona koji danas dramaju svjetskom scenom. Ali, ti se ruski interesi na Kafakazu i Balkanu više preklapaju sa cinostičkim nego sa američkim interesima. I stoga je opravdana sumnja da su cionisti izlobirali kod Putina dozvolu Dodiku da se pomiri sa Amerikancima.
Potom, Putinu nikako nije u intersu konflikt sa muslimanskim zemljama kako zbog unutarnje politike, jer u Rusiji živi veliki broj muslimana, tako i zbog geopolitike gdje Putin želi povratiti utjecaj Rusije u islamskom svijetu na onaj stadij iz doba Sovjetskog saveza.
Zato se Putin ponaša vrlo oportunistički kad su sukobi na Bliskom istoku u pitanju. Čak se svakim danom sve više otkriva nejgova licemjerna uloga i da je ipak više držao stranu moćnih cionista, nego nemoćnih muslimana. Konkretno, tokom rata u Gazi ničim se nije zamjerio sa izraelskom premijeru Benjaminu Netayahuu sa kojim je izgradio vrlo prisne odnose.
Zato je Erdogan možda u težoj poziciji nego sam Izetbegović. Jer Turska je treći igrač koji pretendira na utjecaj na Kafkazu i Balkanu. Čak je Etrdogan trebao biti u prednosti jer se radi o pretežno turkofonskim zemljama. Ali za svoje vladavine u kojoj je neoosmanizam bio uzeo kao doktrinu vanjske politike on tu prednost nije iskoristio,
Zato su na ovom sastanku Izetbegović i Erdogana samo mogli žaliti za vremenima kad su politički ratovali sa Evropom, umjesto da su gradili mostove i povjerenje. Mogu se prisjetiti predizbornog skupa Erdoganove partije u Zetri na kojem su arognatno prkosili evropskim liderima, posebno njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, koja je bila zabranila takve skupove u Njemačkoj.
Danas je kakva takva Evropa možda posljednja brana hegemonističkim politikama koje predvode Erdoganovi prijatelji Putin,Trump i Orban, a koji „igrom slučaja“ podržavaju Dodika.
(TBT, Tim za analitiku)
The post BOŠNJAČKA TRILEMA: Jesu li Izetbegović i Erdogan dokučili zašto je Putin prepustio Dodika Amerikancima? appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
