Najluđa hrvatska nogometna momčad

VUKOVAR je jučer pobijedio Istru 1961 3:2 u 21. kolu SuperSport HNL-a u spektakularnoj utakmici na osječkom Gradskom vrtu, a utakmica je lako mogla završiti i 6:2, s obzirom na broj šansi domaće momčadi. Debi momčadi Silvija Čabraje na novom stadionu protekao je dramatično, ali maksimalno uspješno.

Upisani su važni bodovi u borbi za ostanak, a nogomet Vukovaraca ponovno je zabavio narod i potvrdio da SHNL konačno ima deset pravih klubova gdje i onaj posljednji na tablici u potpunosti nadigra trećeg. I zasluženo pobijedi. Vukovarci su ispalili 26 udaraca prema golu Franka Kolića, od čega 13 u okvir, dok je Istra stala na 13 udaraca prema Denisu Pintolu, od čega četiri u okvir.

Žilavi Vukovar nije slučajno i dalje živ

Za neutralne gledatelje ovo je bila jedna od najzabavnijih i najzanimljivijih utakmica sezone. Vukovar je preko Jakova Puljića i Marija Tadića imao 2:0 do 56. minute i više od igre, a onda se Istra iz vrlo diskutabilnog penala vratila u utakmicu golom Darija Marešića. U 85. Smail Prevljak zabija za 2:2 i ponovno potvrđuje klasu, no dvije minute kasnije Lovro Banovec škaricama pogađa za 3:2. 

Koliko je sadržajno bilo u Osijeku potvrđuje i sažetak MAX Sporta koji traje čak 15 i pol minuta, a komentator Matko Mihaljević u jednom je trenutku uzviknuo da je Vukovar “luda momčad”, u pozitivnom smislu. Apsolutno točno. U nastavku teksta objasnit ćemo zbog čega je ta momčad toliko zabavna ove sezone.

Vukovarce su već po ulasku u SHNL gotovo svi otpisali, no oni su i dalje itekako živi. To nije slučajno. Rijetko se u domaćoj javnosti mogla čuti prognoza da će se uopće i boriti za ostanak – spominjao se scenarij gori i od Rudešovog od prije tri godine kada je zagrebački klub nakon 36 kola ispao iz lige s devet osvojenih bodova i jednom pobjedom, uz gol-razliku 22:85.

Oni koji su detaljnije pratili rad vukovarskog kluba od 2021. i dolaska novog čelništva nisu se nikako mogli složiti s najcrnjim prognozama jer je taj klub u elitno društvo ušao s pobjedničkim gardom. Vukovar se 2021. borio za ostanak u 3. HNL Istok, a onda je kroz pet godina s dva naslova prvaka dogurao do SHNL-a s igračima koji su prošli (gotovo) cijeli dio tog puta, poput Marija Tadića, Kristijana Pavičića, Jakova Biljana i Robina Gonzaleza.

Određeni je plan postojao u tom klubu, kao što je postojao i ljetos po ulasku u elitno društvo. Uoči prvog kola i gostovanja kod Lokomotive minulog smo ljeta posjetili jedan njihov trening. “Volio bih pitati – što su ljudi rekli nama prije tri godine kad smo mi rekli da ćemo igrati u SHNL-u? Ljudi su se smijali kad smo mi to rekli. Sad su nas ljudi otpisali, a da nismo odigrali ni prvo kolo.

Klub je privatiziran, jako stabilan i neće se ništa dogoditi ako se ispadne. Mislim da smo se već dobro pripremili, bit ćemo konkurentni i da ćemo ostvariti svoj cilj, a naš je ostati u ligi. Dajte nam 36 utakmica da odigramo na miru, a nakon toga ćemo podvući crtu.

Uvjeren sam da nećemo biti posljednja momčad nakon 36 kola”, rekao je tada za Index Dražen Pernar, direktor vukovarskog kluba. I doista, Vukovarci apsolutno vjeruju u ostanak od prvoga dana. Danas više nego ikad.

Schifo je radio dobar posao, ali imao je veliki problem

Nakon nekoliko uvodnih kola javnost je pobliže upoznala tadašnju momčad trenera Gordona Schildenfelda, koja je igrala otvoren i atraktivan nogomet pa nerijetko gubila na tzv. dječje bolesti i neiskustvo.

Schifo se pritom predstavio kao talentiran trener s jasnim idejama, no nedostatak bodova natjerao je klub na reakciju. Njegov otkaz mnoge je iznenadio jer se smatralo kako radi dobar posao, odnosno kako mu je potrebno vremena i još nekoliko pojačanja.

Pomalo senzacionalno doveden je Silvijo Čabraja koncem rujna, čijim dolaskom Vukovar radi iskorak u svakom pogledu. Iskusni lisac SHNL-a, majstor sastavljanja konkurentne momčadi s minimalnim resursima, dosad je u 15 utakmica postigao četiri pobjede, četiri remija i sedam poraza.

Spomenuli smo u uvodu – Vukovar igra napadački nogomet bez obzira na rivala s druge strane, a to jednostavno plijeni pozornost i osvaja simpatije. Čabrajin dolazak nije klubu donio samo veliko SHNL trenersko ime i nedodirljivi autoritet u svlačionici.

Trener Čabraja ujedno je i presudan faktor pri dovođenju važnih pojačanja u borbi za ostanak. To potvrđuje i razbijanje barijere s kojom se ranije susretao Schildelfend. Podsjetimo, Schifo je otvoreno u lipnju govorio da Vukovar jednostavno nema šanse u borbi za domaće nogometaše:

“Mnogi Vukovar nazivaju – Legijom stranaca. Volim takve koji to govore, a nemaju pojma o čemu se radi. Jako bih volio da imamo više domaćih igrača u momčadi, ali našima ovaj dio Hrvatske kao da nije primamljiv. Radije će u nekom klubu sjediti na klupi nego u drugom igrati”, rekao je za Glas Slavonije.

Što je Čabraja donio Vukovaru?

Dolaskom Čabraje to se preokrenulo i Vukovar je u svega pola godine postao primamljiviji. Tako su u klub u siječnju pristigli prijeko potrebni stoperi. Jakov Gurlica stigao je nakon raskida s Goricom, Nikita Vlasenko stigao je iz bjelorsukog Dzerzhinska, Josip Elez priključio se Vukovaru pola godine nakon odlaska iz Hajduka, a Moreno Živković je posuđen iz Dinama.

Baš je Živković odmah postao ključan stoper u Čabrajinim idejama – ranije su uspješno surađivali u Lokomotivi i baš je na Čabrajin trud, nagovor i inzistiranje Živković stigao u klub. Slična je situacija i kod mladog ofenzivca Šimuna Butića, koji je posuđen iz Rijeke.

Naše informacije govore da je Butić bio ponuđen Osijeku, no mladić je inzistirao na Vukovaru samo zbog trenera Čabraje. Čabraja je također zaslužan i za dobar nogomet Vita Čaića, još jednog Dinamovog igrača u Vukovaru. Čaić je primarno veznjak, no trener Vukovara ga vidi kao stopera. Primjetan je Čaićev skok u formi, ali i Čabrajino povjerenje u njega. 

Uz to, Čabraja je svojim utjecajem u Vukovar jesenas dovukao i ofenzivca Alena Jurilja, koji se dosad iskazao s dva pogotka i asistencijom te nizom opasnih prodora po desnoj strani. Jurilj se ekspresno pokazao važnim faktorom pri osvajanju vrijednih bodova. Budimo iskreni do kraja – teško je vjerovati da bi spomenuta kolona domaćih igrača stigla u Vukovar da Čabraja nije trener.

Čabraja je u vrlo kratkom roku postao glavni autoritet. Stoga se klub riješio niza igrača koji nisu bili po njegovom guštu. Riječ je uglavnom o strancima poput Rafaela Camacha, Leonija Gastaldela, Raija, Fariasa i Ricarda Henninga.

Potonjeg je Nijemca Henninga, dotad standardnog stopera, potjerao nakon nekoliko uvodnih treninga zbog neposluha, iako je roster bio u oskudnom stanju oko centralnih braniča. U klubu su tako napravili jedinu logičnu stvar – stali iza Čabraje i dali mu slobodne ruke pri kreiranju kadra.

Statistika otkriva da je Vukovar sedmi po broju kreiranih velikih prilika, što ide u prilog tezi da Čabrajina momčad zna napasti i stvoriti šansu. Problem cijele jeseni bila je uža obrana pa se tako događalo da na stoperima igraju desni bek (Pavičić) i veznjak (Čaić).

Čabraja je morao krpati obranu na razne načine, no u nastavku sezone to neće biti slučaj jer si je uspio dovesti školovane stopere. Vukovar bi u najavi trebao izgledati kudikamo kvalitetnije u obrani, o čemu ćemo detaljnije u nastavku teksta.

Vukovar konačno može živjeti kao prvoligaš

Njegov Vukovar je protiv Istre započeo s osam hrvatskih nogometaša i samo tri stranca – vratar Denis Pintol je Slovenac, lijevi bek Kerim Calhanoglu je Nijemac, a veznjak Eniss Shabani Albanac. Čak je i najpotentniji ofenzivac Robin Gonzalez ostao na klupi do 82. minute, no Vukovar je i bez njega bio vrlo okomit i kreativan.

Čabraja ima jasnu viziju – okosnicu mu čine domaći igrači. S druge strane, poznato je da Vukovar muku muči s infrastrukturom. Podsjetimo, Vukovar je jesenski dio sezone bio domaćin u Vinkovcima na stadionu Cibalije, a onda je promjenom HNS-ovog zakona iskoristio šansu i nakon brojnih peripetija preselio na Gradski vrt, koji je u daleko boljem stanju od vinkovačkog zdanja.

I ne samo to – Čabrajina momčad odsad može trenirati na pomoćnom terenu osječkog stadiona, što u Vinkovcima nije bio slučaj tijekom teškog jesenskog perioda. Vukovar je tako od rujna do prosinca trenirao na svom travnjaku u Borovu Naselju, koji je godinama u lošem stanju.

Bilo je tu raznih izleta u okolna sela poput Cerića i Tordinaca, koji su izlazili u susret prvoligašu i ustupali im nešto kvalitetnije travnjake. Takve situacije znatno su ograničavale Čabraju i njegov stručni stožer jer nisu ovisili sami o sebi prilikom kreiranja trenažnog procesa. Događalo bi se čak da i okolni psi utrče na teren te raznesu trening-kapice po travnjaku.

Kroz razgovor s Čabrajom u prosincu uvjerili smo se da kod njega ne postoji nijedno drugo uvjerenje osim onog u ostanak, bez obzira na otežavajuće okolnosti poput očajnih uvjeta za rad i stalnog bodovnog zaostatka. Čabraja je kroz svoje četiri godine u Lokomotivi već prošao velika čišćenja svlačionice.

Od ljeta do ljeta sastavljao je nove momčadi i s njima nerijetko završavao u gornjem dijelu ljestvice. Stoga mu situacija u Vukovaru po pitanju prometa na tržištu nije bila strana, bez obzira što je Vukovar ove sezone odradio kombinirano ukupno 35 transfera (prema Transfermarktu). Štoviše, konture momčadi po njegovom guštu već se vide i daju početne rezultate.

Slijedi novi veliki skalp

Rezultatski je viđeno sljedeće – Vukovar je 24. siječnja nes(p)retno poražen kod Lokomotive 2:1 i samo je neiskustvo Šimuna Butića i Lovre Kulušića spasilo domaćina. Nakon toga Vukovar je 3:1 poražen kod Dinama, no u toj utakmici Čabraja nije imao na raspolaganju Živkovića, Čaića, Kulušića i Shabanija.

No ono najvažnije stiglo je u subotu poslijepodne – Vukovar je izgledalo opasno i ozbiljno. Konkretno, uslijedila je muška reakcija koja je dokazala da svlačionica prati njegove ideje –  nadigrana je i pobijeđena Istra, što sigurno neće biti jedini veliki skalp Vukovaraca u 2026. godini.

Upravo je to najveća potvrda koliko toga jednom klubu može donijeti kvalitetan trener – još samo da nekako nauči svoje igrače kako da završe akciju poput one iz 75. minute protiv Istre kada su četvorica ofenzivaca Vukovara sami izašli na Istrinog stopera i na kraju uspjeli ne postići pogodak.

Takve situacije Vukovar hitno mora naučiti zabijati jer će biti presudne. Počevši od prvog malog finala za ostanak sljedeće nedjelje kada gostuju kod Gorice.

Najluđe utakmice Vukovara ove sezone:

4. kolo: Vukovar – Gorica 2:2
7. kolo: Vukovar – Rijeka 3:2
11. kolo: Vukovar – Dinamo 1:0
13. kolo: Gorica – Vukovar 1:1
15. kolo: Vukovar – Osijek 2:2
18. kolo: Hajduk – Vukovar 2:1
21. kolo: Vukovar – Istra 3:2