Sarajevo safari i dalje je aktuelna tema bh. javnosti, ali i italijanskog pravosuđa. Bogata elita sa Zapada, psihopate dolazili su ubijati ljude, posebno djecu u opkoljenom Sarajevu, i to je nešto za šta se na samu pomisao ledi krv u žilama.
Priča o Sarajevo safariju postavlja nove standarde nečovječnosti, kaže crnogorski, ali i bosanskohercegovački književnik i kolumnista Andrej Niolaidis, koji se upravo ovom tematikom bavi u svom novom romanu koji ćemo uskoro čitati pod nazovm „Safari u Sarajevu“. Roman će biti izdat u Crnoj Gori, BiH i u Hrvatskoj.
Nikolaidis ističe da još ne zna hoće li biti izdavača za Srbiju, budući da su likovi u romanu Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj. Komentar za Sarajevo safari i svoj novi roman dao je za Hayat.
“Svi mi znamo da ljudi nisu dobri i da Bog svašta trpi. Ali ta priča o “Sarajevo safariju” postavlja nove standarde nečovječnosti”, počinje svoju priču Nikolaidis.
Dalje objašnjava svoje viđenje toga i šta ga je ponukalo da to prenese na papir:
“Ona jednostavno, čak i za nekoga ko nema nikakvog povjerenja u ljude kao što sam ja, mene na kraju uvijek iznenadi dobrota koja srećom ipak postoji na ovome svijetu. Ali, dakle, nekoga ko je naštelovan na pesimizam, prije svega antropološki pesimizam, čak i takvoga, dakle, mene je to razočaralo i bacilo u najcrnje moguće misli, jer se zaista morate pitati kakvi su to ljudi koji dolaze ubijati ljude koji su u tom trenutku u najtežoj situaciji na ovoj planeti, a to su bili građani Sarajeva. Dakle, osim toga, kakav je to politički i civilizacijski sistem, mislim na Evropu i ono što popularno zovemo zapadom, koji porađa toliku količinu monstruma. Dakle, nije sporno, mi smo svi čitali nalaz italijanskog tužilaštva koji kaže da su u pitanju psihopate. I to je jasno. Mene, međutim, brine broj psihopata i mene brinu politike, a u to ubrojite svaku fašističku politiku koja zahtijeva psihopatu da je podrži. Pa mi, uprkos svemu tome, vidimo novi rast fašizma na zapadu i u tom smislu “Sarajevo Safari” je najava budućnosti ove civilizacije kojoj na ovaj ili onaj način, makar geografski, i mi pripadamo.”
Nikolaidis dalje objašnjava zašto su važni pisani tragovi, ali oni kroz umjetnost, poput romana.
“To je velika priča. A veliku priču treba zabilježiti. A druga stvar, užas i nepravdu, kakvi su učinjeni Bosni, treba umjetnički zabilježiti, zato što umjetnost ima tu moć da nadživi dnevno političko i da nadživi vijesti. Dakle, sve ovo što danas čitamo u vijestima, sutra će biti zaboravljena prošlost. Međutim, kada to umjetnički uobličite i kada to, usudit ću se reći, pristojno, na adekvatan način, umjetnički uobličite, što mislim da sam uspio, jer vjerujem da sam u izvjesnom smislu, u najmanju ruku, pristojan pisac, ne morate me se odreći, ne morate me se stidjeti, u tom smislu, onda to traje. I onda to ima za neka buduća istraživanja čak i status historijskih dokumenata, ako ne prvog, onda drugog reda. Na osnovu onoga što zabilježi umjetnost, ja vjerujem, može se naučiti o onome što je prošlost, a i ovo će naše već koliko sutra biti prošlost, o tome se može saznati mnogo više nego listanjem arhiva koje su pohranjene vijesti, pa ako hoćete i odluke političara.”
S obzirom da još uvijek ne zna hoće li se knjiga štampati u Srbiji, ne zna ni kakve bi mogle biti reakcije tamošnjih političkih elita, mada, da se naslutiti kaže, zbog njegovog kritičkog stava o velikosrpskom nacionalizmu.
“U Crnoj Gori, pošto (iz Srbije) kontrolišu sve knjižarske lance, ne prodaju moje knjige. Dakle, moje knjige ne možete kupiti u Crnoj Gori. Na taj način oni pokušavaju umanjiti efikasnost te kritike, jer znate, nije svejedno da li vas kritikuje neko čije knjige čitaju ljudi ili neko čije knjige ne možete naći u knjižari. Dakle, moguće je, kažem, moguće je da odluče i da ignoriraju, iako je malo vjerovatno zbog toga što su Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj i junaci te knjige, zbog toga što je opisano šta su i kako oni radili na jevrejskom groblju, zbog toga što je sve to, čitava ta psihopatologija, koja je eskalirala na jevrejskom groblju, uopšte u čitavom okruženju Sarajeva, jer morate biti psihopatološki tip da držite ljude tako dugo u opsadi”, kaže Nikolaidis, te dodaje:
“Sve je to povezano sa širim kontekstom, znate, sve je to povezano i sa Epsteinovim ostrvom, i sa Trumpom, i sa Clintonom, i sa još koječim. Dakle, jer sam želio napraviti ozbiljan psihološki portret psihopate koji je došao da ubija djecu Sarajeva snajperom, morao sam na neki način oslikati i fresku zapadne civilizacije. A ta freska izgleda užasno, puna je gnoja i krvi, ali samo je tako mogla izgledati.”
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
