Orbánov najopasniji izazivač: Péter Magyar pretvara skandal u masovni bunt
Budimpešta je proteklog vikenda ponovo pokazala koliko brzo politička stabilnost može postati privid. Hiljade građana marširalo je prema uredu premijera Viktora Orbána, noseći poruke “Zaštitite djecu!”, plišane igračke i baklje kao simbol podrške žrtvama zlostavljanja. Protest je predvodio Péter Magyar, novo lice mađarske opozicije, uz jasan zahtjev: Orbánova ostavka zbog skandala koji je otvorio pitanje odgovornosti države prema najranjivijima.
Skandal koji je probio politički oklop
Povod okupljanja je slučaj zlostavljanja u državnom centru za maloljetnike u Budimpešti, u okviru kojeg je tužilaštvo saopćilo da je do sada pritvoreno sedam osoba. Paralelno s tim, vlast je dio maloljetničkih ustanova stavila pod direktniji policijski nadzor, dok istrage obuhvataju i ozbiljne sumnje koje se spominju u javnosti: od trgovine ljudima do pranja novca. Orbán je zlostavljanje nazvao neprihvatljivim i kriminalnim, ali se u javnosti sve više čuje da moralna osuda nije isto što i politička odgovornost.
Ko je Péter Magyar i zašto je bitan
Magyar (43) nije klasični opozicionar koji godinama “iz sjene” pokušava srušiti vlast. Naprotiv, dugo je bio dio sistema Fidesza, radio kao pravnik i diplomat u Bruxellesu, a po povratku u Mađarsku približio se užem krugu vlasti. Posebnu pažnju javnosti privukla je činjenica da je bio suprug Judit Varge, nekadašnje ministrice pravosuđa, od koje se razveo u oktobru 2023. godine, neposredno prije političkih potresa koji su Vargu izbacili iz vrha politike, a njemu otvorili prostor da se predstavi kao “insajder koji je prelomio”. turn0file0L1-L4
Prelomni trenutak došao je nakon afere pomilovanja povezane s prikrivanjem seksualnog zlostavljanja djece, koja je dovela do ostavke predsjednice Katalin Novák i povlačenja Varge iz politike. Magyar je tada napustio funkcije u državnim kompanijama i krenuo u javni obračun s mehanizmima vladanja koje opisuje kao koruptivne i autoritarne, s posebnom kritikom usmjerenom na Antala Rogána, jednog od najutjecajnijih ljudi Orbánovog aparata.
Tisza: pokret koji se širi brže od starih podjela
Magyar je preuzeo vodstvo stranke Tisza (Poštovanje i sloboda) i krenuo s kampanjom po zemlji, pokušavajući se pozicionirati kao kandidat koji ne pripada starim blokovima. Njegov pristup je jednostavan: ne pravi široke opozicione koalicije, nego gradi sliku “outsidera” koji nudi reset sistema. Na evropskim izborima 2024. Tisza je ostvarila snažan rezultat, osvojivši 7 od 21 mađarskog mandata u Evropskom parlamentu, gdje su se priključili EPP-u, što je bio važan signal i za Brisel i za mađarsku javnost.
U martu je u Budimpešti, prema navodima iz izvještaja, na ulice izašlo više od 50.000 ljudi, uz parole protiv Fidesza i poruke da “Tisa poplavljuje”. Magyar je taj momentum pokušao pretvoriti u politički program: vraćanje zamrznutih evropskih fondova, oštrija antikorupcijska pravila, ograničenje mandata premijera i jačanje nezavisnosti ključnih resora poput obrazovanja i zdravstva.
Orbánov odgovor: napad na “unutrašnje neprijatelje”
Istovremeno, Orbán je signalizirao da neće igrati defanzivno. U govoru na državnom prazniku poručio je da treba “eliminirati” ono što opisuje kao “vojsku iz sjene” – nevladine organizacije, medije, sudije i političare koje navodno finansiraju SAD i Bruxelles. To je stari, prepoznatljiv obrazac: umjesto rasprave o odgovornosti države u konkretnom skandalu, fokus se prebacuje na narativ o vanjskim centrima moći i unutrašnjim pomagačima.
Šta ovo znači za Mađarsku, a šta za Evropu
Magyarov uspon pokazuje da i najtvrđi politički sistemi imaju slabe tačke kada se spoje tri stvari: moralna tema (zaštita djece), gubitak povjerenja u institucije i uvjerljiv “prebjeg” iz vlasti koji zna gdje su poluge moći. Koliko će to biti dovoljno da se ozbiljno ugrozi Orbánova dugogodišnja dominacija, ovisit će o tome može li Tisza prerasti iz protestne energije u stabilnu političku infrastrukturu.
Za EU, ovakvi potresi u Mađarskoj nisu samo unutrašnja stvar jedne članice, nego test odnosa između vladavine prava, političkog legitimiteta i načina na koji se država nosi s krizama koje diraju u samu srž društvenog povjerenja.
